Kriminalci postaju jači od države

Dejan i Ljubomir Gojačanin bili su mirni momci, koji nikada ranije nisu dolazili u konflikte s drugima ili u sukob sa zakonom (Al Jazeera)

Piše: Draško Đuranović

Danima je Bar ličio na grad pod opsadom: policijske patrole na ulicama zaustavljale su automobile, pripadnici specijalnih snaga krstarili su gradom, a krajem prošle sedmice maskirani policajci upali su u niz poznatih barskih lokala i noćnih klubova, sprovodeći iznenadne racije.

Na meti su bile kafane i objekti lokalnih “žestokih momaka”, Barana koje crnogorska policija odavno sumnjiči da su učesnici raznih kriminalnih aktivnosti, od trgovine narkoticima do reketa i(li) pljački. Uslijedila su i prva hapšenja “žestokih momaka”, kako to vole da eufemistički kažu mediji…

Višednevna policijska aktivnost je prva konkretna državna reakcija na zločin koji je šokirao Bar i Crnu Goru, kada je u centru ovog grada dvadesetogodišnji Šćepan Bujić hladnokrvno, bez povoda, likvidirao braću Dejana i Ljubomira Gojačanina, mirne barske momke koji nikada ranije nijesu dolazili u konflikte sa drugima ili u sukob sa zakonom.

Višednevna policijska aktivnost je prva konkretna državna reakcija na zločin koji je šokirao Bar i Crnu Goru.

Braća Gojačanin su porasli u crnogorskom lučkom gradu kao mirni momci, stariji Dejan je bio fudbaler lokalnog Mornara, mlađi zaposlen kao konobar. Odrastali su bez oca, koji je prije 24 godine poginuo u saobraćajnoj nesreći, a samohrana majka Snežana, radnica na Željezničkoj stanici, trudila se da djecu izvede na pravi put. Njena muka je bila uzaludna: noćni hici u bilijar klubu “Mr Otto” u centru grada prekinuli su njene roditeljske nade.

Šćepan Bujić nije davao vidljive znake nervoze dok se u nedjelju pred zoru predao policajcima Centra bezbjednosti Bar. Mirno je opštinskoj tužiteljki Suzani Milić priznao dvostruko ubistvo braće Gojačanin, kao da je davao iskaz za saobraćajni prekršaj.

Video zapis sa sigurnosne kamere otkriva detalje monstruozne likvidacije: Bujić je mirno ušao u klub, kratko je sjedio, jedan od braće mirno mu je prišao, pozdravio se…

Pucnji iz ‘Magnuma’

Što su jedan drugom kazali, za sada nije poznato, ali se na snimku – tvrde oni koji su ga pregledali – ne vidi neka žustra svađa, osim što Bujić nervozno ručnu torbicu premješta iz jedne u drugu ruku. Potom vadi revolver “Magnum” i ispaljuje iz neposredne blizine dva ili tri hica.

U kadar koji hvata kamera koji sekund kasnije utrčava drugi brat, koji, zaprepašćen, i ne gleda u Bujića, već prilazi bratu u želji da mu pomogne. Tada ga sasjecaju meci iz revolvera, brat pada pored brata.

Šćepan Bujić je, ne okrenuvši se, istrčao iz lokala, ostavljajući u lokvi krvi braću Gojačanin u samrtnom ropcu. U klubu je te kobne večeri, kako je utvrdila policija, bilo više od 20 ljudi, svi očevici stravičnog događaja.

Ovaj zločin je u jedan mah sablaznio, ali i ujedinio ne samo građane Bara, već i cijelu Crnu Goru u bolu i ogorčenju. Više od 3.000 ljudi na sahrani braće Gojačanin, paljenje svijeća i tihi javni protesti na trgovima crnogorskih gradova: Baru, Podgorici, Nikšiću, Bijelom Polju, Ulcinju, Kotoru i Cetinju; osjećao se u vazduhu pritajeni bijes i neutoljiva žeđ za pravdom.

Umjesto procesuiranja i pritvaranja za posjedovanje neregistrovanog revolvera, Šćepana Bujića je tužilac pustio na slobodu, samo uz novčanu globu od 1.000 eura.

Ubistvo u Baru nije tek jedno od mnogih koja se dešavaju prilikom obračuna bandi – bilo je to brutalno smaknuće dvojice uzornih momaka. I to od ruke mladića koji je odavno poznat crnogorskoj policiji i koji je, da se zakon zaista primjenjivao, trebalo da leži odavno u zatvoru.

Šćepan Bujić odavno je, kao jedan od sinova Veselina – Veska Bujića, označen kao dio jedne od kriminogenih struktura u Baru. U policijskoj analizi iz 2001. godine, šifrovanoj kao OKTA 2011, konstatovano je da na širem području Bara operiše šest opasnih i organizovanih  kriminalnih grupa.

