Elon Musk i sve što je pogrešno sa 2021.

Časopis Time je nedavno odabrao Elona Muska – „najbogatijeg privatnog građanina u historiji“ i direktora svemirske kompanije SpaceX i kompanije za proizvodnju električnih autmobila Tesla za „ličnost godine za 2021“. U prvom paragrafu dugačkog Muskovog profila koji prati ovo priznanje, saznajemo da ovaj čovjek „baca satelite u orbitu i koristi sunčevu energiju“, „jednim pokretom prsta“ čini da se berza vine u visine ili da pada i da također voli „da uživo na Twitteru objavljuje sadržaj svojih crijeva“.

Drugi paragraf profila posvećen je istraživanju ove posljednje teme:

„'Samo ostavljam neke prijatelje na bazenu’, 50-godišnji basnovslovni bogataš je informisao svojih 66 miliona pratilaca na Twitteru 29. novembra uvečer, rekavši ranije da je najmanje polovina njegovih tvitova ‘nastala na porculanskom tronu'“.

Vjerovatno, ovaj ekskrementalni uvod treba da pruži prizemnu, ljudsku dimenziju ovom tiraninu, južnoafričkom poduzetniku koji želi kolonizirati Mars i zvanično se proglasio „tehnokraljem“ Tesle. Nazovite to čišćenjem fekalija, ako želite.

U bezbroj narednih paragrafa profila, časopis Time nastavlja sa svojom grotesknom apologetikom u ime odabrane ličnosti 2021 – objašnjavajući da, iako je Musk „lagano predstavljen kao arogantan superzlikovac, udružen s tehnološkim stručnjacima i svemirskim plejbojima“, on je u konačnici „drugačiji“. Ova procjena se pojavljuje direktno nakon diskusije o tome kako je Musk umanjio prijetnju od korona virusa i preksšio lokalne pandemijske regulative kako bi njegove tvornice radile – što sve, kaže Time, sugeriše da „ogromna prostransta ljudske bijede mogu izgledati kao naknadna misao čovjeku čije su oči uprte u Mars“.

Zar ne bi onda bilo šarmantnije, odabrati ličnost godine koju zaista zanima olakšavanje ljudske patnje – za razliku od nekoga ko juri za distopijskom vizijom ekskluzivnog budućeg univerzuma koji vodi Elon Musk? Ipak, ovo je isti časopis koji je Adolfa Hitlera proglasio „ličnošću godine“ 1938.

Diveći se „čovjeku koji teži da spasi našu planetu i da nam pribavi novu koju ćemo naseliti“, Time tvrdi da je Musk „vjerovatno najveći privatni doprinosilac borbi protiv klimatskih promjena“. Za malo utemeljeniji pogled na stvarnost, razmotrite riječi Maxa Ajla, autora renomirane knjige A People’s Green New Deal, koji mi je u e-mailu napisao: „kada bi kapitalistička destrukcija ekologije uzela ljudski oblik, izgledala bi kao Elon Musk, Afrikaner koji želi biti kosmonaut.“

Ajl je zatim primijetio „U istionskom aparthejdnom obliku, vožnje u svemir kako ih zamišlja tajkun iz Tesle, će odaslati više CO2 za nekoliko minuta, nego siromašni ljudi tokom cijelog svog života.“

Kapitalizam je, naravno, u suštini antiljudski – kao što je, izgleda i Musk, čiji brat i poslovni partner Kimbal priznaje u profilu u Timeu, da Elonov „dar nije empatija s ljudima“.

Evo jednog primjera: u oktobru je federalna porota naredila Tesli da isplati gotovo 137 miliona dolara bivšem crnom uposleniku koji je, kako primjećuje Washington Post, tvrdio da su radnici bili podvrgnuti „prizoru ‘ravno iz Jim Crow ere'“, koju karakterište rašireno rasističko zlostavljanje i nadzornici koji se nisu željeli baviti tim pitanjem.

Onda je u decembru šest žena odvojeno tužilo Teslu za seksualno uznemiravanje na radnom mjestu – pri čemu su mnoge od njih tvrdile da je Muskovo često razvratno ponašanje na Twitteru samo podsticalo seksualno zadirkivanje i druga maltretiranja u radnom okruženju kojim dominiraju muškarci.

Dodajte tome Muskovo namjerno ugrožavanje života radnika tokom pandemije i druga kršenja zakona o radu – uključujući njegove prikrivene mahinacije i prijetnje radnicima koji žele da se udruže – i počenete se brinuti kako će se ta cijela ideja o Marsu odviti.

Zašto bi se, međutim, radnici mučili u pokušaju da steknu barem minimum kontrole nad svojim postojanjem kada „zamišljeni, plavoputi čovjek-bog“ – riječi koje je upotrijebio Time – već zna šta je najbolje za njih? Opet izgleda da Musk i samo Musk zna šta je dobro za svakoga – kao kada je Timeu implicirao da, ukoliko bi on američkoj vladi plaćao poreze proporcionalne njegovom astronomskom bogatstvu, to ne bi „rezultiralo dobrom za ljude“, jer američka vlada „inherentno nije dobar gospodar kapitala“.

Nema veze što je ta ista vlada bacila svoj kapital na – šta ti znaš? – Muskove projekte, uključujući i putem ključnog federalnog zajma od 465 miliona dolara Tesli 2009. Musk i njegove komapnije su tokom godina profitirale od milijardi dolara u javnim subvencijama i vladinim ugovorima. Pa ipak, kada je američki senator Ron Wyden u novembru pisao na Twitteru u korist poreza na dohodak milijardera, Musk je odgovorio na Twitteru sa zrelom i relevantnom sugestijom da Wyden na profilnog fotografiji izgleda kao da je upravo doživo orgazam.

Time pominje ove incidente, ali ih uspijeva predstaviti kao rezultat fascinantno složenog uma: uma „klovna, genija, gospodara rubova, vizionara, industrijalca, šoumena, podlaca“ kao i „stidljivog Južnoafrikanca sa Aspergerovim sindromom, koji je pobjegao od brutalnog djetinjstva i prevazišao ličnu tragediju“ kako bi slijedio „kosmičku ambiciju“. Muskijanska razdražljiva tiranija je ublažena kao „čvrst stil upravljanja“ koji uzima „legendarni“ danak svom osoblju. Za Teslu kažu da održava „čvrst pristup“.

Ali dok Timeov odabir Muska za ličnost godine u 2021. s pravom proizvodi kontroverzu, on možda prikladno utjelovljuje jednu bolesnu godinu u pogledu kapitalizma i povezanih boljki korona virusa i klimatskih promjena.

I dok najbogatiji čovjek na svijetu tvituje sa svog porculanskog trona u sve brutalniju budućnost elitnog despotizma i kolektivne tragedije, izgleda da to zaista jeste stvar fekalija.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.