Ne dajte se zavarati – ‘ljupka’ Meloni bi mogla ‘orbanizirati’ Italiju

Ultradesničarska predvodnica Girogia Meloni odnijela je ubjedljivu pobjedu na općim izborima u Italiji prošlu nedjelju. Ona će vjerovatno postati nova premijerka i njena vlada će vjerovatno dobiti povjerenje parlamenta.

S obzirom na njen kredibilitet i poveznice između njene stranke i neofašističkih pokreta, posebno se ističu kao značajna dva pitanja. Ublažava li Meloni svoje stavove, kako mnogi italijanski i međunarodni mediji sugerišu? Ili postoji ozbiljan rizik da bi Italija pod njenim vodstvom mogla početi slijediti Mađarsku Viktora Orbana, sa ozbiljnim napadima na građanska prava i povećanjem mržnje i nasilja prema migrantima, izbjeglicama, ljudima tamnije puti i LGBTQ+ grupama?

Ideja da je Meloni ugledna opcija za Italiju i međunarodno fokusirana je na činjenicu da je čvrsto stala na stranu NATO-a u vezi rusko-ukrajinskog rata i više puta je uvjeravala javnost da ne želi prekršiti budžetska pravila Evropske unije. Naravno, tražila je prilagodbe plana bivšeg premijera Maria Draghija za fonodove Evropske unije za oporavak.

Isitna je da su Meloni i njena stranka Braća Italije prošli određeno omasovljavanje u TV nastupima, bilo da je riječ o gotovo obaveznom odijelu i kravati za ovu stranku kojom dominiraju muškarci, ako se izuzme Meloni, ili o uopćeno pomirljivom tonu u vezi strateških pitanja.

Pa ipak, kada govorimo o tome kako Meloni komunicira sa pristalicama, malobrojni su dokazi o značajnom pomaku. Upečatljiv stil visokih decibela bio je obilježje njenih skupova tokom kampanje. Njeni govori su ispunjeni ultradesničarskim i populističkim izrazima.

Njena glavna metq je ono što ona naziva „ljevicom“, pod čime zapravo misli na Demokratsku stranku lijevog centra. „Oni“ navodno imaju toliku moć, da ako ste „jedan od njih“ ili njihov prijatelj, mnogo je lakše napredovati u životu i naći posao. Nekoliko političkih stavki koje su je učinile prijatnom za umjerene aktere – naprimjer, pošitvanje budžetskih pravila Evropske unije – spomenuto je u prolazu okupljenima, da bi se potom ubrzo utopili u emotivnom jeziku.

Paralele sa Trumpovim načinom razmišljanja

Dijelovi koji najviše uznemiravaju rezervisani su za migrante i izbjeglice – koje često pogrdno naziva clandestini („ilegalci“). Ona smatra da je „činjenica“ da nedokumentovani migranti u Italiji završavaju kao dileri droge ili seksualni radnici. Nadovezujući se na godine antiimigracione propagande, predložila je pomorsku blokadu Sredozemnog mora.

Napadi na LGBTQ+ zajednice su prikriveni, ali ništa manje očiti, budući da je jedan od prioriteta njene kampanje bio podrška „tradicionalnoj porodici“ i Italijanima koji žele imati djecu. Sa inverzijom ljevičarskih fraza, koristila je jezik jednakosti i prava da naglasi pravo žena „da ne abortiraju“.

Referirajući se na demografski pad Italije, dramatično je izjavila da bi Italija uskoro mogla „nestati“. Time implicira da njen ekonomski nacionalizam, u okviru kojeg će italijanske firme i italijanski radnici biti zaštićeni nauštrb svih ostalih, može preokrenuti taj trend. Pokazujući paralele sa Trumpovim načinom razmišljanja, Meloni miješa ekstremni protekcionizam sa diskursom slobodnog tržišta favorizirajući poreske rezove i ekonomiju koja navodno počiva na zaslugama, za razliku od „korumpiranog“ sistema ljevice.

Melonijini govori daju Italijanima niz žrtvenih jaraca za državne probleme. To bi moglo dovesti do zapaljive situacije ako, u narednih nekoliko mjeseci, frustracije ljudi i društvene tenzije porastu, dok se ekonomske okolnosti pogoršavaju zbog sve intenzivnije energetske krize. Zatrašivanje i nasilje protiv migranata, izbjeglica, ljudi tamnije puti i seksualnih manjina mogli bi biti u porastu, u već sve lošijem okruženju narušenom kulturološkim ratovima populističke propagande koji su doveli na vlast postideološki pokret Pet zvjezdica i ultradesničarsku Ligu 2018.

Je li vjerovatno da ćemo svjedočiti i sistematičnijem napadu na demokratske institucije i ustavna prava? Melonijinu pobjedu treba shvatiti u okviru šire sistemske transformacije koja traje više od jedne decenije: većina stranaka širom političkog spektra, s lijeva na desno, usvojila je populističku retoriku i taktiku.

U tom kontekstu, mnogi na progresivnom frontu voljni su umanjiti ili jednostavno šutjeti o opasnostima raširenog antimigrantskog nacionalizma i sve veće netrpeljivosti prema pravima LGBTQ+ grupa, kako bi umirili „narodnu volju“.

Egzistencijalne prijetnje po demokratiju i ljudska prava

Pokret Pet zvjezdica uspio je zaustaviti dramatičan pad svoje popularnosti posljednjih mjeseci vraćajući se svom populističkom porijeklu, povlačeći podršku Draghijevoj vladi i odustajanjem od svog prethodnog saveza s demokratama. Sada pokušava da se repozicionira kao održiva populistička progresivna snaga koja bi mogla efikasno zamijeniti demokrate kao standardne nosioce ljevice. Zaista, mnogi ljevičarski intelektualci i političari pozdravili su ovaj potez i podržali ga.

Centristička, liberalna formacija Akcija izdala je svoj prethodni izborni sporazum sa demokratama, udružila snage sa Živom Italijom bivšeg demokrate Mattea Renzija i vodila je kampanju na populističkoj poruci da su ljevica i desnica političke kategorije prošlosti.

Na desnoj strani, stranka Forza Italia bivšeg premijera Silvija Berlusconija sebe je proglasila „centrom“ koji može držati pod kontrolom karakteristični populizam Meloni i lidera Lige Mattea Salvinija. Međutim, razlike između njih troje postaju sve tanje – da ne spominjemo da mnogi Berlusconija smatraju jednim od prvih populističkih lidera u Italiji.

Meloni je vodila kampanju suočavajući se sa slabom opozicijom, izuzev Demokratske stranke i njenih saveznika lijevog centra. Druge stranke na lijevoj strani i centru više su se bavile time da se distanciraju od demokrata, nego da ustanu protiv desničarske koalicije koju ona predvodi, i koja uključuje Berlusconija i Salvinija.

Nije bilo nikakvog masovnog izalska na ulice u znak protivljenja njenoj vladavini. Nekolicina demonstranata koja je ustala protiv Meloni našla se na meti njene oštre kritike.

Nazivali vi Meloni fašistkinjom ili ne, postoji stvarna opasnost da bi njena vlada mogla značajno pogoršati situaciju za neke od najugroženijih zajednica u Italiji, kao i za progresivne aktiviste koji ne žele kompromitovati svoje vrijednosti za izbornu dobit.

Nažalost, mnogi od istih medijskih organizacija i institucija koje su izrazile zabrinutost zbog implikacija njene pobjede za stabilnost tržišta i odnos Italije sa Evropskom unijom, izgleda manje se zanimaju onime što bi trebalo biti važnije: egzistencijalnim prijetnjama po demokratiju i ljudska prava.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.