Makedonija u začaranom krugu krize
Piše: Atanas Kirovski
Makedonski premijer Nikola Gruevski i lider opozicije Branko Crvenkovski, nakon dvije godine su popili kafu, doduše nabrzaka umjesto natenane i razišli se vraćajući se svako u svoj dobro ukopani rov. Međunarodna zajednica insistira na političkom dijalogu, ali ova makedonska verzija dijaloga više liči na onaj poznati vic kada razgovaraju slijepac i gluhi. Svako je rekao svoje, niko ne kani popustiti ni milimetar. U međuvremenu se politička kriza u Makedoniji pogoršava.
Jedina dodirna tačka
Lider socijaldemokrata je ponovio da je nakon epizode od 24. decembra 2012, kada su policija i obezbjeđenje nasilno izbacili iz Skupštine najprije novinare, fotoreportere i snimatelje, a zatim i poslanike opozicije, Parlament izgubio legitimitet, te da je jedini način da se demokratskim institucijama vrati izgubljeni legitimitet – održavanje vanrednih parlamentarnih izbora.
Ako vlasti nisu spremne da ih raspišu, opozicija se neće vratiti u institucije i bojkotovaće lokalne izbore, koji su zakazani za 24. mart. U međuvremenu opozicija nastavlja sa svakodnevnim uličnim protestima, poručio je Crvenkovski nakon susreta sa Gruevskim.
Stav koji je izrekao Crvenkovski prethodno su jednoglasno potvrdili organi Socijalemokratske stranke, a ovaj stav su podržale i ostale opozicijske partije – od krajnje ljevice do krajnje desnice.
Radi se o zaista interesantnom i divergentnom političkom spektru, čija je jedina dodirna tačka rušenje vlasti Nikole Gruevskog.
Na krajnjoj ljevici je stranka “ Titove lijeve snage”, koja na demonstracije i izbore izlazi sa fotografijama Josipa Broz Tita, jugoslavenskom trobojkom i crvenim zastavama sa žutom petokrakom, igrajući kozaračko kolo, a u programu se zalaže za vraćanje socijalističkog samoupravljanja kao društvenog sistema i oživljavanje bivše SFRJ! Od ljevice tu je i Nova socijaldemokratska stranka.
Bez zajedničke platforme
Iz političkog centra opozicijsko djelovanje podržavaju liberaldemokrati i liberali, pa sve do kranje desnice – udruženja ratnih veterana koji traže posebna prava za branioce iz rata 2001. i VMRO Narodna partija, bivšeg premijera Ljubčeta Georgijevskog, čovjeka koji je stvorio političku figuru Nikole Gruevskog.
Jasno je da ovakva udružena opozicija – od komunista i socijaldemokrata pa sve do ultranacionalista i narodnjaka – ne mogu imati zajedničku platformu i ideologiju niti bilo kakve dodirne tačke u političkom djelovanju, osim želje da svrgnu vlast Nikole Gruevskog.
Sa druge strane Nikola Gruevski smatra da je prije godinu i po na legalnim izborima osvojio vlast, te da su mu birači dali mandat da vlada naredne četiri godine.
On je prije godinu i pol raspisao prijevremene opšte izbore na zahtjev opozicije i smatra da bi konstantno održavanje prijevremenih izbora destabilizovalo politički sistem i makedonsku privredu.
Za ružne slike u Parlamentu 24. decembra Gruevski krivnju usmjerava na opoziciju. Makedonski premijer, nakon neuspješnog sastanka sa Crvenkovskim, rekao je da će izaći na lokalne izbore 24. marta, sa ili bez opozicije, odnosno da u Makedoniji postoje i druge opozicijske stranke. (Koje?)
Vlasti iz petnih žila pokušavaju ubijediti javnost da ne postoji zajednički opozicijski stav, nego da se radi o bolesnoj želji Branka Crvenkovskog da opet dođe na vlast po svaku cijenu i da su Socijaldemokrate, kao i ostale opozicijske stranke, faktički taoci ambicija Crvenkovskog da vlada.
