Hirurg iz Gaze: Isti skalpel se koristi više puta, rane ne zacjeljuju zbog pothranjenosti

Danas u Gazi, oštrice istog skalpela moraju se opet iskoristiti u operacijama, a to ih čini previše tupim da rade ono što im je prvobitna namjena.

Danas u Gazi, hirurzi često izvode hirurške zahvate bez anestezije.

Danas u Gazi, gotovo svi pacijenti pate od pothranjenosti, pa im rane ne zacjeljuju.

Stopa zaraze među pacijentima je “van svake pameti”, rekao je dr. Riyadh Almasharqah (54) za Al Jazeeru.

Plastični i rekonstruktivni hirurg rekao je da se instrumenti rijetko steriliziraju i da pacijenti obično ostaju na odjelima koji su prešli sve svoje kapacitete što se tiče broja pacijenata i ljudi.

Sve je to rezultat izraelske opsade, koja je ozbiljno ograničila unos hrane i medicinskih potrepština za spašavanje u Gazu.

Ništa ne radi

Medicinski radnici – izgladnjeli, iscrpljeni i bojeći se za sigurnost svih oko sebe, bore se da pomognu ljudima u nekoliko jedva funkcionalnih medicinskih ustanova preostalih u opkoljenom Pojasu Gaze.

Dobijaju rijetku pomoć u obliku medicinskih misija iz inostranstva koje uspiju dobiti odobrenje Izraela za ulazak u Gazu, poput misije PalMed gdje je Almasharqah proveo dvije sedmice radeći u Evropskoj bolnici, jedinoj funkcionalnoj u južnoj i centralnoj Gazi.

“To je toliko frustrirajuća situacija da bi se u potpunosti mogla opisati. Sve je bilo teško”, rekao je Almasharqah za Al Jazeeru, radeći u bolnici Khan Younis koja se bori da opstane.

Šest mjeseci nakon smrtonosnog izraelskog napada na Gazu, nakon Hamasovog napada 7. oktobra na južni Izrael, nestašica opreme, lijekova i zaliha približila je medicinski sektor potpunom kolapsu.

Situacija se dramatično pogoršala s glađu koja pogađa više od 90 posto od 2,3 miliona stanovnika Gaze – od kojih je većina sada interno raseljena.

Kombinacija ovo dvoje znači da jednostavne rekonstruktivne procedure, kao što su transplantacije kože, postaju vrlo teške za pravilno izvođenje, a velika je vjerovatnoća da pothranjenost pacijenta često znači da (rane ili mjesto podvrgnuto opretivnom zahvatu) neće pravilno zacijeliti.

U svakom slučaju, nedostaju osnovne potrepštine.

Kada se tome doda strah doktora od izraelskih napada i onoga što se dogodilo Almasharqahu, broj pacijenata je nezamisliv.

“Samo na ortopedskom [odjelu]… bilo je 250 pacijenata u jednom trenutku. Bilo je i 70 pacijenata koji su bili podvrgnuti plastičnim operacijama”, rekao je.

Zahvati koji su bili potrebni varirali su od osnovne njege i previjanja rane do hitne hirurške intervencije, pa čak i velikih operacija koje su zahtijevale rekonstrukciju.

Ali “jednostavni zahvati postaju tako… komplicirani u toj atmosferi jer medicinski instrumenti nisu funkcionalni”, dodao je Almasharqah.

‘Emocionalno iscrpljujuće’

Palestinske porodice, prisiljene da napuste svoje domove, pronašle su sklonište u bolnicama i njihovoj neposrednoj blizini od početka izraelskog rata u Gazi. Međutim, većina bolnica našla se na udaru izraelskih snaga, prisiljavajući hiljade ranjenih i raseljenih Palestinaca da pobjegnu, stavljajući objekte van funkcije.

Izraelski napadi uništili su više od 200 medicinskih objekata, djelimično ili potpuno. Nisu operativne najmanje 32 bolnice.

Ubijeno je na stotine raseljenih Palestinaca, medicinskog osoblja i pacijenata.

Uslijed sve manje mjesta u kojima bi pronašli sklonište, porodice se i dalje skrivaju u zdravstvenim ustanovama, prenatrpanim bolničkim dvorištima, hodnicima i odjeljenjima…

Situaciju dodatno otežava pronalaženje operisanih pacijenta, rekao je Almasharqah, ističući da je nužno praćenje njihovog zdravstvenog stanja.

“Sva odjeljenja su popunjena, pa ih šalju u terensku bolnicu u [glavnu] sklopu ustanove”, rekao je Almasharqah.

“Bio je izazov pronaći gdje je pacijent poslan i da li je dobio odgovarajući postoperativni tretman”, dodao je Almasharqah, naglašavajući da je razlog tome i nedostatak medicinskih sestara i bolničara.

Često pacijenti nemaju pristup antibioticima ili tekućinama potrebnim nakon operacije.

“To je svakako nehumana situacija,” rekao je Almasharqah.

“Jednostavno, više od 80 posto [pacijenata] su bila djeca i žene, i oni su bili ozbiljno povrijeđeni. Ne mogu… opisati njihove povrede i opekotine koje su zadobili”, opisao je.

Almasharqah, koji je i sam otac šestero djece, izgubio je njih troje od zadobijenih opekotina u roku od 48 sati, uprkos njegovim uzastopnim molbama da ih odvezu iz Gaze na dalje liječenje.

„Nije preduzeta nikakva akcija u tom slučaju“, kaže nam ovaj ljekar.

“Obratilo mi se nekoliko dobrotvornih organizacija koje su obećavale da će nešto učiniti, ali sam ih gubio, jedno po jedno.”

Prvo dijete je bila djevojčica koja je zadobila oko 50 posto opekotina na tijelu, prisjeća se.

“Izgubili smo je jer joj je bilo jako hladno i pokušavali smo je zagrijati.”

Prema podacima Ministarstva zdravstva Gaze, Izrael je od 7. oktobra ubio više od 33.137 ljudi i ranio oko 75.815 ljudi.

Gotovo četvrtina ranjenih su djeca, saopćilo je ministarstvo.

Almasharqah je rekao da postoje “brojne uspomene” koje će zauvijek ostati s njim – od zvukova bombardovanja do prizora trijažnih centara prepunih pacijenata i mrtvih tijela.

“Bilo je mnogo lica koja neću zaboraviti, posebno lica nevine djece koju je rat rastrgao.”

Ipak, najupečatljiviji trenuci za Almasharqah su bila djeca koja su “pokazala nevjerovatnu otpornost uprkos svojim povredama”.

“Njihova hrabrost u suočavanju sa nedaćama bila je i srceparajuća i inspirativna”, zaključio je.