Među njima je pobrojana, vrlo precizno, i porodica Bujić – otac Vesko i sinovi Šćepan i Ognjen. U policijskom dosijeu, koji je rastao iz dana u dan, navodi se slučaj kada je, tada osamnaestogodišnjak, Šćepan Bujić bio osumnjičen za pokušaj ubistva Ulcinjanjina Alena Peročevića.

Analiza dešavanja tokom posljednje dvije godine ukazuje da su žestoko zatajile institucije države koje treba da vode borbu protiv kriminala. Tako je 2011. godine, zbog nedostatka dokaza i nagle promjene iskaza Peročevića, crnogorska policija odustala od krivične prijave za pokušaj ubistva, ne pokušavajući da pronađe materijalne dokaze koji bi služili za utvrđivanje djela.

Iste godine, prilikom jedne policijske racije, Šćepan Bujić je priveden i kod njega je tada pronađen neregistrovani revover i hrpa metaka; policija je automatski podnijela krivičnu prijavu. No, umjesto procesuiranja i pritvaranja, Šćepana Bujića je tužilac – koristeći pravni institut odloženog gonjenja – pustio na slobodu, samo uz novčanu globu od 1.000 eura.

‘Nedostatak dokaza’

Oslobođen pritiska zatvora, Šćepan Bujić se kretao Barom kao tempirana bomba, za koju se ne zna kada će eksplodirati. I nastavio sa kriminalnim ponašanjem.

Mediji izvještavaju da je prije samo dva mjeseca, krajem decembra 2012. godine, sa grupom Barana, Šćepan Bujić učestvovao u bahatom i teškom premlaćivanju dvojice Podgoričana, Filipa Bogdanovića i Ranka Đulića. Tokom prošle godine pet puta je privođen, zajedno sa nekim drugim članovima klana, ali niti jednom nije pokrenut sudski proces, sve zbog “nedostatka dokaza”.

Porodica Bujić je samo jedna od šest detektovanih kriminalnih grupa i upravo ovi podaci dokazuju koliko su državne institucije bile nemoćne da se suprotstave naletu organizovanih bandi.

U prvim zvaničnim reakcijama nakon ubistva braće Gojačanin, visoki državni funkcioneri su indirektno priznali da država u Baru nije radila svoj posao.

“Svjestan sam da ovakvi tragični događaji narušavaju bezbjednost građana i da je povjerenje u institucije poljuljano. Zato ćemo sve uraditi da se građani Bara mogu osjećati sigurno, da pokažemo da pojedinci iz kriminalnog miljea ne mogu biti jači od države”, rekao je ministar unutrašnjih poslova Raško Konjević.

“Bićemo jako agresivni u pravcu svih onih kriminalnih grupa koje su detektovane, nećemo dozvoliti da se više iko naoružan nekažnjeno šeta Barom”, obećao je direktor Uprave policije Božidar Vuksanović.

Ministar pravde Duško Marković, bivši prvi čovjek Agencije za nacionalnu bezbjednost, pucnje na braću Gojačanin tumači kao direktni atak na državu Crnu Goru. “Ubistvo braće Gojačanin tragedija je cijelog crnogorskog društva”, upozorio je on.

Dani koji slijede veliki su izazov za čelnike crnogorske policije, tužilaštva i svih državnih struktura zaduženih za poslove bezbjednosti građana.

Ovakva reakcija države je svojevrsno posredno priznanje neefikasnosti područne jedinice policije i i Tužilaštva. I zaista, likvidacija dvojice mirnih mladića je mrlja na licu Crne Gore.

Ukoliko se dokumentovano potvrde saznanja da je ubica nekoliko puta bio pušten iz ruku pravde, onda se mora postaviti pitanje: zbog čega je država zakazala? I još teže: da li država zaista može da konačno pokrene jednu veliku, temeljnu akciju borbe protiv organizovanog kriminala? Ne zbog toga što je borba protiv korupcije i organizovanog kriminala uslov za evropske integracije, nego, prije svega, zbog budućnosti društva i države.

Dani koji slijede veliki su izazov za čelnike crnogorske policije, Tužilaštva i, uopšte, svih državnih struktura zaduženih za poslove bezbjednosti građana.

Nije dovoljno poslati interventni vod u Bar i glumiti snagu države. Umjesto obećanja i riječi utjehe, biće potrebno uraditi konkretna djela, koja će pokazati da država ima snage da zaštiti građane, da ne ustukne i dopusti da lokalne bande kroje svoje pravo i kreiraju tuđe sudbine.

Hiljade ljudi na trgovima crnogorskim gradova u tihom, ali jasnom bijesu i protestu zatražilo je samo jedno: da se odmah stane na kraj bezakonju i da ulične bande postanu dio zatvorskog inventara. Ili, u suprotnom, da se sa vlasti maknu oni koji ne mogu, ili neće, da rade u korist države i njenih građana.

Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera