Opasni evropski dugovi

Piše: Janusz Bugajski

Evropsku uniju muče konfuzija i neodlučnost. Ne može se jednostavno “provući” kroz finansijsku krizu, usvajajući jednu po jednu mjeru. I dok su neposredna briga budućnost monetarne unije te izvedivost fiskalne i, u konačnici, političke unije, krajnju opasnost predstavlja nekontrolirani dug, koji može pokrenuti evropsku imploziju.

Javni dug kao postotak bruto društvenog proizvoda narastao je do ogromnih razmjera u nekoliko zemalja. U Grčkoj ta brojka iznosi 165 posto, u Italiji 120, u Portugalu 108 i u Španiji gotovo 70 posto i još raste. Do sada uvedene mjere budžetske štednje imale su ograničen utjecaj, a troškovi pozajmljivanja nastavljaju rasti.

Javni dug kao postotak bruto društvenog proizvoda narastao je do ogromnih razmjera u nekoliko zemalja.

Lideri EU-a dogovorili su se na samitu G20 u Meksiku da se okrenu integriranijem bankarskom sistemu, u nastojanju da se zaustavi dužnička kriza, koja prijeti opstanku eura i potkopava globalnu ekonomiju. Iako su Njemačka i nekoliko partnera eurozone izložili neke konkretne korake ka finansijskoj integraciji, predsjednik Evropske komisije Jose Manuel Barroso kaže da će trebati vremena da se 17 zemalja eurozone dogovore o tome kako izgraditi fiskalnu uniju. Štoviše, takvim potezima će se opirati zemlje koje se boje da će izgubiti svoj suverenitet.

Pritisak na banke

Njemačka kancelarka Angela Merkel vrši pritisak na ostale lidere EU-a da se založe za tješnju fiskalnu integraciju, koja bi uključivala predaju suvereniteta nad nacionalnim budžetima centralnoj upravi u Briselu. Drugi lideri, uključujući francuskog predsjednika Francoisa Hollandea, imaju dvojbe o prenosu fiskalnih ovlasti, ali podržavaju izdavanje euroobveznica, koje bi uključivale podjelu dugova – plan kojem se, pak, Berlin protivi. Uprkos takvim ključnim razlikama u EU, čini se malo vjerovatnim da će “velika pogodba” biti postignuta na samitu EU-a koji će 28. i 29. juna biti održan u Briselu.

Finansijskim tržištima očajnički treba plan EU-a koji vodi tješnjoj fiskalnoj, bankarskoj i političkoj integraciji, neophodnoj da se jedinstvena valuta pokaže održivim dugoročnim prijedlogom. Bez uvjerenja da eurozona planira dug članica valutnog bloka “učiniti zajedničkim”, investitori u obveznice će ubrzano odlaziti iz problematičnih mediteranskih ekonomija.

Osim grčke ekonomske krize, investitori i depozitori izgubili su povjerenje i u druge slabe ekonomije, naročito italijansku, špansku i portugalsku.

Dok evropske vlade razmišljaju, finansijska kriza se produbljuje, ekonomski rezultati pogoršavaju, a zajednička valuta je u opasnosti da se raspadne. Osim grčke ekonomske krize, investitori i depozitori izgubili su povjerenje i u druge slabe ekonomije, naročito italijansku, špansku i portugalsku. To je povećalo pritisak na nacionalne banke i podiglo zabrinutost o mogućem neplaćanju državnih dugova usred priprema za pakete spašavanja iz Evropskog mehanizma stabilnosti, osnovanog prošle godine za zaštitu mnogo zaduženih vlada, ali s još uvijek ograničenim fondovima.

Poticajni paket

Izgledima za daljnja EU/MMF “spašavanja” Grčke i drugih mediteranskih ekonomija protivi se većina birača u Njemačkoj i većina zapadnoevropskih država koji osjećaju da snose teret tuđih dugova. Njihovo protivljenje podržano je i procjenama ekonomista, po kojima dalja finansijska pomoć neće oživjeti grčku ekonomiju. Samo će dugoročna kombinacija strukturnih reformi i fiskalne discipline omogućiti Grčkoj da sama sebi pomogne. Čak i ogromni “poticajni paket” kredita neće pomoći, pošto Grčka prvo treba razviti tržišnu konkurenciju i industrije koje vrijedi stimulirati.

Ekonomska stagnacija u većim mediteranskim ekonomijama, poput Španije i Italije, također će naštetiti Njemačkoj jer će smanjiti potražnju za njemačkim izvozom, o kojem ovisi fiskalna snaga Berlina. Ako se recesija proširi, njemački lideri će doživjeti još više problema u stjecanju sredstava za pružanje finansijske podrške u Južnoj Evropi. Isto tako, pristanak na veće zaduživanje samo će kupiti ograničeno vrijeme u suočavanju s rastućim dugom.

U nedavnoj analizi za BBC ekonomist Niall Ferguson tvrdi da su duboki rezovi u potrošnji i mjere štednje jedini način da se spriječi još katastrofalniji dug, koji će se prenijeti na sljedeću generaciju. Iako su vladine mjere štednje dočekane protestima u mnogim zemljama, mladi bi trebali biti “mudri da podstaknu političare na podmirivanje nacionalnih dugova sada, kako bi se izbjegla još bjednija finansijska budućnost”.

Djeca će plaćati

Ferguson vjeruje da akumulacija ogromnog javnog duga omogućuje sadašnjoj generaciji da živi na račun generacija koje dolaze, jer će iznos novca potreban za servisiranje dugova neizbježno rasti. Ako se dug tokom narednih decenija ne bude efikasnije kontrolirao, naša će djeca morati snositi posljedice velikih poreza, drastičnih rezova u javnoj potrošnji i mnogo nižeg životnog standarda.

Građani krive političare jer ne uspijevaju javne finansije staviti pod kontrolu, a oni, pak, optužuju bankare i finansijska tržišta za nepromišljeno kreditiranje. Međutim, koliko ljudi krivi sebe za nepromišljeno zaduživanja i trošenje izvan svojih mogućnosti?

Građani krive političare jer ne uspijevaju javne finansije staviti pod kontrolu, a oni, pak, optužuju bankare i finansijska tržišta za nepromišljeno kreditiranje.

Toliko prihoda u zapadnim demokratijama je sada preraspodijeljeno umjesto zarađeno da je malo vjerovatno da ijedan političar, koji promovira drastične rezove u potrošnji, bude izabran. Previše organiziranih interesnih grupa ili socijalnih sektora se oslanjaju na javni novac, bilo da su to vladini zaposlenici, brojni poduzetnici ili armija primatelja državnih beneficija. Koliko tih građana bi glasalo za štednju smanjenjem državnih proračuna?

Spirala fiskalne smrti

Ferguson tvrdi da se Evropa i SAD kreću u pogrešnom pravcu. Umjesto balansiranja budžeta i ograničavanja deficitarnog trošenje, trenutna finansijska kriza rezultirala je sve većim zaduživanjem i time gomilanjem sve većih dugova radi poticanja ekonomija na izlazak iz recesije. To je kratkoročno prikrivanje dugoročne katastrofe.

Ako se to nastavi, zapadne će demokratije slijediti Grčku i druge mediteranske ekonomije.

Ako se to nastavi, zapadne će demokratije slijediti Grčku i druge mediteranske ekonomije u “spirali fiskalne smrti, koja počinje gubitkom kredibiliteta, nastavlja porastom troškova pozajmljivanja i završava pošto su vlade prisiljene uvesti smanjivanje potrošnje i veće poreze u najgorem mogućem trenutku”.

Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera