NI: Evropa treba podići spomenik Putinu

Prvi i najznačajniji spomenik ruskom ratu protiv Ukrajine mora pripasti herojskom ukrajinskom narodu i njihovom izabranom vođi, Volodimiru Zelenskom, piše S. Frederick Starr u tekstu na The National Interestu.

Upravo su njihov neumoljivi napor i žrtva zaustavili Rusiju i njen napredak na tri godine.

Takav spomenik, dodaje, mora odati priznanje desecima hiljada patriotskih ukrajinskih muškaraca i žena koji su poginuli u ruskoj invaziji, kao i upornosti društva u cjelini.

Ukrajinska vojna i društvena snaga ne samo da je očuvala ukrajinsku državu, već je i potvrdila njeno evropsko opredjeljenje, stoji u tekstu“.

Plodovi ruskog rata protiv Ukrajine

Time su iste sile koje su dovele do rata uzrokovale da Ukrajina izgradi i obuči vojsku koja bi u NATO-u bila drugu najveća. No, ovo su samo neki od mnogih pozitivnih događaja koji se mogu direktno pripisati ruskom ratu protiv Ukrajine, a druge posljedice direktno utiču na desetke drugih zemalja širom Evrope i Azije. Ovi daljnji plodovi ruskog rata protiv Ukrajine su temeljni i sigurno će biti trajni, konstatira Starr.

„Ova nevjerovatna postignuća ne smiju proći nezapaženo ili neobilježeno. Doista, zaslužuju da budu monumentalizirana kao i bilo koji događaj u 21. stoljeću. Kipovi onih koji su za njih odgovorni trebali bi biti podignuti na uzvišenim postoljima i postavljeni svuda“, komentira autor teksta.

Ova postignuća su, dodaje, toliko brojna da čovjek ne zna odakle početi dijeliti lovorike. No budući da je Rusija na početku dala do znanja da joj je cilj spriječiti širenje NATO-a, treba napomenuti da je rat naveo dvije velike zemlje – Švedsku i Finsku – da se pridruže NATO-u, udvostručujući dužinu ruske granice direktno izložene NATO-u. Pristupanje Finske donijelo je dodatnu korist pretvaranju Baltika u nešto slično NATO-ovom moru.

Prijetnja Rusije također je probudila Evropu iz dugotrajnog sigurnosnog sna. Istina, nijedna druga članica NATO-a nije premašila 4,7 posto BDP-a koje Poljska sada izdvaja za odbranu, ali znatno proširena zabrinutost za odbranu vidljiva je svugdje, čak i u Njemačkoj. Sada bi se moglo tvrditi da je ta velika promjena uglavnom posljedica nespremnosti predsjednika Donalda Trumpa da nastavi snositi troškove kontinentalne odbrane.

„Niti je on ili bilo ko drugi u Evropi posvetio ozbiljnu pažju ili resurse sprečavanju da Crno more postane rusko jezero. Sada kada je ruska mornarica poražena od Ukrajine, koja nema mornaricu, članica NATO-a Turska vraća pravo na plovidbu koje je izgubila od Ruskog carstva. Ko god zaslužuje priznanje za ove epohalne promjene, treba ga imenovati“, piše.

Transformacija u Rusiji

Zahvaljujući velikodušnoj pomoći SAD-a i Evrope te nevjerovatnoj sposobnosti Ukrajinaca da savladaju nove tehnike i razviju novo oružje, Ukrajina se pojavila kao jedan od glavnih evropskih proizvođača napredne vojne opreme.

Dramatične promjene koje je donio ruski rat protiv Ukrajine nisu ograničene samo na Evropu ili zemlje NATO-a, kaže se u teksti u NI-ju.

„Vidimo kako se Armenija prvi put u ovom stoljeću počinje oslobađati kontrole Moskve. Istovremeno, pet država Srednje Azije koje su stekle nezavisnost raspadom sovjetske vlasti potvrđuju svoje individualne i kolektivne identitete. Iako im se Moskva žestoko protivi, one čak kreću u stvaranje regionalne organizacije slične Udruženju zemalja jugoistočne Azije kako bi iskoristile plodove saradnje, stekle ekonomsku snagu kao tim i obeshrabrile vanjske sile da ih međusobno huškaju, kao što je Rusija činila stoljeće i po. Ponovo, odajmo priznanje onome kome ono pripada“, piše Starr.

U međuvremenu, sama Rusija je transformirana ratom protiv Ukrajine. Doista, promjene koje su se tamo dogodile toliko su duboke i temeljne da će trebati cijela generacija da se od njih oporavi. Smrt ili povrede miliona ljudi stvorile su demografsku krizu koja će trajati decenijama. U međuvremenu, veliki ruski naftni i plinski sektor, dragulji ruske ekonomije, nalaze se u jadnom stanju. To se dogodilo zato što se Evropa konačno počela odvikavati od prevelike ovisnosti o ruskim izvorima i zato što američke sankcije ograničavaju pristup Rusije na drugim mjestima, piše u tekst. Moskva je platila rat i ove periferne događaje iskorištavanjem svog suverenog fonda bogatstva.

Na početku rata, ovaj fond imao je ekvivalent od 211 milijardi dolara, ali do početka 2025. pao je na 122 milijarde dolara.

Ruski oporavak trajat će godinama

Ekonomist Anders Aslund nudi dokaze da će biti prazan do posljednjeg tromjesečja ove godine.

„Bez obzira na ishod rata, dugoročni utjecaj ovih i srodnih transformacija u Rusiji bit će razoran. Čak i najvatreniji branitelji rata u Moskvi sada kritiziraju rusku vojsku, čiji će oporavak trajati godinama. U međuvremenu, glavne industrije koje su isporučivale civilnu robu prebačene su u ratnu proizvodnju. Njihov povratak na staro trajat će mnogo godina i milijarde dolara. Zadatak će pogoršati smanjena radna snaga i ono što se približava demografskom kolapsu. Ako Moskva pokuša riješiti ovu Rubikovu kocku uvozom radne snage iz zemalja trećeg svijeta, to će dovesti do temeljne kulturne krize“, piše Starr i dodaje da je rat svijetu pokazao dubinu ovisnosti Moskve o Kini, pa čak i Sjevernoj Koreji i Iranu.

Ovaj spisak raznolikih i dubokih promjena unutar Rusije i uzrokovanih ratom protiv Ukrajine mogao bi se beskonačno produžavati. Šta je sa milionima ruskih stručnjaka, obrazovnih radnika, ljekara i umjetnika koji su pobjegli u inostranstvo i osnovali porodice van ruskih granica? Šta je sa kolapsom ruskog zdravstvenog sistema ili gubitkom jedine ruske pomorske baze u Mediteranu?, pita Starr.

U međuvremenu, promjene koje su se već dogodile u Ukrajini, Evropi, baltičkoj regiji, Kavkazu i Srednjoj Aziji među najraznovrsnijim su i najfundamentalnijim koje je svijet vidio u posljednje vrijeme. Štaviše, gotovo sve će one ostati na snazi ​​bez obzira na to kako i kada rat završi. Ova stvarnost vraća nas na pitanje spomenika. Ko bi trebao dobiti zasluge za sve ovo?

Putinu sva zasluga i krivica

Kome onda treba odati počast zbog pokretanja cijelog zbunjujućeg niza temeljnih promjena koje smo primijetili od 2022. godine? Svaka trezvena analiza dokaza, i pozitivnih i negativnih, vodi do jedne osobe – dugogodišnjeg ruskog predsjednika Vladimira Putina. Putin je, doduše, imao vojsku onih koji su mu to omogućili, ali imali su ih i Džingis-kan, Napoleon, Hitler, Staljin i Mao. Ali našim je dobom dominirao samo jedan čovjek, kojem se moraju pripisati sve zasluge i krivica.

„Iz tog razloga predlažem pokretanje međunarodnog pokreta za postavljanje Putinovih kipova u svim glavnim gradovima pogođenim njegovim postupcima. Donatori ovog fonda za spomenike moraju prepustiti narodu svake zemlje da odluči kakav će kip podići i što će upisati na brončane ploče pričvršćene na svaki spomenik. Neki će izraziti ironičnu zahvalnost, dok će drugi uprijeti prstom u krivnju. To je zadatak svake zemlje i grada pogođenog ruskim ratom protiv Ukrajine“, zaključio je autor.

„Ta sitna figura, visoka 170 cm i teška 77 kg, je Vladimir Vladimirovič Putin. Istina, njegovi ruski kritičari dugo ga zovu ‘Liliputin’. Ali ovaj Liliputin je promijenio svijet i trebao bi biti monumentaliziran zbog toga što je to učinio“, dodao je.