Zašto Kina ne može posredovati u miru između Izraela i Palestine
Peking nema alate koji su polučili rezultate s Iranom i Saudijskom Arabijom. Ali i neuspjeli napori bi mogli biti korisni za Kinu.
Palestinski predsjednik Mahmoud Abbas posjetio je nedavno Peking, gdje se susreo sa kineskim predsjednikom Xi Jinpingom. Abbas je prvi arapski predsjednik koji je posjetio Kinu od samita kinesko-arapskih država u Rijadu u decembru 2022, što signalizira značaj koji Kina izgleda pridaje pitanju Izraela i Palestine.
Ova posjeta je rezultirala iskorakom u odnosima između Kine i Palestine. Pristali su na strateško partnerstvo. Palestina će učestvovati u Xijevoj inicijativi Pojas i put i u tri nova plana koja je Peking najavio proteklih mjeseci, u Globalnoj sigurnosnoj inicijativi, Globalnoj civilizacijskoj inicijativi i Globalnoj razvojnoj inicijativi, koji zajedno imaju za cilj predstaviti alternativni model međunarodnih odnosa zapadnim liberalnim normama. Ove dvije strane su također aktivirale niz ekonomskih planova usmjerenih na povećanje trgovine između njih.
Sve je to izazvalo nagađanje o novoj ponudi Kine da posreduje u mirovnom procesu između Izraela i Palestine, kao i može li u tome uspjeti. Surova realnost je sljedeća: Peking vjerovatno neće moći posredovati za mir, ali bi mogao sebi donijeti geopolitičke poene zbog samog pokušaja.
Plan Kine uključuje podršku punopravnom članstvu Palestine u Ujedinjenim narodima kao suverene i nezavisne države sa Jerusalemom kao glavnim gradom, očuvanje statusa quo na svetim mjestima u Jerusalemu i nastavak mirovnih pregovora sa Izraelom na osnovu UN-ovih rezolucija. Cilj je „dvodržavno rješenje“ koje će konačno dovesti do mirne koegzistencije između Palestine i Izraela koja se pokušava ostvariti decenijama.
Ali šta Peking dobija od toga?
Ciljevi Pekinga
Sve veće interesovanje Kine za palestinsko pitanje proizilazi iz nekoliko motiva koji su u skladu sa širim ciljevima Pekinga u regiji i međunarodno.
Prije svega, Kina pokušava nastaviti graditi na svom uspjehu u posredovanju u sporazumu između Saudijske Arabije i Irana kako bi proširila mir u regiji i na područje Palestine-Izraela. Kina želi zaštititi svoje sve veće investicije na Bliskom istoku i pomoć da se okonča ili ublaži sukob ide joj u prilog.
Osim tog, Kina pokušava postati globalni lider u ekonomskom mirotvorstvu. Bilo kakav napredak prema rješavanju palestinsko-izraelskog sukoba učvrstio bi tu sliku, što je jedan od ciljeva Globalne sigurnosne inicijative.
Zatim, Kina pokušava odagnati i suprotstaviti se pritisku Zapada u vezi pitanja Xinjianga, Hong Konga, Tajvana i Ukrajine, stavljajući naglasak na pitanje koje je jednako kompleksno i značajno.
Važno je da posljednja dva cilja ne zahtijevaju nužno da kinesko posredovanje uspije u trajnom okončanju višedecenijskog sukoba i borbe za palestinsku državnost. Može ostvariti neke od ambicija jednostavno se pozicionirajući kao šampion diplomatije i posredovanja.
Hoće li uspjeti?
To je ključno za zapamtiti jer, uprkos njenom rastućem entuzijazmu, sposobnost Kine da zaista unaprijedi mirovni proces je upitna, uprkos regionalnom trendu okretanja ka diplomatiji na Bliskom istoku.
Izraelska tvrdolinijaška vlada stoji kao najodlučniji razlog za ovu sumornu perspektivu. Za Izrael, okupacija i agresivni vojni i tehno-autoritarni sistem kontrole populacije nad palestinskim narodom predstavljaju veće religijske i etnonacionalističke ciljeve koji nadilaze osnovne državne interese. Nemoguće je odvratiti ga od ovih ciljeva sa instrumentima državničkog umijeća kao što je diplomatsko ‘zavrtanje ruku’ ili trgovinski podsticaji.