Jasno je zašto vlasti i provladini mediji pokušavaju personalizirati političku krizu kao tobožnji duel Crvenkovskog i Gruevskog. Crvenkovski je sinonim neuspjele i nepravedne (a po mnogima i kriminalne) privatizacije društvenih preduzeća, što je ostavilo hiljade građana bez posla. Vlast i njeni mediji zato nastoje da izbjegnu sliku sukoba naroda sa režimom – nego Crvenkovskog prikazuju kao sukob propalog političara sa bolnim ambicijama protiv legalno izabrane vlasti.
Gruevski je sebi strahovito stijesnio manevarski prostor time što za dosad neviđeni skandal izbacivanja novinara i opozicije iz Parlamenta nikoga nije prozvao na odgovornost i nije makar i simbolično promijenio nekog ministra ili funkcionera, pokazajući barem minimalnu benevolentnost i spremnost na kompromis, osim njegove izjave da žali što su novinari bili izbačeni iz Sobranja.
Za to, naravno, niko nije bio kriv.
Dosad, u 6,5 godina vladavine, Gruevski nije priznao niti jednu jedinu grešku, svoju ili nekog iz njegovog tima, što pokazuje izuzetnu političku krutost.
Politički dijalog
Strani ambasadori, kao što se i očekivalo, traže da se problem riješi, te da se opozicija vrati u Parlament i ukazuju na to da se politički dijalog treba voditi u institucijama.
Ipak, američki ambasador Paul Wolers je jasno poručio da glavnu odgovornost za obnavljanje političkog dijaloga ima makedonska Vlada. SAD i EU, prirodno, ne žele sebe previše uvući u stranačku i političku krizu u Makedoniji, prije svega zato što imaju sopstvene probleme. Drugo, zato što smatraju da nakon više od 20 godina nezavisnosti država sama treba pronaći kapacitet da rješava ovakve krize, bez međunarodne arbitraže ili posredništva.
Osim toga, nedavno je u regiji boravio medijator UN-a Mathew Nimitz, koji je izrazio optimizam da Grčka i Makedonija vode iskrene pregovore u vezi s problemom oko imena. Ako Washington i Brisel zaista vjeruju da je u toku realni pregovarački proces koji uskoro može dovesti do kompromisa, prirodno je da ne mogu dati podršku opoziciji i time ugroziti pregovarački proces sa Grčkom, koji je za njih vjerojatno najvažnije pitanje u zadnjoj deceniji.
Ali Branko Crvenkovski je iskusan političar, koji je već 20 godina u vrhu makedonske politike. On je nesumnjivo naslutio, kako razmišljaju strane sile, kako će se pozicionirati (njima je najvažnije da se Gruevski privoli na kompromis sa Grčkom). Nakon razgovora u četiri oka sa Gruevskim, osim dobro poznatih stavova, saopćio je glavnu novost. On je rekao da opozicija “povlači blanko podršku”, koju je davala vlastima da iznađu kompromisno rješenje sa Atinom, ukoliko se ne raspišu prijevremeni izbori.
Dosad je stav Socijaldemokrata bio da će podržati svaki kompromis koji ne zadire u makedonski identitet (geografski dodatak imenu za međunarodnu upotrebu da, ali ne i promjena naziva makedonskog naroda i makedonskog jezika), koji će deblokirati euroatlantske integracije zakočene grčkim vetom.
Ova prijetnja, iako liči na to da je upućena makedonskom premijeru, više je opomena međunarodnoj zajednici, čija je jedina glavobolja bila privoljeti makedonske vlasti na kompromis.
Idu do kraja
Crvenkovski im je poručio da je nepravedno tetošiti “nezgodnog”, jer su drugi razumni, te da i on može pokvariti plan Washingtona i Brisela da podrže Gruevskog u zamjenu za kompromis sa Grčkom, pošto i on zna biti “troublemaker”.
Nema sumnje da su i vlast i opozicija riješeni da idu do kraja i da nemaju namjeru popustiti, a da međunarodni faktor ne može presudno utjecati na političku krizu.
Po svemu sudeći, u Makedoniji će biti održani lokalni izbori bez sudjelovanja opozicije. Vrlo je nezahvalno prognozirati kako će to podnijeti krhka makedonska demokratija, ali svima je jasno da stvari u Makedoniji ne valjaju i da se iz dana u dan pogoršavaju.
Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.
Izvor: Al Jazeera