Tromblon je tu samo da pukne kad treba

Tako je to oduvijek bilo. Zato je narod i skovao poslovicu: „Tko do podne s vragom tikve sadi, od podne mu se o glavu razbijaju“. Sasvim sigurno znao je to i prvi HDZ-ovac, hrvatski premijer Andrej Plenković, kad se bacio u poljoprivredu s onima s kojima to nije baš najpametnije raditi, ali baš kao i ostali „mudraci“, i on je mislio da je inteligentniji pa da će vraga lako preveslati. Ali, vrag ne bi bio vrag da misli tek tako odustati.

Drugim riječima, došlo je vrijeme za naplatu računa, a popis isporučene robe nije mali.

Donio mu ga je Petar Janjić Tromblon, umirovljeni pukovnik Hrvatske vojske, koji je nadimak dobio po omiljenom oružju kojim je u Vukovaru uništio, tvrde neki, 29 tenkova Jugoslavenske narodne armije.

U javnosti ne osobito poznati Tromblon privukao je pažnju za vrijeme SDP-ove vlasti kad je upravo on najavio da će branitelji razapeti šator ispred državnih institucija. Tromblon je, doduše, tvrdio da će bih biti najmanje 1100 u kojima će boraviti barem 3000 ljudi. Nije ih bilo toliko. Bio je jedan i bilo ih je sve skupa jedva nekoliko stotina, ali sasvim dovoljno da iz temelja uzdrma ondašnju vlast koja nije imala rješenje što napraviti s njima, pa čak ni kada su u centru Zagreba postavili plinsku bocu, zaprijetivši njenim aktiviranjem.

‘Za našu domovinu, za naš gen’

Dok su SDP-ovci pohodili „šatoraše“, naivno se nadajući se da će ulagivanjem ovi odustati od prosvjeda, HDZ-ovi režiseri ovog performansa zadovoljno su trljali ruke čekajući da im vlast padne u ruke. Tako je i bilo. Čim su ovi složili parlamentarnu većinu, „šatoraši“ su se pokupili i započeli „konstruktivni dijalog“ koji je bio „nemoguć s nenarodnom vlasti“.

Primirje je teklo upravo onoliko koliko je režiserima trebalo. Poznato je da će puška koja je u prvom činu visjela na vratima, do kraja drame opaliti i da će netko izgubiti glavu.

Tako se Tromblon opet javio. Prije dva dana dao je ultimativni rok Plenkoviću od 72 sata da riješi problem Savudrijske vale, odnosno Piranskog zaljeva, inače će organizirati 100 ribarskih brodova s ratnim veteranima koji će znati „zaštititi hrvatsku morsku državnu granicu sa Slovenijom od nezakonitog upada tuđe policije u hrvatske teritorijalne vode“, kad to već ova vlast ne može.

Mada je rok u međuvremenu pomjerio do ponedjeljka, ponašanje Slovenije u ovom sporu nazvao je „kriminalnim, ucjenjivačkim i vandalskim“, a Hrvatske „jalovim, neodgovornim, ambivalentnim i nadasve protuzakonitim“, pa još i „bijednim, kukavičkim i poltronskim“, posebno se obrušivši na „gospodu u Ministarstvu vanjskih poslova koja za svoje debele plaće radi za svoju korist, a ništa za ono za što su bili plaćeni, a to je i rješavanje pitanja granica u trajnom smislu“, čime “nanose neprocjenjivu materijalnu štetu, ponižavaju cijeli hrvatski narod i pljuju sve žrtve iz obrambenog Domovinskog rata“.

„Za našu domovinu, za naš gen, za naš narod i za naš teritorij mi smo hrabro i časno ginuli i nismo se u tim teškim vremenima bavili politikom. Naše žrtve i naši najmiliji danas se okreću u grobu s ovakvim neodgovornim i kukavičkim ponašanjem svih dosadašnjih vlasti uključujući i ovu. Ne gospodo, vi nemate mandat da kršite Ustav RH, vi nemate mandat da oduzmete kruh hrvatskom ribaru i na koncu, vi nemate mandat da bi ponižavali žrtvu i hrvatski narod“, piše Tromblon, razočarano naglasivši da ovako ponašanje nije očekivao od „svoje Vlade“.

Plenković šuti

Mada Tromblon nije osobito bitan politički faktor, pismo je itekako uzburkalo hrvatsku javnost. Pišu se tekstovi, vode radio i televizijske debate, užario se i internet. Svi se pitaju samo jedno: Što će biti kada istekne rok koji su branitelji dali Vladi?

Bistriji dio desne političke scene spremno je podržao njegove zahtjeve, pri čemu je prednjačila predsjednica nečega što se zove Hrvatska konzervativna stranka Ruža Tomašić, koja je iz hladovine eurozastupnice (najpoželjnije i najplaćenije sinekure u Europi), također od Vlade zatražila da, ako treba, i silom obrani granice. „Izabrali su na silu rješavati spor pa se sa silom moraju i suočiti“, ratoborna je Ruža Tomašić prema zapadnim susjedima.

A Plenković? On šuti. Njemu odani HDZ-ovci pokušavaju smiriti sve uzburkaniju situaciju, dok stranački oponenti opet u pozadini zadovoljno trljaju ruke, gledajući kako se premijer sa „svojim Jugoslavenima“ – kako tvrda HDZ-ova desnica naziva Plenkovićeve ministre – preznojava ne znajući što napraviti. Uz to su mu spakirali i stranačku pobunu u Ličko-senjskoj županiji koja je oduvijek bila utvrda ove stranke. Njegov zamjenik Milijan Brkić, neformalni vođa desne struje HDZ-a, za Božić je poručio da je došlo vrijeme da se od Hrvatske napravi država, a u javnosti se opet pojavio i već prežaljeni bivši premijer Tomislav Karamarko, tiho najavljujući povratak u politiku.

Sve zajedno to neodoljivo podsjeća na već poznate podzemne igre uvijek istih ljudi koji nezadovoljni vlastitim statusom pripremaju tihi puč najprije u stranci, a onda i državi.

Tromblon je tu, ionako, samo da okine kad bude potrebno. Zato, da parafraziramo njegove riječi iz pisma u kojem je rekao „Imamo domovinu, ali smo je skupo platili“ – Plenkoviću, imaš vlast, ali si je skupo platio!

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera