‘Visoki dom’ nisko pao

Nepotrebna je bila sjednica Narodne skupštine Republike Srpske o Programu reformi Bosne i Hercegovine. Entitet Republika Srpska nema nadležnosti donositi odluke o pitanjima iz oblasti vanjske politike. Može iznijeti svoj politički stav i to je već učinila. Lider SNSD-a i skupštinske većine Milorad Dodik, zahtjevom za održavanje sjednice, još jednom je htio demonstrirati moć da se o nekim pitanjima na ovom nivou vlasti u BiH može raspravljati samo kad on to želi. I kako želi.

Stalna pozivanja opozicije na kršenje Poslovnika o radu toliko su ometala njegov osjećaj sveopće moći da je njegov nalog da se pristupi izmjeni ovog skupštinskog akta i reduciraju prava opozicionih poslanika već sutradan doživio realizaciju iz kluba poslanika SNSD-a. Opozicija je tražila raspravu kako bi pred kamerama javno i uživo optužila Dodika za izdaju i prevaru. Kad se sumiraju rezultati višesatnog, do duboko u noć, realitiy programa prošlog ponedjeljka, jedino što su uspjeli je apsolutna devalvacija institucije koju vole zvati “visokim domom”. “Visoki dom” je nisko pao.

Dodik i suradnici su još jednom pokazali potpuno nepoštovanje javnosti i narodnih poslanika iz opozicije koji također imaju podršku birača. Da, manju nego stranke većine, ali je ipak imaju. Prvo se tokom Dodikovog uvodnog izlaganja “glumila” tolerancija prema ponašanju dijela opozicije koja je vikala, lupala, zviždala. Sam Dodik je signalizirao predsjedniku Skupštine Nedeljku Čubriloviću “da ih pusti”. Kad je situacija eskalirala fizički napadom ministra policije Dragana Lukača na opozicionog poslanika Draška Stanivukovića isti taj Dodik, apsolutni vladar svega u entitetu, brecnuo se na Čubrilovića izruživši ga što nije u stanju osigurati red u Narodnoj skupštini. Djetinjasto su zvučali pokušaji Čubrilovića da opravda pokušaje balansiranja odnosa prema suprotstavljenim stranama.

Smjene očigledno neće biti

Ministar policije je udario narodnog poslanika. Članovi Vlade, među njima i Lukač, gosti su na sjednici zakonodavnog organa, koji im je svojevrsni poslodavac. Nasilništvo, odavno ozakonjeno na ulicama entiteta, prvi policajac ustoličio je i u dvorani Narodne skupštine. Drsko je, istovremeno i zabrinjavajuće da se ministar policije osjetio ugroženim time što je Stanivuković šetao i nosio po sali zastavice NATO-a. Stanivuković je provocirao, očigledna je bila namjera da izbaci iz takta pojedince iz vladajuće većine. Ali kako je sam već rekao, Dodik je svoju glumljenu demokratičnost ispostavio kao nalog Čubriloviću i zbog toga ovaj nije koristio mehanizme koji mu po Poslovniku stoje na raspolaganju. Njegova je obaveza da osigura uvjete za rad na sjednicama, pa i udaljavanjem onih koji čine nered.

Sve i da shvatimo, ali ne i opravdamo Lukačev potez; ljudski se iznervirati, izgubiti živce; ali objašnjenje da je Stanivukovića “odgurnuo kako bi ga onemogućio da ga (Lukača) ugrozi” je bezobrazno nadmeno i neodgovorno. Lukač je u svom izlaganju prvo prijetio narodnom poslaniku, zatim ga pozvao da mu priđe, dok je Stanivuković prilazio bacio mu je u lice svežanj papirića, a potom ga udario. Sve su zabilježile kamere. To ne može premontirati ni RTRS. Lukačevo izvinjenje je djelovalo iznuđeno, neuvjerljivo i ne može ga osloboditi odgovornosti za taj čin. Lukač i Čubrilović zreli su za smjenjivanje. Smjene očigledno neće biti, Lukač ostavku nema namjeru dati. Sramotno je da nijedan poslanik, nijedna stranka većine u Narodnoj skupštini, nisu osudili fizički napad na kolegu. Oprostit će ti Draško, Dragan što te tukao, parafrazirat ću poruku iz filma Balkanski špijun. Satiru na stranu, mudri ljudi su davnih godina poručili – kad nestane Jevreja, Roma i komunista, na red će doći i Švabe.

Dodik je u uvodnom izlaganju još jednom, uvijeno, kao usput, kao didaskaliju, pomenuo da je entitet Republika Srpska za njega država. Zato Narodnoj skupštini, jednom lokalnom zakonodavnom tijelu, on godinama želi priskrbiti atribute velikog, moćnog i nezaobilaznog narodnog parlamenta. U toj borbi prekrši svaki princip za koji se bori. Evo nekoliko ilustracija. U zaključcima koji su usvojeni nakon sramotne sjednice navedeno je da Narodna skupština smatra da dokument “Program reformi BiH” ne predstavlja ANP (Akcioni nacionalni plan)… i ne može poslužiti kao osnov za aktiviranje bilo kakvih procesa osim suradnje i partnerstva s NATO-om. O tome šta dokument predstavlja i kakve pontencijale ima odlučivat će isključivo NATO i niko drugi. To treba da shvate i u institucijama Bosne i Hercegovine i na nižim nivoima vlasti.

Narodna skupština smatra da je “Program reformi BiH” u okvirima Rezolucije o zaštiti ustavnog poretka i proglašenju vojne neutralnosti Republike Srpske. Program reformi BiH je, kao i Rezolucija, politički akt. Ustavni sud Republike Srpske odbacio je zahtjev kluba Bošnjaka u Vijeću naroda kao neosnovan i proglasio se nadležnim da ocijeni je li Rezolucijom ugrožen vitalni nacionalni interes obrazloživši da se radi o izricanju političkog stava koji nema formu pravnog akta, ne proizvodi pravnu normu, pa kao takav nije obavezujući. Nijedan od ovih akata ne može derogirati obavezu svih institucija u Bosni i Hercegovini da provedu potrebne aktivnosti za prijem BiH u članstvo NATO-a iz Zakon o odbrani BiH.

Napomena o autorskim pravima

Preuzimanje dijela (maksimalno trećine) ili kompletnog teksta moguće je u skladu sa članom 14 Kodeksa za štampu i online medija Bosne i Hercegovine: “Značajna upotreba ili reprodukcija cijelog materijala zaštićenog autorskim pravima zahtijeva izričitu dozvolu nositelja autorskog prava, osim ako takva dozvola nije navedena u samom materijalu.”

Ako neki drugi medij želi preuzeti dio autorskog teksta, dužan je kao izvor navesti Al Jazeeru Balkans i objaviti link pod kojim je objavljen naš tekst.

Ako neki drugi medij želi preuzeti kompletan autorski tekst, to može učiniti 24 sata nakon njegove objave, uz dozvolu uredništva portala Al Jazeere Balkans, te je dužan objaviti link pod kojim je objavljen naš tekst.

Pokušavajući opravdati promjenu svog stava prema NATO integracijama i dokumentu koji treba poslati u sjedište NATO-a u Brisel, a da podsjetim, rezolutno je odbacio mogućnost slanja bilo jednog papira sa bilo kakvim naslovom, Dodik je potencirao da se “Programom reformi BiH” prekida kontinuitet integracija s ovim Savezom. Slijedeći logiku, to nije tačno. Kontinuitet bi bio prekinut da je grupa zastupnika SNSD-a u Parlamentarnoj skupštini BiH podnijela inicijativu za izmjenu ili brisanje člana Zakona o odbrani BiH koji izričito nalaže institucijama provođenje potrebnih aktivnosti za prijem BiH u članstvo NATO-a ili da je Dodik podnio Predsjedništvu BiH prijedlog odluke kojom se van snage stavlja zahtjev za članstvo koji je 2009. godine kao predsjedavajući Predsjedništva potpisao i poslao njegov stanački kolega Nebojša Radmanović. Pod uvjetom da ti prijedlozi budu usvojeni u redovnoj ili hitnoj proceduri kontitnuitet intergracija bi bio prekinut. Tako kaže izvorni Dejton, pojašnjavajući procedure kako se odluke mogu promijeniti. Prema tome, i ova formulacija plod je interpretacije koja nema nikakvog dodira s činjenicama.