Ovaj sukob, za razliku od saudijsko-iranskog, također nije sukob između dvije donekle ravnopravne države. To je sukob između okupiranog i okupatora koji se osjeća snažno i hrabro. Izrael se čak kreće ka daljnjem pripajanju palestinske zemlje. Brzi rast izraelskih naselja na okupiranoj Zapadnoj obali već je učinio dvodržavno rješenje zastarjelim.
Za Palestinu, sve veće zanimanje Kine i dalje ima jasne prednosti. Podržavanjem Abrahamskog sporazuma sa više arapskih nacija, Sjedinjene Američke Države su izolovale Palestince koji su prekinuli veze sa američkom vladom 2017. u znak protesta i smanjili njihovu sigurnosnu koordinaciju sa Izraelom.
U nedavnom intervjuu za CNN, izraelski premijer Benjamin Netanyahu je kazao da pregovori s Palestincima više nisu prioritet i da će Abrahamski sporazum koji predvodi SAD i mir s arapskim državama biti prioritet.
I stoga, Palestinci pozdravljaju kinesko vodstvo u pregovorima kako bi napravili ravnotežu protiv percipirane američke pristrasnosti prema Izraelu. Iako se Palestinska samouprava (PA) i dalje oslanja na SAD i njegove saveznike da bi ekonomski opstala, dok Washington povećava pritisak na Palestince uskraćujući pomoć, Abbasu i njegovoj administraciji treba kineska ekonomska i razvojna pomoć.
Prepreke za početak pregovora
Ipak, u ovom trenutku kineska pomoć i ulaganje u Palestinu ostaju beznačajni. Pitanja u vezi domaćeg legitimiteta Palestinske samouprave i internih podjela među Palestincima također predstavljaju potencijalne prepreke svim naporima da se počnu pregovori.
U međuvremenu, putanja kinesko-izraelskih ekonomskih veza nije dobra ni za kinesku moć i utjecaj u odnosu sa izraelskom vladom.
Kina je treći najveći izraelski trgovinski partner globalno. Obim trgovine se povećao sa 50 miliona dolara 1992. na 15 milijardi dolara u 2021. Ali, američki pritisak na Izrael da degradira veze s Pekingom, kao dio svoje globalne konkurencije s Kinom, promijenio je ovaj trend.
U periodu od 2018. do 2022, izraelski izvoz u Kinu je stagnirao na iznosu od blizu 4,5 milijardi dolara. Između 2018. i 2021, izraelski uvoz iz Kine također je stagnirao na 10,5 milijardi dolara. U 2020, Izrael je uspostavio savjetodavni odbor za inspekciju aspekata nacionalne sigurnosti stranih ulaganja, u suštini da prekontroliše sporazume s Kinom kao potencijalne prijetnje po nacionalnu sigurnost, po zahtjevu SAD-a. Kineske investicije u Izraelu su usporile kao rezultat toga i nastavit će opadati, potkopavajući sposobnost Pekinga da koristi trgovinu kako bi pregovarao za mir.
Sve ovo, potkrijepljeno odbijanjem trenutne ultradesničarske izraelske vlade da razgovara s Palestincima, znači da je slabo vjerovatno da će kineski napori biti plodonosni u postizanju mira između Palestinaca i Izraelaca.
Peking će vjerovatno nastaviti s pokušajima posredovanja između Palestine i Izraela jer je to u skladu sa kineskim interesima sve i ako ne postigne ništa.
Do velikih diplomatskih postignuća često dolazi kada diplomatski stručnjaci dobiju izuzetnu geopolitičku priliku. To je bio slučaj kada je Kina uspjela ispregovarati sporazum između Irana i Saudijske Arabije. Iako je to bio kineski diplomatski potez, iransko-saudijski detant bio je proizvod toga da su obje nacije procijenile kako njihovo dugogodišnje neprijateljstvo utječe na njihove stvarne interese. Brojni krugovi mukotrpnih pregovora u Bagdadu već su stvorili plodno tlo za ovaj uspjeh.
Takva prilika se ne nazire u slučaju palestinsko-izraelskog pitanja. Kina to ne može promijeniti.
Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.