Mišljenja

Bidena čeka niz hitnih međunarodnih problema

Biden i ostali svjetski lideri moraju rješavati najdublju globalnu recesiju od 1930-ih, piše autor
Biden i ostali svjetski lideri moraju rješavati najdublju globalnu recesiju od 1930-ih, piše autor

Piše: Jeffrey Frankel

Kako kaže Joni Mitchell u pjesmi “Ne znaš šta imaš dok to ne izgubiš”. Naprimjer, obrazovanje u učionici su učenici često smatrali dosadnim, a tehnološki vizionari staromodnim. Onda je COVID-19 došao i otežao ili učinio nemogućim susrete. Sada žudimo za iskustvima iz učionice.

Možda je isto istina i za međunarodnu ekonomsku saradnju. Multilateralne institucije kao što su Svjetska trgovačka organizacija, Međunarodni monetarni fond i agencije UN-a odavno su nepopularni u javnosti jer navodno narušavaju nacionalni suverenitet. Ali onda je došao američki predsjednik Donald Trump i učinio međunarodnu saradnju gotovo nemogućom. Dok su drugi lideri G20 diskutovali o spremnosti za pandemiju na nedavno zaključenom samitu, naprimjer, Trump je pisao na Twitteru još lažnih optužbi o izbornoj prevari i onda je igrao golf.

Kada novoizabrani predsjednik Joe Biden uđe u Bijelu kuću 20. januara 2021., suočit će se s nizom hitnih međunarodnih pitanja koja vape za pažnjom. Glavna među njima su pandemija, klimatske promjene i globalna recesija, koja će zahtijevati zajedničku aktivnost naprednih ekonomija u pogledu fiskalnog stimulansa, resturkturiranja duga i trgovine.

Biden nije vodio kampanju u vezi pitanja međunarodne ekonomske saradnje; američki predsjednički kandidati to nikada ne rade. Ali jeste obećao da će odmah promijeniti Trumpove kratkovidne odluke da povuče SAD iz Svjetske zdravstvene organizacije i Pariškog klimatskog sporazuma iz 2015.

Arhetipska vanjska pitanja

Pandemijske bolesti kao što je COVID-19 klasičan su primjer vanjskog međunarodng problema koji pojedinačne vlade ne mogu adekvatno samostalno riješiti. Međunarodna saradnja je daleko efikasniji način da se istraže epidemije lokalnih bolesti i da se upozori na globalne opasnosti: da se iskoordinira istraživanje, razvoj, proizvodnja i distribucija vakcina i lijekova; i da se usaglase o procedurama za restrikciju i karantin putnika. Svjetska zdravstvena organizacija nije savršena, ali je očigledno sada potrebna.

Isto tako, globalne klimatske promjene su arhetipsko vanjsko pitanje. Tona karbon dioksida koja se ispusti bilo gdje ima isti staklenički efekat svugdje. Nacionalne regulative ne mogu same riješiti problem zbog solo igrača u vladama. Stoga je potreban međunarodni sporazum kakav je Pariški klimatski sporazum iz 2015.

Biden i ostali svjetski lideri moraju rješavati najdublju globalnu recesiju od 1930-ih. Osim mjera za rješavanje problema same pandemije, napredne ekonomije se moraju dogovoriti u vezi zajedničkog fiskalnog stimulansa, kao što su uradile na samitu lidera G7 u Bonnu 1978. i na sastancima G20 2009. pod vođstvom tadašnjeg premijera Velike Britanije Gordona Browna.

MMF je nedavno procijenio da ukoliko bi države G20 sa najvećim fiskalnim prostorom istovremeno povećale potrošnju za 0,5 posto BDP-a u 2021. i za 1 posto u narednim godinama, i ako bi one države sa ograničenijim fiskalnim prostorom uložile jednu trećinu toga – mogli bi podići globalni BDP za 2 posto do 2025, u poređenju sa porastom od nešto manje od 1,2 posto pod nesinhroniziranim fiskalnim pristupom.

Koordinirana fiskalna ekspanzija (sa znatnom potrošnjom na ulaganje u zelenu infrastrukturu i borbu protiv korona virusa, nadamo se) bi stoga pomogla da se osigura brži globalni oporavak BDP-a i zaposlenja, i da se minimizira opasnost recesije u obliku slova W.

Štaviše, simultani stimulus ne mora utjecati loše na trgovinski bilans bilo koje države G20.

Restrukturiranje duga

Sa kamatnim stopama blizu nule, SAD i druge napredne ekonomije ne osjećaju se sputano u svojoj sposobnosti da posuđuju, iako odnos duga spram BDP-a raste. Ali nove i ekonomije u razvoju (EMDEs) – posebno one koje su već imale neodržive dugove prije pandemije, imaju mnogo manje manevarskog prostora.

Mnoge ekonomije u razvoju će trebati restrukturiranje duga. Do sada se odgovor međunarodne zajednice uglavnom sastojao od Inicijative za privremenu obustavu servisiranja dugova (DSSI) država G20, koja je bila ograničena u djelovanju. Ovaj program je samo odložio (za razliku od reduciranja) obaveze duga, i nije uključivao privatni dug.

Najveće svjetske ekonomije moraju hitno predvoditi i koordinirati u vezi ovog pitanja. Lideri G20 su prepoznali na svom samitu u novembru da DSSI države trebaju više od bilateralne zvanične pomoći oko duga. Ali nisu ostvarili veliki opipljivi napredak.

Štaviše, mnoge afričke države se brinu da će dobronamjerna nastojanja koordinacije restrukturiranja duga ugroziti njihovu sposobnost pristupa međunarodnim kapitalnim tržištima. Najsiromašnije države trebaju nove kredite i grantove. Postoje prijedlozi da se izda nova tranša tzv. Specijalnih prava vučenja (MMF-ova rezervna sredstva) i da se usmjeri likvidnost ka novim tržištima.

Mnoge demokrate će tražiti od Bidena da nastavi slijediti neke od Trumpovih ciljeva u trgovini, ali da radi sa američkim saveznicima umjesto protiv njih. Jedan takav cilj je da se smanji potreba za strane korporacije da dijele tehnologiju sa domaćim partnerima kao cijenu pristupa kineskom tržištu.

Izvor: Agencije


Povezane

Više iz rubrike Mišljenja
POPULARNO