Lokalni izbori donose test za hrvatsku ljevicu, HDZ nema šta izgubiti

Lokalni izbori na kojima će hrvatski birači 18. svibnja birati župane, gradonačelnike i načelnike općina te vijećnike u skupštinama te tri razine lokalne vlasti prerasli su u ozbiljan test za ljevicu i lijevi centar na nacionalnoj razini. Taj test dodatno otežava indikativna marljivost državnog tužiteljstva prema strankama s tog pola političkog spektra, za koju se tek ima pokazati je li samo vremenska koincidencija ili možda namjerno „tempiranje“ istraga i uhićenja kako bi se osnažile izborne šanse stranci koja je državnog tužitelja i instalirala – naime HDZ-u.

Istodobno, političke su okolnosti uoči izbora takve da se čini kako HDZ nema što izgubiti: ni u jednoj važnijoj lokalnoj sredini na kojoj je ta stranka trenutno na vlasti, osim možda u Dubrovniku, ne prijeti mu ozbiljan poraz, dok s druge strane, ozbiljni politički ratovi na ljevici u nekim važnim hrvatskim gradovima HDZ-u otvaraju prostor da možda čak trijumfira.

Najbolji je primjer Rijeka, jedini veliki hrvatski grad u kojemu je Socijaldemokratska partija (SDP), na vlasti od prvih slobodnih izbora 1990. godine. U „crvenoj Rijeci“, kako se uobičajilo zvati grad na Kvarneru, u studenome prošle godine dogodio se politički šok kakav se vjerojatno ne pamti u 35 godina hrvatskoga parlamentarizma: SDP za novi mandat nije kandidirao svog sadašnjeg gradonačelnika Marka Filipovića, čiji mandat teče bez ijedne afere, nego njegovu zamjenicu Sandru Krpan.

Bila je to posljedica nezapaženog ali dubokog raskola u riječkom SDP-u koji se tim postupkom, dakako, samo produbio: poniženi gradonačelnik Filipović istupio je iz SDP-a i kandidirao se za novi mandat protiv vlastite stranke, kao nezavisni kandidat. Posljednjih tjedana, Filipović i njegova donedavna zamjenica Sandra Krpan uzajamno se u medijima optužuju za nerad i loše upravljanje gradom, premda su još donedavno zajedno vodili grad.

To je, dakako, predsjedniku HDZ-a i premijeru Andreju Plenkoviću omogućilo da SDP nedavno u Rijeci optuži kako „nije bio hrabar i odvažan podržati čovjeka koji je bio njihov član do jučer, Marka Filipovića“ te da ustvrdi kako je u Rijeci „došlo vrijeme za promjene“. I uistinu, uspije li HDZ-ov kandidat za gradonačelnika Denis Vukorepa zbog loma u SDP-u pobijediti na izborima – premda mu posljednje ankete ne predviđaju baš toliki uspjeh – to će se, blago je ocijenila izrazila ugledna SDP-ova veteranka i bivša ministrica obrane Željka Antunović, „negativno odraziti na SDP u cjelini“.

Izbori u Zagrebu su za ljevicu veliko iskušenje

U Zagrebu, čija lokalna vlast izravno utječe na nacionalnu političku scenu, za novi, drugi mandat bori se aktualni gradonačelnik Tomislav Tomašević iz zeleno-lijeve stranke Možemo!, političke snagu izraslu proteklih godina na nezadovoljstvu birača ljevice SDP-om, koji je svoju inferiornost priznao i time što je pristao biti slabiji koalicijski partner Možemo! u vlasti grada Zagreba. Premda ankete, a i opće raspoloženje, Tomaševiću predviđaju uvjerljivu pobjedu, možda već u prvome izbornom krugu, izbori u Zagrebu za ljevicu su ipak veliko iskušenje, jer ako Tomašević ne uspije, Možemo! bi i na nacionalnoj razini mogao duboko potonuti. U protekla dva izborna ciklusa, naime, otkako je ostvarila sjajne rezultate osvojivši zavidan broj parlamentarnih mandata, stranka Možemo! nije uspjela proširiti stranku na cijelu Hrvatsku, ostavši uglavnom strankom većih urbanih sredina – a izgubi li u najvećoj, prijeti joj i nacionalni brodolom.

U još dva važna grada, Splitu i Dubrovniku – za razliku od Osijeka, gdje se čini da HDZ-ov gradonačelnik Ivan Radić nema dostojnog izazivača – predizborna je kampanja uistinu furiozna; u Splitu naročito, gdje je izbio težak okršaj ljevice i lijevog centra, što predstavlja dodatan uteg „lijevom bloku“ na nacionalnoj razini. Aktualni gradonačelnik Splita Ivica Puljak, predsjednik stranke čije je ime i politička orijentacija – Centar, oštro se sukobio s gradonačelničkim kandidatom koalicije SDP-a i Možemo! Davorom Matijevićem. Sukob je eskalirao toliko da je Puljkov zamjenik Bojan Ivošević otputovao u Zagreb da na vrata ureda stranke Možemo! demonstrativno, pred kamerama, zatakne kaznenu prijavu koja Matijevića tereti da je nezakonito stekao stan u kojemu živi.

Ivošević je pritom iznio teške optužbe protiv Matijevića nazvavši ga „kriminalcem i lopovom koji vara žene ugovorima o doživotnom uzdržavanju“, te ustvrdivši kako se SDP-ovu kandidatu za gradonačelnika stavlja na teret „zabijanje automobilom u ugostiteljski objekt, varanje starica ugovorima o doživotnom uzdržavanju, lažiranje medicinskih nalaza i WhatsApp korespondencija, lažno prebivalište, suđenje za obiteljsko nasilje, optužbe za lažiranje oporuke i namještanje unutar stranačkih izbora“. Na kraju svoje dramatične izjave, Ivošević je poentirao pitanjem „stoji li Sandra Benčić [čelnica stranke Možemo!] iza takvog kandidata“. Prozvana političarka zasad odgovara – šutnjom.

I u Dubrovniku je koalicija SDP-a i Možemo! zapala u probleme, jer je čelnik Dubrovačkih muzeja – ustanove u vlasništvu grada Dubrovnika čiji se gradonačelnik, HDZ-ov Mato Franković, bori za novi mandat – podnio kaznenu prijavu protiv obitelji gradonačelničke kandidatkinje SDP-a i Možemo! Anite Bonačić-Obradović s optužbom da već 30 godina protuzakonito koristi stan u staroj gradskoj jezgri, iznajmljujući ga turistima za golem novac – 900 eura za noć. Slučaj je pravno kompliciran i nipošto crno-bijel, ali, kako je u medijima priznao i sam podnositelj kaznene prijave, predsjednik Upravnog vijeća Dubrovačkih muzeja Nikša Raspopović, da kandidatkinji SDP-a i Možemo! „ova situacija odgovara – sigurno da joj ne odgovara, ajmo govorit pošteno“.

HDZ relativno mirno dočekuje lokalne izbore

Može se zaključiti kako u najvažnijim hrvatskim gradovima, koji su politički osjetljive sredine, ljevicu opterećuju prilični politički problemi, dok HDZ relativno mirno dočekuje lokalne izbore, jer nema što izgubiti, a može mnogo dobiti. Ima, dapače, i grotesknih situacija, pa je objavljeno kako je HDZ i prije izbora već osigurao gradonačelnike u sedam gradova i načelnike u 112 od 428 općina koliko ih Hrvatska ima, kao i u vijećima 35 općina, jer je u tim mjestima HDZ jedini istaknuo kandidate, pa mu je pobjeda unaprijed zajamčena.

Pritom je važno zapaziti potencijalno štetan proces koji ljevici, ali ni hrvatskoj demokraciji općenito, zasigurno ne pomaže: indikativan angažman državnog tužiteljstva koje vodi kontroverzni bivši sudac Ivan Turudić, postavljen od HDZ-a prije godinu dana uz ogorčeno ali neuspješno protivljenje opozicije i predsjednika Republike Zorana Milanovića, te istodobnu znakovitu ažurnost državnog inspektorata na čijem je čelu vjerni HDZ-ov političar Andrija Mikulić.

Tako su, primjerice, dubrovački građevinski inspektori 7. svibnja, samo 11 dana uoči izbora, obitelji dubrovačke kandidatkinje SDP-a i Možemo! – koja je u predizbornim anketama izjednačena s protukandidatom iz HDZ-a – naložili da ukloni bespravno izgrađen „bazen, zid i pomoćni objekt“ pored njihove kuće u Dubrovniku. Bonačić Obradović uzvratila je tvrdnjom da je taj zid „sagrađen 1967. godine“, ironično dodajući kako bi „voljela da državne institucije sa svima rade jednako, bez gledanja stranačke iskaznice HDZ-a“. „To je stari recept HDZ-a, ali ja ih potpuno razumijem. Shvaćam njihovu paniku i strah od gubitka izbora. Po ovome vidimo i kome su ankete naklonjene“, komentirala je Bonačić Obradović.

‘Munjevito hapsi – osim kad se radi o HDZ-ovcima’

Mediji su proteklih dana pak ustvrdili kako Turudić „munjevito hapsi – osim kad se radi o HDZ-ovcima“, aludirajući na nekoliko slučajeva u kojima je državno tužiteljstvo, slučajno ili ne, baš u predizborno vrijeme otvorilo nekoliko postupaka protiv osoba vezanih uz kandidate ljevice i centra za predstojećim lokalnim izborima – a nijedan protiv onih vezanih uz HDZ.

U prvoj polovini travnja, četrdesetak dana prije izbora, cijelom je regijom snažno odjeknula vijest da je uhićen Mile Kekin, bivši frontmen kultnog rock banda Hladno pivo i suprug istaknute saborske zastupnice Možemo! Ivane Kekin. Kekin je uhićen demonstrativno, uz kamere i pred vlastitim djetetom, zbog optužbi koje sežu još u nedavnu predizbornu kampanju za predsjedničke izbore kada se njegova supruga kandidirala za predsjednicu države, da je obitelj navodno protupropisno kupila dio zemlje za kuću koju su izgradili u Istri. Premda je Kekin istog dana pušten, cijeli je slučaj odavao dojam ružne i nesrazmjerne, izrazito politizirane predstave za javnost.

Deset dana ranije, 1. travnja, u Splitu je uhićen Ivan Lesandrić, suprug nezavisne kandidatkinje za splitsko-dalmatinsku županicu Ivane Ninčević-Lesandrić, pod optužbom da je ilegalno sagradio svoju kuću. No pravosuđe nije reagiralo kada je, stjecajem okolnosti, u javnosti iskrsnuo sličan slučaj, u kojemu je HDZ-ov direktor tvrtke Hrvatskih cesta Ivica Budimir također u Splitu sagradio kuću bez dokumentacije, a premijer Andrej Plenković Budimirovu odgovornost minimizirao je ocjenom kako je „gospodin Lesandrić osumnjičen za zlouporabu položaja i ovlasti, krivotvorenje dokumenata ili poticanje na ta djela“, dok je „ono što je učinio gospodin Budimir nešto što su radili i mnogi drugi – dograđivali ili proširivali objekte bez dozvola“, ali „pritom ništa nisu krivotvorili“. Bismo li, dakle, trebali tolerirati to što je čelnik jednoga od najvažnijih državnih poduzeća „dograđivao ili proširivao objekte bez dozvola“?

Nekoliko dana uoči lokalnih izbora, dakle, hrvatski centar i ljevica suočavaju se s izazovom iz kojega mogu izaći kao uvjerljivi pobjednici, snažniji nego dosad, ali i kao neočekivano veliki gubitnici. Ovaj drugi ishod za hrvatsku demokraciju nipošto ne bi bio dobar, jer iz godine u godinu postaje sve jasnije kako HDZ-ovi politički izazivači slijeva – za razliku od stranaka radikalne desnice – bivaju sve manje sposobni ozbiljno se na izborima suprotstaviti političkom stroju nasljednika Franje Tuđmana. Ako se tako nastavi, državne institucije mogle bi izgubiti i onu krhku neovisnost što su je osvojile u godinama pristupanja Europskoj uniji i potonuti natrag u tuđmanizam stranačke ovisnosti iz devedesetih. Djelovanje tužiteljstva i državnog inspektorata u ovoj predizbornoj kampanji sugerira to više nego jasno.

Stavovi izraženi u ovom članku su autorovi i ne odražavaju nužno urednički stav Al Jazeere.