Budući scenariji akcije ‘Štit Eufrata’

Moguće je da bitka za grad Al-Bab neće biti laka, pogotovo zbog izuzetnog značaja koji ovaj grad ima za grupu ISIL (EPA)
Moguće je da bitka za grad Al-Bab neće biti laka, pogotovo zbog izuzetnog značaja koji ovaj grad ima za grupu ISIL (EPA)

Piše: Omar Kush

Izgleda da se vojna operacija pod kodnim imenom „Štit Euftrata“, koju je započela Turska 24. augusta, odvija u fazama koje postaju sve većih razmjera i šireg područja djelovanja kako vrijeme odmiče.

Sirijske frakcije u sastavu Slobodne sirijske vojske uspjele su, uz vojnu podršku Turske i učešće avijacije međunarodne koalicije za borbu protiv grupe Islamska država Irak i Levant (ISIL), preuzeti kontrolu nad gradom Jarablus i njegovom okolinom, koji se nalazio u rukama ISIL-a, još u prvoj fazi operacije.

Nakon toga je uslijedilo osiguravanje tursko-sirijske granice između gradova Al-Rai'i i Jarablusa, a zatim i preuzimanje kontrole nad ovim gradovima u drugoj fazi operacije. 

Ciljevi vojne operacije

Poslije brojnih špekulacija vezano za cilj treće faze operacije Štit Eufrata, iz izjava turskih zvaničnika postalo je jasno kako je cilj vojne operacije osloboditi grad Al-Bab i okolno područje od kontrole ISIL-a, te presjeći put pred snagama u Siriji kako bi se spriječilo da Jedinice narodne zaštite, koje su u sastavu Kurdske demokratske unije (PYD), napreduju dalje u tom pravcu. Navedeno bi predstavljalo vid pripreme za kasnije usmjeravanje prema gradu Manbij koji se nalazi pod kontrolom takozvanih Demokratskih snaga Sirije, čiju okosnicu čine Jedinice narodne zaštite.

Moguće je da bitka za grad Al-Bab neće biti laka, pogotovo zbog izuzetnog značaja koji ovaj grad ima za grupu ISIL, budući da se smatra koridorom prema gradu Raqqi, ISIL-ovoj prijestolnici. Pored toga, Slobodna sirijska armija će, prije dolaska u Al-Bab, pokrenuti bitku, za koju se očekuje da će biti veoma žestoka, u mjestu Dabiq sa posebnom vjerskom simbolikom za ISIL.   

Pitanje koje se nameće nakon brzog uspjeha i velikog napretka koji je ostvaren u prvoj i drugoj fazi vojne operacije tiče se načina na koji će se osigurati teritorije osvojene u vojnoj akciji na sjeveru Sirije.

Upravo to ograničava dalje širenje područja vojnog djelovanja. Umjesto toga, radi se na učvršćivanu granice između Al-Raija i Jarablusa (oko 90 kilometara) i poduzimaju koraci koji će spriječiti ponovni povratak ISIL-a na to područje.

Međutim, zvaničnici turske Vlade smatraju da je za sigurnost njihove države sa sirijske strane neophodno da frakcije Slobodne sirijske armije preuzmu kontrolu na najmanje 35 do 45 kilometara u dubinu prema jugu.

Pored toga, potrebno je formirati sigurnu zonu sa zabranom leta koja će se pružati od grada Azaza do Jarablusa dužinom od 100 kilometara i širinom do 50 kilometara. Ovakvi zahtjevi naišli su na razumijevanje međunarodnih aktera u sirijskom pitanju, posebno nakon kolapsa primirja, postignutog rusko-američkim dogovorom 9. septembra.  

Nema sumnje da širenje turske vojne operacije prema gradu Al-Bab znači da turska Vlada daje prioritet porazu ISIL-a na sjeveru Sirije, prije nego krene napredovati prema jugu, od grada Jarablusa prema Manbiju koji se nalazi pod kontrolom Jedinica narodne zaštite.

Inače, to bi moglo značiti da se daje prioritet udaljavanju Jedinica narodne zaštite istočno od rijeke Eufrat, čime se ove snage žele spriječiti u tome da spoje dva kantona, Jaziru i Ayn Arab (Kobane) sa kantonom Afrin, čemu teži kurdska Stranka demokratske unije (PYD) u Siriji.   

Političke računice

S obzirom na to da je vojna operacija vezane za političke dogovore međunarodnih i regionalnih sila, onda udaljavanje ISIL-a sa turske granice ide u korist svih sila, naročito Rusije i SAD-a.

Međutim, dalje širenje vojne operacije moglo bi dovesti do sukoba interesa između SAD-a i Turske, posebno kada je riječ o kurdskim Jedinicama narodne zaštite.

Strateški i glavni cilj Ankare u operaciji “Štit Eufrata” jeste spriječiti Stranku demokratske unije, koja je sirijsko krilo Kurdistanske radničke partije (PKK) u Turskoj, da preuzme kontrolu nad sjeverom Sirije i uspostavi entitet ili državicu koja bi prekinula geografsku povezanost Turske sa Sirijom i arapskim državama.  

Stoga se tursko rukovodstvo usredotočilo na preuzimanje potpune kontrole na granici između Turske i Sirije, u nastojanju da iskoristi uspjeh frakcija Slobodne sirijske vojske na terenu kako bi proširili operaciju. Ovo je pitanje izneseno tokom sastanka američkog predsjednika Baracka Obame sa turskim predsjednikom Recepom Tayyipom Erdoganom na Samitu G20 u Pekingu.

Turski mediji su prenijeli da je na riječi Obame: „Trebamo povući Jedinice narodne zaštite iz grada  Manbij i ostaviti samo arapske elemente u sastavu Demokratskih snaga Sirije“, Erdogan odgovorio: „Ukoliko povučete te jedinice, onda će frakcije Slobodne sirijske vojske ući u Manbij bez borbe.“      

Turski predsjednik Recep Tayyip Erdogan i drugi turski zvaničnici fokusiraju se na izjave da je ova akcija pokrenuta u cilju očuvanja jedinstva sirijske teritorije. Stoga vojna operacija mora biti usmjerena protiv svih terorističkih organizacija na sjeveru Sirije. U političkom izrazu dolazi do korjenite promjene turskog stava u vezi sa Assadovim odlaskom te se pažnja usmjerava na očuvanje jedinstvene sirijske teritorije i borbu protiv terorizma, što je naišlo na rusko prihvatanje. Američka administracija to vidi kao pozitivnu ideju. To znači da je PYD u Siriji ostao politički izoliran jer njegove težnje za formiranjem entiteta ili državice koja bi povezivala tri kurdska kantona više nema nikakvu međunarodnu ili regionalnu podršku, s obzirom na to da ugrožava jedinstvo sirijske teritorije.      

Nema sumnje da pokretanje vojne operacije “Štit Eufrata”, nakon promjena u turskoj vanjskoj politici, dolazi s ciljem snažnog ulaska Turske u sirijsko pitanje, naročito kroz podršku frakcijama Slobodne sirijske vojske i njihovom stacioniranju u graničnim oblastima. To Tursku čini utjecajnim i efikasnim djelom međunarodne koalicije za borbu protiv ISIL-a, što je rezultiralo promjenom stavova snaga na sjeveru Sirije. PYD tako postaje jedan od najvećih gubitnika, jer se pokazalo da su njegove računice i ambicije nerealno postavljene. PYD je otišao predaleko u širenju prema teritorijama zapadno od Eufrata, zbog čega upada u zabranjenu zonu, stoga se mora povući na teritorije istočno od rijeke Eufrat , kako je to od njih tražio SAD.  

Prema tome, kakva sudbina čeka borce PYD-a u doglednoj budućnosti, zavisi od njihovog američkog saveznika koji često mijenja svoje računice i adute u skladu s njegovim interesima i promjenjivim koalicijama. Posebno ukoliko se uzme u obzir činjenica da je Turska uspjela ponuditi alternativu za Demokratske snage Sirije, koju predstavljaju frakcije Slobodne sirijske vojske u borbi protiv ISIL-a.    

Bitka za Raqqu i period nakon toga

Jedan od scenarija operacije “Štit Eufrata” je njeno dalje širenje u pravcu grada Raqqe, a možda i dalje od toga. Predsjednik Turske je tokom nedavno održane konferencije u  Istanbulu iznio ideju vezano za Mosul u Iraku, rekavši: „Razmišljamo o sličnoj vojnoj operaciji u Iraku, te tražimo od svih sila koje djeluju u regionu da podrže našu ideju.“

Erdogan je inicirao ovu ideju oslanjajući se na sporazum postignut između Velike Britanije i Turske 1926. godine, koji predviđa da Turska ima pravo stati u odbranu turkmenske manjine koja naseljava područje Mosula u slučaju da budu izloženi bilo kakvom neprijateljstvu. Također, Nacionalna povelja koju je sačinio osnivač turske države, Mustafa Kemal Ataturk, 1920. godine, govori o granicama turske države koja obuhvata Mosul, Kirkuk i Sulejmaniju. Nakon svađa i sukoba između Turske i Velike Britanije, mosulsko pitanje riješeno je potpisivanjem dogovora u Ankari 5. juna 1926. godine, koji eksplicitno predviđa da se grad Mosul stavlja pod nadležnost Iraka.

Možda je prerano govoriti o mogućnosti vojnog učešća Turske u bici za Mosul, ukoliko se uzme u obzir da se tome protivi Vlada u Bagdadu koja je pod kontrolom šiitskih antiturskih političkih snaga, s tim da su koordinacije i konsultacije koje se vode između Turaka i Amerikanaca u pogledu priprema za bitku u Raqqi dosegle napredan nivo. Turski predsjednik je u svom intervjuu za turski list Hurriyet prije dvije sedmice rekao da „je Turska pristala na američki prijedlog da se izvrši zajednička akcija (za oslobađanje Raqqe)“, te da je predsjednik Obama otvorio to pitanje na posljednjem Samitu G20 u Kini. On je predložio je da se sastanu vojni stručnjaci kako bi pripremili plan djelovanja.

Ovih dana odvijaju se pripreme za bitku za Raqqu. Tako se ulazak specijalnih američkih jedinica u mjesto Al-Rai’ kako bi koordinirali s avijacijom koalicije i pružili podršku snagama koje učestvuju u vojnoj operaciji “Štit Eufrata” s ciljem osvajanja grada Al-Bab, predstavlja pokazatelj američkog uključivanja u turske napore u ovoj operaciji, što ukazuje na pozitivan odnos kada se radi o njenim ciljevima i dimenzijama u budućnosti.     

Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno uiredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera 



Povezane

Turske oružane snage su u sjevernom pograničnom pojasu Sirije uništile gotovo 70 položaja ISIL-a.

26 Sep 2016
Više iz rubrike Piše
POPULARNO