Hoće li Pakistan, Kina i Iran ući u dijalog s talibanima?

Pakistan, Kina i Iran još nisu priznali talibansku vladu, ali svi u tome imaju svoj interes.

Kineski državni savjetnik i ministar vanjskih poslova Wang Yi susreće se sa Mullahom Abdul Ghanijem Baradarom, političkim šefom afganistanskih talibana, u Tianjinu, u Kini 28. jula 2021. (Reuters)

Povlačenje američkih i snaga NATO-a iz Afganistana neizbježno ostavlja politički vakuum u južnoj i centralnoj Aziji. Mnogi pitaju ko će ga popuniti. Prvi afganistanski susjedi – Pakistan, Iran i Kina – svi imaju specijalne interese u ovoj državi koje će vjerovatno tražiti sa obnovljenim žarom.

Vjerovatno niko neće odigrati istu značajnu ulogu koju je odigrao SAD u oblikovanju budućnosti ove države, ali sve troje žele vidjeti stabilnu vladu u Kabulu i sigurnost uspostavljenu širom države zbog svojih nacionalnih sigurnosnih interesa.

Talibani, što se njih tiče, žele uspostaviti pozitivne odnose sa susjedima kako bi stekli međunarodni legitimitet i privukli investicije za prijeko potrebni ekonomski razvoj. Šta, dakle, to znači za odnose sa Pakistanom, Kinom i Iranom?

Pakistan

Pakistan, koji dijeli 2670 km dugu granicu sa Afganistanom, mnogo je pretrpio tokom protekle četiri decenije previranja. Morao je platiti visoku cijenu jer je poslužio kao odskočna daska za “afganistanski džihad” Washingtona i saveznika na SSSR nakon sovjetske invazije na Afganistan 1979. Napadi 11. septembra i “rat protiv terorizma” koji je uslijedio, samo su pogoršali sigurnosnu situaciju u Pakistanu.

Ova nestabilnost je omogućila oružanim grupama duž paskistansko-afganistanske granice da cvjetaju. Ustanici grupa Tehreek-e-Taliban Pakistan (pakistanski talibani) i Baloch napadaju mete u Pakistanu godinama, usmrtili su više od 83.000 ljudi i nanijeli milijarde dolara gubitaka pakistanskoj ekonomiji. Islamabad često tvrdi da su nasilni napadi na Pakistan planirani i izvedeni s afganistanskog tla i uz aktivnu podršku indijskih obavještajaca. U isto vrijeme, pakistanske sigurnosne agencije su optužene da podržavaju afganistanske talibane, posebno mrežu Haqqani.

U ovom kontekstu, talibansko zauzimanje Kabula i povlačenje američkih snaga su među političkim i vojnim krugovima u Islamabadu doživljeni kao pozitivan razvoj događaja. Njihov stav je: “Sretni smo zato što će, sa talibanima na vlasti, naše zapadne granice biti osigurane, a naš zakleti neprijatelj Indija će biti izbačena iz igre.”

Ovaj optimizam u vezi prijateljske vlade u Kabulu također je pojačan činjenicom da talibani nikada nisu nasiljem uzvratili Pakistanu zato što je pružio podršku vojnoj operaciji koja ih je svrgnula s vlasti i koju je predvodio SAD 2001. niti za izručivanje nekih njihovih članova zapadnim snagama. Neki su čak nagađali o istaknutoj ulozi koju Islamabad može odigrati u Kabulu, posebno nakon što se pojavila vijest o posjeti šefa pakistanske obavještajne službe generala pukovnika Faiza Hameeda afganistanskoj prijestolnici 4. septembra.

U međunarodnoj areni, Islamabad aktivno vodi kampanje za međunarodno uključivanje u dijalog sa talibanima. U video poruci Generalnoj skupštini UN-a emitovanoj 24. septembra, premijer Imran Khan pozvao je svjetsku zajednicu da podrži talibansku vladu i pomogne državi s prijeko potrebnom humanitarnom pomoći.

Međutim, Pakistan možda neće uživati ekskluzivni autoritet nad talibanima, kako su neki nagađali. Dobro pozicionirani izvori su otkrili autoru da su na sjednici Nacionalnog vijeća sigurnosti održanoj 16. augusta u Islamabadu, vojni zapovjednici pojasnili parlamentarcima da talibani možda neće slušati Pakistan kao što su u prošlosti. Zato je Islamabad oprezan i ne bira da samostalno i brzo prizna talibansku vladu, kao što je to učinio 1990-ih.

Iako još nije formalno priznao vladu u Kabulu, Pakistan polaže velike nade za komunikaciju s njom na ekonomskom frontu. Tokom vladavine bivšeg predsjednika Ashrafa Ghanija, protok uvezene robe kroz pakistanske luke u kontinentalni Afganistan opao je za 80 posto, jer je Kabul počeo favorizirati iranske luke, koje finansira Indija. Bilateralna trgovina je također pala sa 2,8 milijardi 2011. na 1,8 milijardi. Islamabad bi volio da dođe do ponovne upotrebe pakistanskih luka za afganistanski uvoz i da se pojača bilateralna trgovina.

Pakistan se također nada da će pojačana sigurnost pod vlašću talibana omogućiti njemu da intenzivira trgovinu sa centralnom Azijom, gdje postoji potencijal za značajan rast. Motri na završetak cjevovoda Turkmenistan-Afganistan-Pakistan-Indija (TAPI), koji će dostavljati prirodni plin iz Turkmenistana u ove tri južnoazijske države. Izgradanja ovog cjevovoda je stagnirala u proteklih nekoliko godina, jer afganistanska vlada nije bila u stanju obezbijediti sigurnost za projektne radove na afganistanskoj teritoriji.

U narednom periodu Pakistan može očekivati prijateljski nastrojenu vladu u Kabulu samo ako ona razvije odnos međusobnog povjerenja sa Afganistancima.

Kina

Aprilska objava o povlačenju američkih četa iz Afganistana povećala je zabrinutost u Kini zbog pogranične sigurnosti na koridoru Wakhan, gdje dijeli 92 km dug pogranični pojas sa Afganistanom, ali je također ohrabrila kinesku Vladu da pristupi talibanskom vođstvu za preliminarne pregovore.

Peking se plaši da bi haotičan Afganistan mogao uzrokovati prelijevanje nasilja u pokrajinu Xinjiang i naštetiti njenom strateškom regionalnom ulaganju u Inicijativu pojas i put (BRI). Talibansko preuzimanje je otvorilo strateška vrata za Kinu u Afganistan koja bi se mogla ispostaviti kao ispunjena rizicima.

Dvadesetosomog jula, Mullah Ghani Baradar i devet članova talibanske delegacije susreli su se sa kineskim ministrom vanjskih poslova Wangom Yi in Tianjinom, što je rezultiralo obećanjem talibana da neće dozvoliti da afganistansko tlo bude upotrijebljeno za napade protiv Kine u zamjenu za kinesku ekonomsku podršku i ulaganja u ovu ratom razorenu državu.

Ovaj sastanak je bio prekretnica za talibane, budući da je Mullah Bradar bio u stanju dobiti podršku supersile koja bi mogla odigrati veliku ulogu u rekonstrukciji i razvoju Afganistana. U izjavi od 16. avgusta, povodom talibanskog preuzimanja Kabula, glasnogovornica kineskog ministarstva vanjskih poslova Hua Chunying je izjavila da je Kina “spremna” razvijati daljnje odnose sa Afganistanom.

Kina je ispunila svoje obećanje. Dok su druge sile bojkotovale objavu talibanske vlade početkom septembra, Kina je odgovorila na njene pozive za humanitarnom pomoći i obećala pomoć u vrijednosti od 31 milion dolara. Yi je 23. septembra kritikovao SAD zbog zamrzavanja afganistanskih sredstava tokom virtuelne konferencije ministara vanjskih poslova zemalja G20. Nakon nešto manje od sedam dana, prva tura kineske pomoći sletjela je na kabulski aerodrom.

Osim toga, Kina želi doći do neiskorištenih mineralnih resursa u Afganistanu, za koje se procjenuje da vrijede od 1 do 3 hiljade milijardi dolara. Osim rijetkih elemenata, ova država također ima ogromne rezerve zlata, platine, srebra, bakra, željeza, hromita, litija, uranija i aluminija, kao i dragog kamenja. Talibani su izgleda spremni odobriti pristup ovim resursima i iskoristiti prihode da učvrste svoju vladavinu.

Talibansko preuzimanje Afganistana također i zabrinjava Kinu. Ako talibanska vlada ne uspije kontrolisati Islamski pokret istočnog Turkestana (ETIM) ili druge nasilne grupe na afganistanskoj teritoriji, to bi moglo destabilizirati pokrajinu Xinjiang. Nadalje, nestabilan Afganistan bi mogao biti utočište za druge militantne grupe koje bi mogle potkopati ili sabotirati kineske BRI inicijative u regiji. Nesigurnost u ovoj državi bi također spriječila bilo kakvo kinesko iskopavanje ruda ili druge ekonomske projekte da krenu s radom.

Drugi regionalni i globalni igrači također su bacili oko na afganistanske resurse i mogli bi iskoristiti lokalne militantne grupe ili ratne vođe da osiguraju svoje interese. To bi moglo potkopati kineske ekonomske interese u Afganistanu i u regiji.

Peking će, dakle, vjerovati oprezno pristupiti odnosima sa talibanskom vladom i neće žuriti sa investicijama u ovu državu.

Iran

Iran, koji dijeli 921 km granice sa Afganistanom, također je pretrpio dosta zbog nestabilnosti koja hara u Afganistanu decenijama. Tokom 1990-ih Teheran je podržavao Sjeverni savez antitalibanskih snaga i nije priznao talibansku vlast u Kabulu.

Zabrinut zbog velikog prisustva američke vojske u regiji nakon 2001, Iran je uspostavio veze s ovom grupom i pokušao potkopati američke interese prikriveno je podržavajući.

Iranci su sveukupno zadovoljni američkim povlačenjem, koje je iranski predsjednik Ebrahim Raisi nazvao vojnim “neuspjehom” u izjavi od 16. augusta. Ali njegova je Vlada također zabrinuta za sigurnost i politički razvoj situacije u državi nakon američkog povlačenja. Početkom sepembra, iranska Vlada je oštro reagovala na talibansku ofanzivu protiv uporišta opozicije u dolini Panjshir.

Teheran je također kritikovao talibane zato što nisu uključili manjine u vladu koju su najavili. Jedan od glavnih razloga za zabrinutost u Afganistanu jeste pružanje zaštite šiitskoj zajednici Hazara, koja se suočila sa ozbiljnim progonom tokom zadnje talibanske vladavine.

Osim političkih interesa, Iran također traži u Afganistanu i ekonomske prilike. Američke sankcije su ozbiljno oštetile iransku globalnu trgovinu, ali Afganistan pod talibanima ne bi izbjegavao ekonomsku saradnju s Iranom da zadovolji SAD.

Iran će težiti ka tome da očuva svoj pristup afganistanskom tržištu, koje je u proteklim godinama preplavljeno iranskom robom. Iran je u 2018. postao najveći afganistanski trgovinski partner, sa izvozom koji je dostigao gotovo 2 milijarde dolara, pored velike količine afganistanskog uvoza koji prolazi kroz iranske luke.

Dok održava trgovinu na zavidnom nivou, Iran će također tražiti načine da zaustavi protok narkotika kroz svoju poroznu granicu s Afganistanom. Iran je glavno tržište za afganistanski opijum i važan koridor za prebacivanje narkotika u Evropu i Perzijski zaljev. Talibane su u više navrata optužili da izvlače korist od trgovine drogom i da je podstiču. Stoga će uspostavljanje efikasnih mehanizama sa talibanskom vladom da se riješi problem narkotika biti veliki izazov za Iran.

Još jedno sporno pitanje između Kabula i Teherana su militanti koji prijete iranskoj sigurnosti. U iranskim pokrajinskim regijama Khorasan i Sistan-Baluchistan desili su se brojni teroristički napadi u proteklim godinama za koje krive ekstremističke grupe duž afganistansko-iranske i pakistansko-iranske granice. Talibani su obećali da neće dozvoliti naoružanim grupama da prijete drugim državama, ali Iran će očekivati više od riječi.

Teheran brine i više od 2 miliona afganistanskih izbjeglica na iranskoj teritoriji. Budući da je iranska ekonomija u problemima, a sociekonomske tenzije unutar iranskog društva rastu, iranskla Vlada nije u poziciji da im osigura potrebna sredstva ili da spremno dočeka nove izbjeglice. Zato Iran želi vidjeti stabilnost u Afganistanu koja bi omogućila nekima od ovih izbjeglica da se vrate.

U interesu afganistanskih susjeda, Pakistana, Kine i Irana, jeste da u Kabulu bude stabilna vlada koja može osigurati afganistanske granice i ekonomske aktivnosti. Oni će vjerovatno sarađivati međusobno, kao i sa Rusijom, da to i ostvare. Na ovaj način, će talibanska vlada biti pod utjecajem nove antiameričke osovine, koja će tražiti načine da eliminiše američki utjecaj u regiji i odredi njenu novu sigurnosnu infrastrukturu.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera

Reklama