Thaci u Podgorici: ‘Đetići, đe vam je duša?’

Crnogorska vlast se devedesetih godina prošlog vijeka agresivno opirala idejama crnogorskog antiratnog i indipendističkog pokreta (EPA)

Piše: Andrej Nikolaidis

Kosovski ministar spoljnih poslova Hašim Tači dolazi u službenu posjetu Podgorici. Stvar će, čini se, proći bez većih problema. A ko bi rekao. Jer, prije samo pet-šest godina…

Kada je u oktobru 2008. godine Vlada u Podgorici priznala Kosovo, crnogorskom opozicijom je, kako bi rekli televizijski izvještači sa mjesta nesrećâ, “zavladala tuga, nevjerica”. Da citiram stvarnog lidera najjače crnogorske opozicione grupacije, četničkog vojvodu Andriju Mandića: “Crna Gora je nastala na kosovskom zavjetu.”

Stvar će, čini se, proći bez većih problema. A ko bi rekao. Jer, prije samo pet-šest godina…

Nacionalno osviješteni intelektualci i mediji zalelekali su, da se čuje do neba. Padale su patetične njegoševske izjave tipa: “Su čim ćete pred Miloša?” Su naslovnih strana, dizajniranih u crnogorskom korotnom stilu, plakalo se za “kukavnim srpstvom ugašenim”.

U Podgorici su potom održane demonstracije zbog crnogorskog priznanja Kosova. Tom prilikom se naročito istakao sveštenik Srpske pravoslavne crkve Velibor Džomić, koji je, uz povik “Spremte se, spremte, četnici!”, jurišao na Skupštinu. Danas protojerej-stavrofor Velibor Džomić predaje na Fakultetu za državne i evropske studije FDES u Podgorici. On studentima prenosi svoje znanje iz predmeta Razvoj i organizacija države i uvod u pravo te Savremeni politički sistemi.

Kako je Milo ‘izdao Srbiju’

Ako je profesor Džomić predvodio, pa recimo, radikalno krilo protesta, Andrija Mandić je stao na čelo onog gandijevskog. On je odlučio da štrajkuje glađu sve dok Vlada Crne Gore ne poništi odluku o priznanju Kosova. Kada je vidio da se Vlada ne da urazumiti, Mandić se ipak nakrkao. Što kažu, pametniji popušta.

Danas je Andrija Mandić zabrinut za slabosti pravnog sistema Crne Gore i brzinu evropskih integracija. Njegov kadar Slaven Radulović predsjednik je skupštinskog Odbora za evropske integracije.

Beogradska štampa nije krila razočarenje i ogorčenost zbog odluke crnogorske Vlade. Kurir je tvdio da je Crna Gora izdala Srbiju. Pravda je poručila: “Sramota!” Gazeta je bila zgađena: “Milo izdao Srbiju! Đetići, đe vam je duša?”… Te su novine danas jednako pouzdane i profesionalne kao i tada.

Boris Tadić predvodi političku grupaciju koja na politički život Srbije ima uticaja koliko i savez vegetarijanaca Marsa. 

Tadašnji šef države Srbije Boris Tadić poručio je da je odluka Crne Gore veoma pogrešna i ne doprinosi stabilnosti regiona. Tadić je tada iz Srbije protjerao crnogorsku ambasadoricu u Beogradu. On danas, nakon što je na predsjedničkim izborima poražen od elokventnog i harizmatičnog Tomislava Nikolića, predvodi političku grupaciju koja na politički život Srbije ima uticaja koliko i, recimo, savez vegetarijanaca Marsa. Spreman je da preuzme odgovornu funkciju u državi, o čemu ponekad, u razgovoru sa novinarima, naglas razmišlja.

Kako možemo pročitati u arhivi Jutarnjeg lista, poslanik Nove Srbije Miroslav Markićević onomad je zaprijetio da se najviši crnogorski dužnosnici ubuduće neće osjećati sigurnim na srpskome tlu i nebu. Čelnik Jedinstvene Srbije Dragan Marković Palma pozvao je Srbe da više ne ostavljaju novac Crnoj Gori i izaberu ljetovališta u drugim zemljama. On je, takođe, predložio i da se crnogorskim civilnim avionima zatvori srpski zračni prostor, a da se crnogorskim državljanima zabrani kupovina nekretnina u Srbiji. Palma do danas u Jagodini nije organizovao koncert Betovena i Šopena.

Vojislav Koštunica, tadašnji vođa Demokratske partije Srbije, založio se za to da država Srbija tuži svih 50 zemalja koje su priznale Kosovo. Danas je u političkoj penziji, pa u miru može čitati Karla Šmita.

Tomislav Nikolić je tada ocijenio da je postupak Crne Gore sraman. Danas je, rekosmo, predsjednik Srbije. Danas ima zanimljive ideje o tome kakvu platformu o Kosovu Srbija treba osmisliti. Ta platforma, po njemu, podrazumijeva da se Kosovu, koje je međunarodno priznata država, o čijoj se budućnosti Beograd pita jednako koliko o budućnosti naše galaksije, ponudi “suštinska autonomija” u okviru Srbije.

Ideja kroz tri faze

Kako sada stvari stoje, velikih demonstracija zbog Tačijevog dolaska u Crnu Goru neće biti. Proteste su najavili Savez udruženja raseljenih u Crnoj Gori, Udruženje Crnogoraca Metohije i Udruženje porodica kidnapovanih, nestalih i ubijenih na Kosovu i Metohiji Božur. Oni su pozvali na protestni skup 16. januara ispred Vile “Gorica”.

Kažu da svaka dobra ideja prolazi kroz tri faze. U prvoj se nastoji ignorisati. U drugoj, koja nastupa kada ta ideja više ne može biti ignorisana, slijedi agresivni otpor. U trećoj biva prihvaćena kao nešto što se samo po sebi podrazumijeva.

Od toga ko će prije odustati od opiranja neminovnom zavisi ko će u budućnosti držati poluge vlasti u Crnoj Gori.

Crnogorska vlast se devedesetih godina prošlog vijeka agresivno opirala idejama crnogorskog antiratnog i indipendističkog pokreta. Potom je prihvatila program tog pokreta i, zahvaljujući tome, pozicije održala do danas. Izvrsne odluke koje je ta vlast donijela – raskid sa Slobodanom Miloševićem, zauzimanje praktične neutralnosti u sukobu Srbije sa Sjevernoatlantskim paktom, prelazak na njemačku marku, potom i euro, proglašenje crnogorske nezavisnosti, priznanje Kosova, članstvo u NATO – nailazile su na nasilno protivljenje prosrpske opozicije u Crnoj Gori.

Danas se od vlasti očekuje da uspostavi punu pravnu državu po uputima Evropske unije, a od prosrpske opozicije da prihvati članstvo u NATO-u. Od toga ko će prije odustati od opiranja neminovnom zavisi ko će u budućnosti držati poluge vlasti u Crnoj Gori. Dolazak Tačija u Podgoricu lijepa je prilika da se i jedni i drugi, a usput i vlasti u Beogradu, prisjete cijene zablude da opiranje istorijskim nužnostima može imati drugačiji ishod osim poraza.

Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera