Syndrome fascismus o kojem šuti Karamarko

Piše: Josip Antić

Ako postoji jedna pogodnost suvremenog vremena u odnosu na davna doba, onda je to da jad ljudske pameti danas treba manje vremena da bi bio prepoznat. To ne znači da je manje opasan.

U to se prošlog tjedna osvjedočila Hrvatska nakon što je u jednoj televizijskoj emisiji gostovao Ladislav Ilčić, manje poznat po tome da je predsjednik stranke Hrast, a više po tome da je kao koalicijski partner HDZ-a ušao u Sabor i postao uvaženi narodni zastupnik.

Pozvanom da komentira ono što se po domaćim medijima naziva konzultacijama za formiranje nove Vlade, zastupniku Ilčiću prvo su na pamet pale – izbjeglice. Točnije, koristio ih je kao parabolu preko koje je želio objasniti kako velika koalicija SDP-a i HDZ-a s Mostom (što je glavna hrvatska tema ovih adventskih dana bezvlašća) ne bi imala smisla zbog – ideoloških razlika.

„Primjerice, kada smo predložili da se zatvori granica za ekonomske migrante, Vlada se protivila. Mi kao demokršćani želimo pomoći izbjeglicama, a oni (SDP op. a.) su sve propuštali. Mislim da smo trebali biti kao Mađarska i ograditi se bodljikavom žicom. Treba zaštiti svoj suverenitet i sigurnost“, izjavio je Ilčić, kojemu je, od sve te ljudske muke, tuge i sirotinje što se iz očaja topi po Mediteranu i luta po poljima Balkana, za um zapalo to da su ta djeca, te žene, muškarci, starci i starice druge vjere od one koju on ispovijeda.

Biološki jači

Oni su, zaboga, muslimani! A muslimani i Hrvati – nisu isto!

Muslimani su biološki jači od Europljana jer imaju puno djece (Usput, Ilčić ima četvoro djece). I ne samo to, oni imaju drugačiji mentalitet! Oni će nam promijeniti kulturu! Razlika između Hrvata i muslimana je velika u svemu: radnim navikama, odnosu prema životu, idealima i odnosu prema ženama.

Tako zbori narodni zastupnik Ilčić, dodajući pritom kako su „muslimani jednako vrijedni, ali je multikulturalnost – mrtva“. Usput, Ilčić sebe predstavlja za osobu koja zagovara kršćanske vrijednosti iako mu je izjava daleko od svega što govori papa Franjo. Barem onoliko daleko koliko on sam sebe vidi različitim od „muslimana“. Uz to, ona je izrazito uvredljiva za Islamsku zajednicu u Hrvatskoj, čiji su brojni pripadnici zdušno sudjelovali i ginuli u obrani Hrvatske. Tada Ilčiću nisu bili isti kao Hrvati?

Hrvatska jest duboko podijeljena zemlja, ali bedasta nije i nije trebalo dugo čekati da društvene mreže i mediji budu zatrpani reakcijama koje su se kretale od emotivnog gnušanja do poziva za sankcioniranjem govora mržnje.

Bivša premijerka Jadranka Kosor napisala je da je Ilčićeva izjava „protuustavna, protuzakonita, protucivilizacijska i skandalozna“.

Bilo je i duhovitih komentara poput onog: „Mijenjam milijun muslimana za jednog Ladislava Ilčića po srednjem tečaju“.

Drugi, poput Cvijete Senta iz Centra za mirovne studije, u Ilčićevom govoru vidjeli su poziv na diskriminaciju i mržnju, rasizam.

Nikome nije pritom sporno da izbjeglička kriza u sebi nosi mnoštvo izazova, ali da ksenofobija ni u kom slučaju ne može biti dio vrijednosnog sustava države koja sebe naziva civiliziranom. To još nitko, barem ne sa pozicija narodnog zastupnika, na ovakav način nije doveo u pitanje.

Bilo je i onih koji su čitav problem pokušali objasniti na razini fenomena osobnosti, istražujući dosadašnju počesto redikuloznu političku putanju Ladislava Ilčića. Nacija se tako podsjetila kako je taj Varaždinac, akademski glazbenik (violinist), a uz to što je predsjednik političke stranke Hrast – Pokret za uspješnu Hrvatsku, vodi i udrugu Grozd – Glas roditelja za djecu.

Do ulaska u Sabor bio je zaposlen u Simfonijskom orkestru HRT-a, stalni je član i Varaždinskoga komornog orkestra. Bio je povremeni član mariachi sastava “El Combo” (kako je u sebi pomirio taj tip multikulturalnosti javnosti je ostalo nepoznato). Bio je Ilčić i podupiratelj građanske inicijative „U ime obitelji“ koja je svojedobno prikupila 749.316 potpisa građana za raspisivanje referenduma o ustavnom definiranju braka (po njemu, to je isključivo veza muškarca i žene).

Imao je Ladislav i edukativnih nagnuća, početkom milenija po hrvatskim je školama provodio „američki Teen star program“ u sklopu kojega se prikazivao film o „ubijanju fetusa“ koji je, zbog drastičnih scena, izazvao burne reakcije učenika i roditelja. Tadašnji aktualni HDZ-ov ministar Primorac zbog toga je osnovao povjerenstvo u kojem su bili i predstavnici crkve, a zajednički je stav bio – zabrana prikazivanja filma u školama.

Sve do ovih izbora, njegove političke ambicije su se razbijale o hrid demokracije: bio je neuspješni nositelj liste Hrasta na prvim hrvatskim izborima za Europski parlament 2013. Iste godine bio je i kandidat Hrasta na izborima za gradonačelnika Varaždina na kojima je osvojio četvrto mjesto sa 7,89 posto glasova. A onda se Ilčić, uz pomoć velikog partnera – Domoljubne koalicije predvođene HDZ-om, domogao Sabora, a u javnosti se, čak ,pojavila glasina kako bi mogao biti jedan od kandidata za ministra obrazovanja.

Ako potonje i nije točno, pa će Ilčić samo sjediti u Saboru, stanje njegova uma (koje, vidjeli smo, stalno pronalazi opasnost u drugačijima – jučer homoseksualcima, danas muslimanima, sutra će to valjda biti neka druga i drugačija skupina) više nije stvar osobnog fenomena s političke margine. On je partner potencijalno buduće vlasti.

Nemoguće ne zamijetiti

Zato neuvjerljivo zvuče izjave Ilčičeva partnera – Tomislava Karamarka. Za šefa Domoljubne koalicije i mogućeg budućeg mandatara i premijera uvredljivi tonovi upućeni muslimanima nisu dio „aspekta koji ga zanima“. On je, dakako, zaokupljen sigurnošću (vidite što se dogodilo u Parizu!), humanitarnim problemom, ali sporne Ilčićeve izjave ne bi „komentirao jer nije pročitao tu izjavu ni razgovarao s kolegom“.

Na stranu sad što je Ilčićevu izjavu bilo nemoguće tih dana ne zamijetiti (iskakale su po zaslonima mobitela i kompjutera k'o reklamni kolačići), a o iole suvislo sastavljenom press klipingu s kojim počinje radni dan nekoga tko bi htio biti mandatar i premijer – da ne govorimo! Riječ je o tome da bi se u nekoj vrsti predizbornog testa (kojeg nažalost političari ne prolaze) spomenuta izjava postavljena  hipotetski, tako da se s nje izbriše ime zemlje u kojoj je izrečena, kao i ime zastupnika, a umjesto prozvanih grupa postave oznake X i Y, mogla podvesti samo pod jednu dijagnozu – Syndrome fascismus. Ako to ne zna ili ne želi reći Karamarko, bilo bi dobro čuti što misli Božo Petrov, lider Mosta i potencijalni partner Domoljubne koalicije.

Čovjek je ipak – psihijatar.

Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera