Problematična poruka filma o Bin Ladenu

Piše: Jonathan Hafetz 

Novi film Kathryn Bigelow naslovljen Zero Dark Thirty (Operacija Bin Laden)  s pravom je izazvao kontroverze zbog toga kako tretira mučenje.

Film prati lov koji su SAD pokrenule na Osamu bin Ladena, od terorističkih napada 11. septembra 2001. do njegovog ubistva od strane američkih snaga u Abbottabadu u Pakistanu 2011. godine. Iako izričito ne opravdava mučenje, film sugerira da je ono igralo važnu ulogu u nastojanju SAD-a da pronađu Bin Ladena te posvećuje vrlo malo pažnje na moralna i pravna pitanja koja ga okružuju. 

Prošle sedmice, troje utjecajnih američkih senatora – Dianne Feinstein (demokrata iz Kalifornije), John McCain (republikanac iz Arizone) i Carl Levin (demokrata iz Mičigena) – osudili su film u pismu upućenom njegovom distributeru, Sony Picturesu, nazivajući ga “užasno netačnim jer sugerira da je Osama bin Laden pronađen pomoću informacija iznuđenih mučenjem”.

Protest novinara

U prilog tome, oni navode još uvijek povjerljivi 6.000 stranica i izvještaj Senatskog obavještajnog odbora izrađen od šest miliona stranica CIA-inih dokumenata – izvještaj koji bi u javnosti trebao biti objavljen što je prije moguće.

Senatori s pravom strahuju da će visoko rangiranje filma – koji se naširoko svrstava među favorite za Oskara – pomoći da se legalizira upotreba mučenja, koja, kako naglašavaju, ne samo da je neefikasna, već predstavlja i ratni zločin kao i “uvredu za američku nacionalnu čast”.

Drugi, koji brane “Zero Dark Thirty” zbog njegovog objektivnog prikaza mučenja pogrešno shvataju ulogu koju mučenje igra u filmu i poruku koju film prenosi.

Razni novinari, uključujući i Jane Mayer iz New Yorkera i Glenna Greenwalda iz Guardiana, osudili su “Zero Dark Thirty” na sličnim osnovama.

Drugi, koji brane “Zero Dark Thirty” zbog njegovog objektivnog prikaza mučenja pogrešno shvataju ulogu koju mučenje igra u filmu i poruku koju film prenosi.

“Zero Dark Thirty” počinje sa stvarnim snimkom glasova žrtava terorističkih napada 11. septembra, zarobljenih u “tornjevima blizancima”, nekoliko trenutaka prije njihove smrti. Gledaoci se obavještavaju da je ono što slijedi “zasnovano na pričama iz prve ruke koje se odnose na stvarne događaje”.

Film zatim prelazi na scenu u tajnom zatvoru CIA-e (ili “crno mjesto”), gdje je zatočenik obješen za ručne zglobove, premlaćivan i podvrgnut simulaciji utapanja. Njegov ispitivač ga upozorava da se može pokušati oduprijeti, ali da će se na kraju slomiti i progovoriti.

Zatočenik na kraju daje vrijedne informacije – ime pouzdanog kurira koji nesvjesno vodi CIA-u do Bin Ladena. Iako informaciju svojim ispitivačima otkriva u trenutku kada mu oni pokazuju ljubaznost, film sugerira da je ta informacija rezultat varvarstva koje joj je prethodilo. Drugi zatočenik koji, također, daje informacije plašljivo saopćava da ne želi biti ponovo mučen.

U kritičnoj početnoj sceni, junakinja filma, agentica CIA-e poznata kao Maya (glumi je Jessica Chastain) gleda kako veteran agencije pod imenom Dan brutalizira zatočenika radi dobivanja informacija. Nasilje je osjetno i Bigelow učinkovito prenosi mučiteljevu moć i potencijal za okrutnost.

Isprva, Maya se čini šokiranom i izgleda kao užasnuta. Ali ubrzo, njene sumnje nestaju, i Maya je u eufemistički nazvanom “programu za zatočenike”. Maya jednom od zatvorenika govori da bi, ako želi okončati bol, trebao svojim ispitivačima reći ono što ih zanima. Ona, također, odobrava upotrebu torture na drugim zatvorenicima.

Bez kompleksnosti

Bigelow je izjavila kako u pokušaju da osigura novinarski prikaz događaja koji su doveli do ubistva Bin Ladena nije mogla pobjeći od mučenja. Međutim, također insistira da film nema političku agendu i da ne namjerava birati strane. Mark Boal, scenarista filma, tvrdi da “Zero Dark Thirty” pokušava pokazati “složenost debate”.

Bez obzira na njegove namjere, “Zero Dark Thirty” ne uspijeva uhvatiti kompleksnost. To je film koji se uglavnom bavi crno-bijelim prije nego nijansama sive – film sa jednodimenzionalnim likovima i pojednostavljenom narativnom strukturom. Iako je “Zero Dark Thirty” možda zamišljen da ne zauzima stav, njegov krajnji učinak je podržavanje mučenja.

Jedina izjava protiv torture pojavljuje se kao jeka: kratki isječak, preuzet iz intervjua 60 minuta, u kojem predsjednik Obama osuđuje mučenje. 

Nije samo to da “Zero Dark Thirty” torturi pogrešno pripisuje dobivanje važnih informacija. Film, također, ne uspijeva predstaviti nikakvu stvarnu suprotnost koja ukazuje na neučinkovitost i nemoral mučenja. Prva trećina filma – gotovo 45 minuta – fokusirana je na ispitivanje zatočenika, ali Bigelow i Boal ne pružaju praktički nikakav osjećaj bijesa koje je mučenje izazvalo ne samo među grupama za ljudska prava, već i među mnogim visokorangiranim zvaničnicima u vojsci i nacionalnoj sigurnosti.

Jedina izjava protiv torture pojavljuje se kao jeka: kratki isječak, preuzet iz intervjua 60 minuta, u kojem predsjednik Obama osuđuje mučenje. Dok se snimak na nekoliko sekundi prikazuje u pozadini, Bigelow se fokusira na Mayu i njene kolege. Oni se čine ravnodušnim. Za njih se predsjednikova izjava registrira samo kao signal za promjenu taktike.

Film, štoviše, u više navrata opisuje štetne posljedice CIA-inog napuštanja programa za zatočenike. Bez surovih ispitivanja na raspolaganju, CIA ne može potvrditi prisustvo Bin Ladena u vojnom kompleksu u Abbottabadu, što je zahtijevalo od predsjednika da naredi specijalnoj jedinici američkih mornaričkih “foka” (Navy SEALs) da pokrenu rizičnu misiju. Kao što se jedan zvaničnik agencije požalio, sa zatočenicima u Guantanamu koji sada svi imaju advokate, teško je dobiti dobru informaciju.

Problem nije u tome što su ova ispitivanja ilegalna; nego je problem u tome što bi sada neko mogao biti uhvaćen.

“Zero Dark Thirty” opisuje zakonitost kao prepreku koju obavještajni i vojni zvaničnici moraju prevazići u zaštiti zemlje. Kada emocionalno iscrpljeni Dan, veteran ispitivač CIA-e, kaže Mayi da se vraća u Washingtonu, nakon više godina provedenih na terenu, on je upozorava da su se gruba ispitivanja našla na meti političkog napada.

“Ne želiš biti posljednja koja drži pseću ogrlicu kada nadzorni odbor dođe”, kaže joj on. Problem nije u tome što su ova ispitivanja ilegalna; nego je problem u tome što bi sada neko mogao biti uhvaćen.

Film, pošteno govoreći, navodi i druge metode CIA-e u potrazi za Bin Ladenom, uključujući elektronski nadzor i dobri stari detektivske rad. On, također, pokazuje kako su birokratsko nedjelovanje i ljudska greška neprijatelji sigurnosti. Saznajemo, naprimjer, da je dosije koji je mogao pomoći CIA-i da mnogo prije pronađe Bin Ladena bio zagubljen, samo da bi ga godinama kasnije našao novi regrut CIA-e koji ga predaje Mayi.

Nevješto i bezosjećajno

Film završava sa Mayom koja se ukrcava u vojni transportni avion. Bin Laden je upravo ubijen, što je rezultat Mayinog dugogodišnjeg rada i ličnog požrtvovanja. Pilot pita Mayu gdje planira ići. Ona ne odgovora. Bigelow fokusira kameru na uplakanu Mayu.

Završna scena pruža rijedak trenutak u filmu – onaj koji sugerira da se teška pitanja mogu skrivati ispod njegove priče o hvatanju Bin Ladena i natjerati gledaoca da se bori sa tamnom stranom “rata protiv terorizma”. 

Zašto plače? Za žrtvama napada 11. septembra? Za njenim kolegama agentima koji su stradali u osveti njihovog ubistva? Za izgubljenim godinama života provedenim u potrazi za Bin Ladenom? Za svim zatočenicima koje je mučila u toku tog procesa?

Završna scena pruža rijedak trenutak u filmu – onaj koji sugerira da se teška pitanja mogu skrivati ispod njegove priče o hvatanju Bin Ladena i natjerati gledaoca da se bori sa tamnom stranom “rata protiv terorizma”. To je kraj kakav je film mogao imati, ali nije – završetak koji “Zero Dark Thirty” nije dobio.

Iako tehnički impresivan, film je u svom bavljenju torturom u najboljem slučaju nevješt, a u najgorem bezosjećajan. Film daje pogrešan utisak da je mučenje bilo važan dio pronalaženja Bin Ladena, bez ikakvog stvarnog osjećaja za ogromnu cijenu torture.

Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera