Je li neizbježan raskol između pakistanskih i afganistanskih talibana?

Tenzije u vezi demarkacije granice i nasilja TTP-a mogle bi narušiti odnose između Islamabda i Kabula.

Vojnik čuva ogradu ispred ispostave Kitton na granici s Afganistanom u sjevernom Waziristanu, u Pakistanu (Reuters)

Kada su talibani preuzeli kontrolu nad afganistanskom prijestolnicom Kabulom, u avgustu prošle godine, mnogi su u Islamabadu slavili. Kolaps afganistanske vlade koju je podržavao Zapad doživljen je kao prilika da se obnove odnosi između ove dvije države, koji su se pogoršali pod vlašću predsjednika Ashrafa Ghanija. Nakon formiranja talibanske vlade, Islamabad je postao jedan od glavnih njenih pristalica na međunarodnoj sceni, pozivajući na njeno priznanje i na hitnu finansijsku pomoć.

Tokom proteklih mjeseci, međutim, pojavili su se znaci o problemima u inače prijateljskom odnosu između ove dvije države. Neslaganja u vezi demarkacije afganistansko-pakistanske granice i podrška afganistanskih talibana za grupu Tehreek-e-Taliban Pakistan (TTP)  uzrokovali su tenzije.

Ako se ne iznađe rješenje za ova pitanja, to bi moglo uzrokovati raskol u odnosima sa značajnim posljedicama za pakistansku nacionalnu sigurnost i regionalnu stabilnost.

Tenzije na granici

Početkom septembra, dok su talibani razmatrali sastav svoje vlade, pakistanski bivši šef obavještajne službe, general poručnik Faiz Hameed posjetio je Kabul. Prema afganistanskim i pakistanskim izvorima, Hameed je bio u stanju da utječe na odluke o konačnom sastavu privremene vlade kako bi favorizirao pakistanske ličnosti iz mreže Haqqabu i spriječio Mullaha Ghanija Bradara da zauzme vodeću poziciju u vladi.

Smatra se da Bardar, istaknuti talibanski lider, gaji neprijateljstvo prema Islmabadu, budući da su ga pakistanske vlasti zatvorile između 2010. i 2018. Vlada na čijem bi čelu bio on ne bi bila tako prijateljska prema Pakistanu. Nasuprot tome, mreža Haqqani, koja je preuzela ključne pozicije u vladi, uključujući ministarstvo unutrašnjih poslova, komunikacija, obrazovanja, te izbjeglica i repatrijacije, smatra se bliskom Islamabadu.

Iako sposobnost Pakistana da utječe na proces formiranja talibanske vlade odražava obim njegovog utjecaja u Kabulu, ona je također izazvala ogorčenost u određenim krugovima unutar vođstva ove grupe.

Ovo je postalo očigledno krajem decembra i početkom januara kada su afganistanski graničari natjerali pakistanske radnike da prestanu da grade granicu između ove dvije zemlje. Nakon incidenta uslijedila je razmjena izjava za javnost afganistanskih i pakistanskih zvaničnika.

„Pitanje Durandove linije još je nerazriješeno, dok gradnja ograde stvara raskole unutar nacije smještene duž obje strane granice. To je ravno podjeli nacije“, kazao je afganistanski ministar informacija i glavni glasnogovornik Zabihullah Mujahid, u intervjuu za YouTube kanal na paštunskom jeziku, referirajući se na zajednicu Paštuna, najveću etničku grupu u Afganistanu i drugu najveću u Pakistanu.

U odgovoru na to, glasnogovornik pakistanske vojske, general major Babar Iftikhar tokom pres konferencije je kazao, „Krv naših mučenika prolivena je dok je podizana ova ograda. To je ograda mira. Bit će završena i ostat će [na svom mjestu].“

Durandovu liniju između Indije pod britanskom upravom i Afganistana 1893. godine razgraničili su tadašnji afganistanski vladar Amir Abdul Rahman i britanski indijski ministar vanjskih poslova Mortimer Durand. Od uspostavljanja Pakistana 1947. godine, Kabul ne samo da se protivio demarkaciji granice, već je osporio i uključivanje paštunskih plemenskih područja unutar pakistanskih granica.

Tokom proteklih godina, ovaj problem je ostao aktuelan. Obojica bivših afganistanskih predsjednika Hamid Karzai i Ashraf Ghani, potvrdili su afganistansko odbijanje Durandove linije. Talibani se drže istog tradicionalnog stava i ne pokazuju znake da će napraviti ustupke Pakistanu.

Tokom proteklih dana, ove dvije strane nisu uspjele ostvariti napredak u vezi ovog pitanja. Krajem januara, pakistanski savjetnik za nacionalnu Moeed Yusuf posjetio je Kabul, ali je uspio samo ispregovarati bilateralni mehanizam koordinacije da se omogući kretanje preko granice i trgovina; o pitanju pogranične ograde se nije govorilo.

Podrška afganistanskih talibana za TTP

Još jedan izvor tenzija između Kabula i Islamabada je TTP. Ova oružana grupa se borila sa afganistanskim talibanima protiv SAD-a i saveznika godinama i ove dvije grupe imaju snažnu vezu. Kada su talibani preuzeli vlast 15. avgusta, oslobodili su stotine muškaraca iz TTP-a, uključujući neke istaknute lidere, zatvorene u afganistanskim zatvorima. Veći dio liderstva TTP-a je stacioniran u Afganistanu, i mnogi članovi, prema afganistanskim i pakistanskim novinarskim izvorima, primaju podršku.

Otkako je osnovan 2007. godine, TTP je odgovoran za smrtonosno nasilje u Pakistanu, napade na snage sigurnosti i civile. Pakistanske vlasti vjeruju da je TTP, zajedno s Al-Kaidom i nekim povezanim grupama, do sada ubio više od 80.000 Pakistanaca i nanio ekonomske gubitke od više od 150 milijardi dolara.

Pakistanska vojska je 2014. pokrenula veliku ofanzivu protiv TTP-a, prisiljavajući mnoge pripadnike ove grupe da pobjegnu u Afganistan. Nakon početnog zatišja nasilja, TTP je posljednjih godina ponovo počeo pojačavati svoje napade. Godine 2021, kako su talibani napredovali u Afganistanu, borci TTP-a su intenzivirali svoje napade na Pakistan. Desila su se najmanje dva napada usmjerena na kineske radnike i kineskog ambasadora u Pakistanu, što je uznemirilo Peking, bliskog saveznika Islamabada.

Prije talibanskog preuzimanja Kabula prošle godine, pakistanski zvaničnici su ponavljali da prisustvo SAD-a i saveznika u Afganistanu doprinosi pobunjeničkoj grupi TTP. Ali nedavni događaji su pokazali da je pobjeda afganistanskih talibana samo ohrabrila TTP.

Prekid vatre između ove oružane grupe i pakistanske vojske ispregovaran uz pomoć afganistanske talibanske vlade u novembru bilo je kratkog daha. TTP je nastavio sa napadima u decembru protiv sigurnosnih snaga i civila, čak i kada su se tajni pregovori sa predstavnicima pakistanske vlade nastavili. Takva eskalacija je vjerovatna.

Retorika o paštunskom jedinstvu

Afganistanski talibani su zabrinuti da bi, ukoliko snažno pritisnu TTP, to moglo ovu grupu gurnuti prema njihovim neprijateljima grupi Islamska država-pokrajina Khorasan (ISKP), i sam TTP strahuje od dezerterstva u svojim redovima ako ne nastavi sa tvrodlinijaškim pristupm paksitanskoj vladi, koju želi zbaciti.

Za sada nema naznaka da pitanje granice između Afganistana i Pakistana može biti riješeno, jer talibani izgledaju dosta željni da održe retoriku o paštunskom jedinstvu. Ako ovo pitanje nastavi rasti, moglo bi osigurati plodno tlo za daljne pogranične incidente koji bi mogli izazvati tenzije.

Slično tome, uprkos naporima pakistanske vlade da se uključi u pregovore s TTP-om, mir s ovom oružanom grupom čini se prilično malo vjerovatnim, s obzirom na unutrašnji pritisak da zadrži svoj nasilni pravac. I što više eskalira svoje napade na sigurnosne snage i civile, to će biti veći pritisak javnosti u Pakistanu da se poduzme odlučna akcija, uključujući i protiv glavnog pristalice TTP-a – afganistanskih talibana. Svako dalje ciljanje kineske imovine i dokazana saradnja sa ujgurskim oružanim grupama također bi rezultirali time da Peking insistira na snažnom odgovoru na TTP.

Dok se pakistanske vlasti doimaju željnima da održe bliske odnose s Kabulom, domaći pritisci, kao i pritisak iz Kine, mogli bi rezultirati odlukom da se ponovo kalibrira ova strategija i mogli bi voditi ka tome da Islamabad zaustavi svoju međunarodnu kampanju podrške afganistanskim talibanima. Pakistanska vlada bi mogla otići korak dalje i početi podržavati afganistanske antitalibanske grupe koje bi mogle destabilizirati talibansku vladavinu.

Zapad želi čvrste garancije

Ako Kabul izgubi svog glavnog stranog prijatelja, ostaju mu dvije opcije za odgovor: da se pokuša približiti Zapadu i SAD-u ili da se vrati u svoju raniju ulogu regionalnog domaćina za pobunjeničke i terorističke mreže.

Prvu opciju bilo bi teško postići, jer je Zapad jasno stavio do znanja da želi vidjeti čvrste garancije za prava žena i manjina, kao i demokratske institucije prije nego što sklopi dogovor s talibanima. S obzirom na značajan uticaj tvrdolinijaša u vodećim redovima grupe, malo je vjerovatno da će njena vlada ići u tom smjeru.

Vjerovatnijim se čini da bi se afganistanski talibani dodatno radikalizirali i vratili se saradnji sa drugim oružanim grupama i terorističkim elementima. Vjerovatno bi pružili dodatnu podršku TTP-u i njegovim napadima na Pakistan i mogli bi početi sarađivati sa ISKP-om i Al-Kaidom.

Stoga je situacija u Afganistanu pod talibanskom vlašću veoma kompleksna i nesigurna i bilo kakva nada o stabilnosti i održivom miru u doglednoj budućnosti ne čini se kao mogućnost.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera