Država, najbolji poslodavac u BiH

Više od pola miliona ljudi u BiH traži posao (CIN)
Više od pola miliona ljudi u BiH traži posao (CIN)

Piše: CIN

Tri novinarke Centra za istraživačko novinarstvo (CIN) iz Sarajeva su početkom godine konkurirale za posao novinara u Direkciji za koordinaciju policijskih tijela u Bosni i Hercegovini. Uvjeti su bili univerzitetska diploma, poznavanje engleskog jezika te dvije godine iskustva na istim ili sličnim poslovima.

Izgledalo je nemoguće da jedna od novinarki CIN-a ne dobije posao, jer svaka ima najmanje osam godina iskustva u novinarstvu, govori engleski jezik, dvije od nas posjeduju titulu magistra, a treća je diplomirani ekonomista.

Međutim, poziciju je dobila osoba koja nije diplomirala novinarstvo, niti je ikada radila taj posao. Posjeduje iskustvo od dvije godine volonterskog staža u Internacionalnoj asocijaciji kriminalista i Upravi za policijsko obrazovanje u Banjoj Luci, a na testu je osvojila maksimalan broj bodova.

U igri samo najbolji

U konkursima se traže obrazovanje i iskustvo koji bi u igri trebali ostaviti samo najbolje kandidate. Ipak, ispunjavanje uvjeta na konkursu nije uvijek garant da ćete dobiti posao.

Kandidat koji je odbijen

Adisa Okerić Zaid, prevodilac sa desetogodišnjim iskustvom u međunarodnim organizacijama, Haškom sudu i finansijskom sektoru, odustala je od pokušaja da pronađe posao u državnoj službi.

Nekoliko puta je zamalo dobila posao prevodioca, ali je gubila od onih koji su već radili na tim pozicijama prije raspisivanja konkursa. 

„Prva je reakcija, kad to krene, javi se neka nesigurnost. Onda kasnije frustracija. Na  kraju sam odustala, ima već godina dana. (…) Čovjek previše energije uloži u to“, kaže Okerić Zaid.

Direktor ADS-a Neven Akšamija ne vidi da postoji problem u zapošljavanju državnih službenika. On kaže da su tri agencije za državnu službu koje postoje u BiH ispunile svoju svrhu. 

Istraživanje CIN-a je pokazalo da ovakvo iskustvo pri traženju posla u državnoj službi u Bosni i Hercegovini nije rijedak slučaj.

Na osnovu podataka koje je CIN prikupio iz 33 državna ministarstva, direkcije i agencije, u posljednjih pet godina najmanje 260 osoba je već radilo na pozicijama za koje je konkurs raspisan naknadno. One su prije raspisivanja konkursa već radile na tim radnim mjestima, po osnovu ugovora o djelu ili ugovora na određeno.

Nesigurno okruženje

Posao u državnoj službi znači redovnu platu, dobre radne uvjete, sigurnost i zagarantiranu penziju. Za mnoge građane koji se više od dva desetljeća suočavaju s nesigurnim političkim okruženjem, nezaposlenošću i uništenom ekonomijom država je idealan poslodavac.

Stoga, nije čudno da se na svaki objavljeni oglas prijavi više desetina kandidata za jednu poziciju. Konkurencija je često prividna – paravan kojim se prikriva činjenica da je pozicija već popunjena ili rezervirana za nekoga.

Najbolji način da dobijete posao u državnoj službi nije da konkurirate na javni oglas, već da uđete u instituciju preko ugovora o djelu, ili ugovora na određeno vrijeme, za koje nije obavezno raspisivanje konkursa.

CIN-ove novinarke nisu dobile posao

Tri novinarke CIN-a su se u februaru prijavile na poziciju Viši stručni saradnik-novinar u Direkciji za koordinaciju policijskih tijela BiH.

Tri mjeseca nakon oglasa jedna od njih je obaviještena da nije položila javni ispit, a druge dvije su pozvane da izađu na stručni ispit.

Ispit se sastojao od deset pitanja, uglavnom, iz Zakona o slobodi pristupa informacijama BiH i zakona koji reguliraju rad Direkcije. Odgovorile su tačno na osam od deset pitanja te su pozvane na usmeni ispit koji se sastojao od pitanja poput: “Da li ste nervozni?”, “Šta je intervju?” Šta su kolporteri?” i “Šta je press clipping?”

Na kraju, posao je dobila Nataša Sikimić koja je 2009. godine diplomirala na Visokoj školi unutrašnjih poslova u Banjoj Luci.

Sikimić ima volontersko iskustvo u Asocijaciji kriminalista i u Visokoj školi unutrašnjih poslova u RS, a i ranije je konkurisala za poslove u policijskim agencijama u BiH. Prema njenim riječima, ranije nije radila u medijima.

Zajedno sa jednim od zamjenika direktora Direkcije, Urošom Penom, objavila je rad pod naslovom Uloga i značaj Interpola u međunarodnoj policijskoj saradnji. Pena je predavač na Visokoj školi unutrašnjih poslova u Banjoj Luci i zajedno su učestvovali na istim konferencijama.

U intervjuu za CIN Sikimić je rekla da se pripremala oko dva mjeseca za testove na kojima je dobila maksimalan broj bodova. Međutim, u  razgovoru sa novinarkom CIN-a nije znala navesti tačan naziv Zakona o slobodi pristupa informacijama u BiH iz kojeg je i bila većina pitanja na testu.

Na pitanje da li joj je Pena pomogao da dobije ovaj posao, odgovorila je:

“Ovaj razgovor je završen.”

Stručnjaci za ljudske resurse se slažu da je osoba koja već radi na poziciji za koju je raspisan konkurs u prednosti u odnosu na kandidate izvana te ima veće šanse da dobije posao.

Formalni konkursi

Fuad Kasumović, zamjenik državnog ministra finansija, ide korak dalje, navodeći da kandidati za koje se raspisuju formalni konkursi često dolaze i do pitanja koja će biti na testu. Ako je unaprijed poznato ko će dobiti posao, procedura zapošljavanja stvara nepotrebne troškove za državu.

Istraživanje CIN-a za period između 2006. i 2011. godine pokazuje da su desetine hiljada konvertabilnih maraka (KM) budžetskih sredstava potrošene za objavu oglasa i naknade članovima komisija za izbor novih uposlenika.

Istraživanje CIN-a

Novinari CIN-a su na 54 adrese državnih institucija poslali zahtjeve za slobodan pristup informacijama, tražeći imena i prezimena državnih službenika i zaposlenika te vrstu ugovora koju su imali u periodu od 2006. do 2011. godine. Cilj je bio da se na osnovu vrste i datuma sklapanja ugovora dobije slika o tome koliko je državnih službenika i zaposlenika imalo privremene ugovore prije raspisivanja javnih konkursa koji su im omogućili da dobiju stalno zaposlenje.

Neke državne institucije su odbile dostaviti ove podatke, pravdajući se da time štite privatnost svojih zaposlenika. Zbog toga je CIN tužio Agenciju za državnu službu (ADS) i dobio presudu u svoju korist.

Državni sud u presudi navodi da građani imaju pravo znati ko su državni službenici i da su to javne informacije, koje se po zahtjevu moraju dostaviti na uvid. I pored presude, tek 33 institucije su dostavile djelomične ili potpune podatke u skladu sa zahtjevom CIN-a. Podaci pokazuju da institucije često raspisuju konkurse za već popunjene pozicije.

Naprimjer, od 17 osoba koje imaju ugovor na neodređeno vrijeme u Agenciji za policijsku podršku Bosne i Hercegovine, njih sedam je prije objavljivanja konkursa već radilo na tim pozicijama.

Konkursi ADS-a

Rahmija Hodžić, direktor Agencije, u razgovoru s novinarima CIN-a kaže da su ljudi koji su radili na osnovu ugovora o djelu primljeni na neodređeno vrijeme, nakon što je ADS raspisao konkurs za te pozicije. On kaže da se nije miješao u proceduru izbora namještenika.

“Sve je išlo preko ADS-a”, kaže Hodžić i dodaje da nema ništa nezakonito u cijeloj proceduri.

Direkcija za civilnu avijaciju Bosne i Hercegovine, koja nadzire i regulira civilni aviosaobraćaj, ima 54 stalno zaposlene osobe. Njih 17 je već ranije radilo po osnovu ugovora o djelu, ili na određeno. U ugovorima u koje je CIN imao uvid piše da važe do raspisivanja konkursa za te pozicije.

Za ovu direkciju je i Ured za reviziju institucija Bosne i Hercegovine utvrdio da 17 lica (11 s visokom stručnom spremom i šest sa srednjom stručnom spremom) ima zaključen ugovor o radu na određeno vrijeme. Iz dokumentacije koju su dostavile institucije se ne može utvrditi da li je prije angažiranja zaposlenika raspisan konkurs i na koji način je izvršen izbor kandidata.

Revizori navode da prilikom zapošljavanja treba ispoštovati zakonsku regulativu i princip transparentnosti.

Fond za povratak

Slična situacija je i u Fondu za povratak, u čijoj nadležnosti je, prije svega, finansiranje povratka izbjeglica u Bosnu i Hercegovinu. Od 11 stalno zaposlenih, četvero je na svojim pozicijama radilo u Fondu i prije raspisivanja konkursa.

Od 123 stalno zaposlene osobe u Sekretarijatu Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine, njih 32 je bilo angažirano na pozicijama za koje je naknadno raspisan konkurs.

U Ministarstvu pravde Bosne i Hercegovine je trećina trenutno zaposlenih već radila na pozicijama za koje su konkursi raspisivani naknadno, u periodu od 2006. do 2011. godine.

U Ministarstvu civilnih poslova Bosne i Hercegovine taj broj iznosi oko 20 posto, a u Ministarstvu sigurnosti Bosne i hercegovine oko 40 posto.

Zamjenik državnog ministra finansija Fuad Kasumović 

Prema Kasumovićevim riječima, veze, nepotizam i politička podobnost su glavni aduti za ulazak u državnu službu. Tek jedno ili dvoje od 100 kandidata može biti te sreće da dobije posao bez intervencije.

Na pitanje zašto se ništa ne čini da se ovakva praksa zaustavi, Kasumović kaže: “Ko će reagirati? Onaj koji prima? Nije lud. On voli da ima širinu da može netransparentno (…) nekad će ga neko zamoliti, ili stranački ili rodbinski, da ga zaposli.”

Erol Mujanović je stručnjak za razvoj ljudskih potencijala. On radi za Razvojni program Ujedinjenih nacija (UNDP), na projektu obuke mladih ljudi u traženju zaposlenja. Radio je i kao direktor firme koja se bavila izborom najboljih kandidata za poslodavce.

Prema njegovom mišljenju, ako su kandidati koji već obavljaju te pozicije prije raspisivanja konkursa najbolji, onda u suštini problem i nije toliko veliki, osim što treba biti fer i ne trošiti vrijeme i novac kandidata koji konkuriraju. Međutim, ako se ne radi o najboljim kandidatima, onda je to pogubno.

“Ako su kandidati nekompetentni, to je srednjoročno i dugoročno pogubno po organizaciju koja ima takvu politiku regrutiranja i takvu politiku upravljanja ljudskim resursima, jer će nas negativna selekcija dovesti prije ili kasnije do grčkog sindroma”, odnosno do protesta nezaposlenih i razočaranih mladih iz te zemlje.

Izvor: Agencije


Više iz rubrike TEME
POPULARNO