Zaključcima se na teret stavlja odgovornost svim predstavnicima Republike Srpske da u budućim odlukama o odnosima s NATO-om moraju imati negativan stav projiciran u skupštinskoj većini pod dirigentskom palicom SNSD-a odnosno Milorada Dodika. Ali, u sadržaju tog zaključka jasno se navodi ono što Dodik hotimično i zlonamjerno zanemaruje. Odluke će se donositi u institucijama Bosne I Hercegovine, a ne u lokalnoj skupštini. U jednom od zaključaka se navodi kako se nova odluka o eventualnom članstvu  treba donijeti na referendumu. U Republici Srpskoj. Ako do takvog referenduma nekada i dođe, on neće biti održan samo u Republici Srpskoj, nego u državi Bosni I Hercegovini. Svjestan je toga i Dodik, pa je tokom rasprave upozoravao da “vjeruje da će i dio zaključaka koji će biti usvojeni na sjednici ići ka tome da u slučaju svake eventualne odluke ili traženja takve odluke bude sproveden referendum, ali ne na nivou BiH, jer bismo mi bili manjina”.

Ima li MAP-a?

Dodik je s govornice odaslao jednu poruku koja je, vrlo je čudno, ostala bez reakcija u institucijama BiH i u Federaciji. Tvrdi da je u Predsjedništvu BiH potpis na dokument stavio tek nakon garancija američkog ambasadora da se slanjem dokumenta u Brisel neće aktivirati MAP (Akcijski plan za članstvo). Neposredno prije sjednice Narodne skupštine RS pred komisijom za izbor članova novog saziva Vijeća ministara BiH novoimenovana ministrica vanjskih poslova Bisera Turković rekla je da “MAP-a nema, iako je najavljen”. Svi mediji citirali su njenu izjavu. Mjesecima, dok su trajala pregovaranja o potencijalnom ANP-u, zagovornici članstva BiH u NATO-u ubjeđivali su javnost da je BiH već u MAP-u, ilustrirajući to formulacijom preuzetom sa službene web stranice Saveza. Ako je ministrica u pravu, ako MAP-a nema, onda je dio javnosti koji je podržavao nastavak puta u ovaj vojni savez obmanut. I nevjerovatno je da niko na takvo što nije reagirao. Ako, pak, MAP-a ima, mandat nove šefice bh. diplomacije neslavno je počeo.

Ovo nije mišljenje o tome treba li ili ne BiH biti članica NATO-a. Ovim se ukazuje na stalne pokušaje vladajuće većine u RS da Narodnoj skupštini da veći značaj nego joj pripada. Samovolja Milorada Dodika koji po funkciji člana Predsjedništva BiH nema direktnih nadležnosti u entitetu, ali je neprikosnoveni vladar, do temelja je pogazila dostojanstvo najvišeg zakonodavnog tijela entiteta. Koalicija predvođena SNSD-om otvoreno je demonstrirala institucionalno, verbalno i fizičko nasilje pokušavajući i opoziciju ubijediti da se stavovi određuju po njenim aršinima. Ako se to ne podudara s činjenicama, to gore po činjenice. Legitimni politički stavovi izneseni u nekim skupštinskim dokumentima pokušavaju se staviti iznad Ustava i zakona i time se Republika Srpska želi učiniti vidljivom. Upravo suprotno, takvo nasilje moglo bi je učiniti nevidljivom.  

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera