Brisel, združeni diletantski promašaj

Piše: Dragan Bursać

“Zbog nepomirljivih stavova političkih lidera predstavnici sedam bh. stranaka u Briselu nisu uspjeli postići konačni dogovor o načinu provođenja presude u slučaju ‘Sejdić i Finci’ i mehanizmu koordinacije, što je dovelo do momentalne blokade evropskog puta BiH.”

Ne čini li vam se ova vijest prozirnom, ulickanom i gotovo kao da je na rubu kvazi-vijesti? Upravo tako. Ovo i nije vijest. Ovo je samo netačna medijska (dez)informacija, koju su u združenoj obmani poslali bh. politički lideri zajedno sa administrativcima EU-a.

Da bi što jasnije i relevantnije prikazao zbog čega je riječ o briselskoj obmani, a ne o “konstruktivnom sastanku”, pokušaću da pojasnim u nekoliko rečenica.

Prvo i osnovno – Bosna i Hercegovina je država tri konstitutivna naroda (Bošnjaka, Srba, Hrvata i Ostalih).

Rješenje pred očima?

Nezgodacija je u tome što ostali ne mogu biti članovi Predsjedništva, niti mogu participirati u Domu naroda.

Dakle BiH nije građanska država. Riječ je o tripartitnoj nacionalnoj tvorevini, koja, barem po Dejtonu, može i mora funkcionisati kao takva.

Presuda u korist dvojca Sejdić-Finci poslužila je samo kao platforma za preglasavanje i prebrojavanje krvnih zrnaca.

Drugo, prije četiri godine Dervo Sejdić i Jakob Finci dobili su tužbu protiv države Bosne i Hercegovine u Strazburu, po kojoj i Ostali mogu biti birani i izabrani u Predsjedništvo BiH.

Logično, čini se da je rješenje tu pred očima. Treba samo Ostale implementirati u piramidu vlasti. Ali, vidite, nije tako. Presuda u korist dvojca Sejdić-Finci poslužila je samo kao platforma za preglasavanje i prebrojavanje krvnih zrnaca.

Na volšeban način u opet združenom medijskom spinu glavni akteri bh. političke scene i priležni im medijski pomoćnici “pojasnili” su javnosti kako je, zapravo, riječ o preglasavanju “onih drugih konstitutivnih”.

Još jednostavnije – pandorina kutija Sejdić-Finci je, zapravo, po lokalnim medijima, zavisno od nacionalne strane, trojanski konj kojim bi se izvršila majorizacija Hrvata, Srba ili Bošnjaka u pojedinim dijelovima BiH.

Zaboga, ako neki Rom, Poljak, Ukrajinac, Jevrej, Slovak ili ko zna ko može biti član Predsjedništva, onda vrlo lako, lakše od njih može to biti i neki Adnan, koji ne ljubi Bošnjake, neki Rajko koji se odriče srpstva ili ini Jozo kome domovnica nije primarna stvar.

Primjer za upamtiti “Slučaj Željko Komšić” – urliče se sa svih nacionalnih frekvencija! Ne ulazeći uopšte u ocjenu rada gospodina Komšića, njemu je naprosto medijski nacionalni mejnstrim zamjerio što je “kvazi” Hrvat. Šta god to značilo.

Dakle, ne daj Bože, građanin bi implementacijom odluke Strazbura o legitimnosti slučaja Sejdić-Finci mogao doći na vlast.

A to je jeres!

Ali varate se ako mislite da je to gadljivost domaćih etnija na neku građansku državotvornu opciju. Ne. Pristali bi Lagumdžija, Dodik i Radončić i na tzv. građansku opciju, ali osnovni problem je što ta opcija pada u vodu pred glasačkim tijelom.

Osnovni, a opet skriveni moto briselskog sastanka bio je kako smisliti modus po kojem će ravnopravno “pravi” Hrvati, Srbi i Bošnjaci moći glasati za svoje “prave” poglavare. Ništa više i ništa manje.

Jednostavno, možete se u bh. politici etiketirati kako hoćete, ali morate igrati na nacionalističku kartu. Inače propadate, gubite i ostajete bez fotelje. To su dokazali svi izbori u posljednjih dvadeset godina.

Pa je tako osnovni, a opet skriveni moto briselskog sastanka bio kako smisliti modus po kojem će ravnopravno “pravi” Hrvati, Srbi i Bošnjaci moći glasati za svoje “prave” poglavare. Ništa više i ništa manje.

Zanimljivo je da su se u apsurdnom vrzinom bh. kolu našli i administrativci EU-a na čelu sa Štefanom Fileom. Ne znajući šta će i kako će, File i stručni mu štab su ponudili neku vrstu prijedloga koji bi “uozbiljio” Federaciju i “otupio” Republiku Srpsku.

Opet apsurdno, jedini ozbiljan igrač u ovom šou programu apsurda bio je Milorad Dodik. I to samo zato što nije imao u vezi s čim da se misli i brine.

Jednostavno, homogenost, unificiranost i apsolutna većina srpskog naroda u RS-u dozvoljava Dodiku da se u ovoj situaciji slaže sa svim i ponaša nonšalantno do krajnjih granica. 

Prosto, ne postoji ni teoretska opcija po kojoj bi neki ne-Srbin mogao mogao biti kandidat za npr. člana Predsjedništva BiH. Pa čak i ako postoji, uzmimo Igora Radojičića koji je deklarisani Crnogorac, stvar je prilično jasna. Radojičić je tzv. nacionalna ikebana.

U Federaciji, opet, vlada neka vrsta isforsiranog haosa i nerazumijevanja. Čaršijske priče kolaju. Lagumdžija “vrišti” na briselskom sastanku. Čoviću nije jasno šta administracija EU-a hoće od njih, Martin Raguž “mudro” zaključuje kako poslije Brisela valja svima njima ići u Sarajevo…

Dakako da je ovu tragikomediju lako i jednostavno uvidjeti i raskrinkati. Samo je problem što je Bosna i Hercegovina ostala bez 47 miliona eura pomoći odmah, a ako se farsa nastavi građani napaćenog trougla će biti “nagrađeni” suspenzijom do 100 miliona eura IPA fondova godišnje, suspenzijom iz Savjeta Evrope, najmanje dvogodišnjim odgađanjem apliciranja za kandidatski status, mogućnošću proglašenja opštih izbora 2014. nelegitimnim, gubljenjenjem svakog kredibiliteta kod EU-a i zatvaranjem vrata institucija EU-a zvaničnicima iz BiH.

I, naravno, osim pada standarda, kupovne moći i prelaska BDP-a u subsaharski afrički nivo, ništa se bitnije neće desiti.

Zar stvarno mislite da je EU uslovljavala ili ucjenjivala bilo koju bitnu političku bh. personu u Briselu?

Jer, zaboga, zar stvarno mislite da je bh. političkoj vrhuški bitno kako joj podanici žive dok god glasaju za njih? Zar stvarno mislite da je razgovor o presudi Sejdić-Finci bio razgovor o participaciji manjina i ostalih u vlasti?

Zar stvarno mislite da je EU uslovljavala ili ucjenjivala bilo koju bitnu političku bh. personu u Briselu?

Naravno da ne. Riječ je, kao što rekoh o pustoj farsi, predstavi koju igraju lokalci i administrativci EU-a, svako iz svojih pobuda. 

I ovo će trajati do besvjesti. Ili dok se konačno ne promijeni Ustav BiH.

Do izmjene Ustava

Dok BiH ne postane država SVIH građana, dok postoji i opstaje na diskriminatorskim, ratom obojenim postulatima, kojima dominira etnocentrizam, svaka priča o dogovorima, pregovorima i planovima tek je puko kafansko naklapanje, koje s vremena na vrijeme odgovara ovoj ili onoj strani.

Federacija je u mutnom snoviđenju između podjele, elektorskog kantonalnog načina glasanja i kvaziunitarnog modela. Opet, tako situacija nalaže.

Tako ćemo u budućnosti imati žestoke zagovornike ovog i ovakvog na Dejtonu nastalog Ustava iz srpskog, bošnjačkog i hrvatskog korpusa. Sve po volji, želji i trenutku.

Trenutno je u apsurdistanu zvanom BiH najžešći unitarista, vjerovali ili ne, Milorad Dodik. Tako mu situacija naložila. U isto vrijeme, Federacija je u mutnom snoviđenju između podjele, elektorskog kantonalnog načina glasanja i kvaziunitarnog modela. Opet, tako situacija nalaže.

I biće tako do besvjesti ili presjecanja gordijevog čvora – izmjene rudimentiranog Ustava. Tek ako se to ne desi – narodu ostaje da plaća dugove, apanaže i kamate bahatom i samodovoljnom rukovodstvu BiH, koje, kako se čini, ne planira da sjaše sa iste te narodne grbače.

Sve su prilike da će to potrajati poprilično. Jer, ne znam jeste li primijetili, niko se pretjerano ne češe zbog briselske farse i reperkusija koje sa sobom nosi.

Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera