Putin grize više nego što može sažvakati

Rusko oružje i oprema i dalje dospijevaju u istočnu Ukrajinu (EPA)

Piše: Luke Coffey

Tokom radijskog intervjua ove sedmice, francuski predsjednik Francois Hollande kazao je da ruski predsjednik Vladimir Putin “ne želi pripojiti istočnu Ukrajinu – rekao [mu] je to.” Čak je predložio da Zapad olabavi sankcije.

Hollandeova naivnost podsjeća na neslavne komentare Georgea W. Busha o Putinu iz 2001. godine. Kada ga je reporter upitao može li vjerovati Putinu, odgovorio je: “Pogledao sam tog čovjeka u oči. Otkrio sam da je vrlo direktan i da mu se može vjerovati… Uspio sam mu proniknuti u dušu.” Kao bivši agent KGB-a, Putin je vjerovatno, pogledavši u Bushove oči, vidio broj predmeta.

Krajnji cilj Rusije je držati Ukrajinu podalje od transatlantske zajednice – od Evropske unije i NATO-a.

Putin u stvarnosti nije učinio ništa čime bi pokazao da je njegova posvećenost Hollandeu iskrena. Krim je još pod kontrolom Rusije, nakon što joj je ilegalno pripojen prošle godine. Moskva nastavlja s okupacijom odcijepljenih gruzijskih pokrajina Abhazije i Južne Osetije. Rusko oružje i oprema i dalje dospijevaju u istočnu Ukrajinu. NATO je, ne tako davno, u novembru prošle godine potvrdio da je u Ukrajini povećano prisustvo ruskih vojnika i vojne opreme.

Šta se, u svjetlu nedavnih poteza koje je Rusija napravila, može očekivati u istočnoj Ukrajini u 2015. godini? Predviđanja ovog tipa gotovo su nemoguća i obično su pogrešna. Međutim, moguće je razviti različite scenarije koji bi mogli ponuditi neku ideju o mogućim ruskim planovima. Krajnji cilj Rusije je držati Ukrajinu podalje od transatlantske zajednice – od Evropske unije i NATO-a. Rusija će, također, željeti učvrstiti stečevine separatističkih snaga u istočnoj Ukrajini. U tom pogledu, imat će dugoročne i kratkoročne ciljeve.

‘Zamrzavanje’ okupiranog

Primarni kratkoročni cilj Rusije u Ukrajini bit će održati sukob u istočnoj Ukrajini “zamrznutim” – što znači da, i ako bi meci mogli prestati fijukati, neće biti stvarnih napora da se okonča sukob u pravom smislu te riječi. To znači pobjedu za Moskvu i poraz za Kijev, jer na taj način Ukrajina nema kontrolu nad cijelom svojom teritorijom. Rusija, također, može koristiti “zamrznuti” status regija Donjeck i Lugansk, koje kontroliraju separatisti kao asa u rukavu u pregovorima sa Zapadom u vezi s drugim pitanjima.

Kad je riječ o dugoročnim ciljevima Rusije u Ukrajini za 2015. godinu i kasnije, postoji više scenarija koji bi se mogli odigrati. Sigurno je pretpostaviti da će Moskva pomoći separatistima da učvrste stečevine u Donjecku i Lugansku, da bi se kreiralo političko tijelo koje više liči na održivu državu. Ovo neće biti lak zadatak i, da bi se taj cilj postigao, bit će potrebno zauzeti važne komunikacijske i transportne čvorove, kao što su aerodrom u Donjecku, grad Mariupolj i njegova luka te elektrana u Lugansku. Ove lokacije su još pod kontrolom ukrajinske Vlade, ali su sve potrebne ukoliko separatisti žele postići pravu autonomiju.

Harkov ima simboličnu vrijednost – to je bio prvi grad u Ukrajini koji je priznao boljševike 1917. godine.

U ambicioznijem scenariju Rusija bi mogla proširiti područja pod kontrolom separatista tako da uključe čitav istočni dio Ukrajine, koji se sastoji od oblasti Donjeck i Lugansk i istočnih dijelova, oblasti Dnjepropetrovsk i Harkov. To bi značilo da mora osvojiti Harkov, drugi grad po veličini u Ukrajini koji ima i simboličnu vrijednost za one u Moskvi koji sanjaju o danima sovjetske slave – to je bio prvi grad u Ukrajini koji je priznao boljševike kada su preuzeli vlast 1917. godine.

U najagresivnijem scenariju Moskva bi mogla pokušati ponovo uspostaviti kontrolu nad historijskom regijom Nove Rusije u sadašnjoj južnoj Ukrajini. Time bi se napravio kopneni most između Rusije i Krima – koji bi se s vremenom povezao s Pridnjestrovljem, regijom koja se odcijepila od Moldavije a koju podržava Rusija.

Most(ovi) do Krima

To ne bi bio lak zadatak i zahtijevao bi zauzimanje gradova Mariupolj i Odesa, koji imaju jaku odbranu i koji su deseti i treći grad po veličini. Rusija očajnički želi uspostaviti kopneni most do Krima s obzirom na to da prevoz roba i usluga brodovima i avionima do poluotoka postaje preskup. Putin je, zapravo, naredio da se most koji će povezivati kopneni dio Rusije sa Krimom izgradi do 2018. godine.

Budući da je privreda u recesiji, a cijena nafte niska, možda neće biti moguće pronaći 5,2 milijarde dolara, koliko je potrebno za izgradnju mosta. Umjesto toga, Rusija bi mogla biti primorana kreirati kopneni most do Krima.

Vladimir Putin je možda najsličniji caru Nikoli I, koji je vladao Rusijom između 1825. i 1855. godine.

Od dosadašnjih ruskih vođa, Putin ima više dodirnih tačaka s ruskim carevima nego sa sovjetskim premijerima. Putin je možda najsličniji caru Nikoli I, koji je vladao Rusijom između 1825. i 1855. godine. Vladavinu Nikole I obilježili su stagnacija ekonomije, teritorijalna proširenja na Kavkazu, gušenje političkog neslaganja i rat na Krimu.

U slučaju Nikole I, njegov rat na Krimu bio je ravan katastrofi i mogao je imati ozbiljne implikacije za njegovu vladavinu da nije umro od upale pluća prije nego je rat završio. Da li će Krim biti isti i za Putina danas? To samo vrijeme može pokazati. Jedno je sigurno: ruski planovi za istočnu Ukrajinu nisu ni blizu kraja, 2015. će biti zanimljiva godina.

Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera