Didier Fassin: Slamanje Gaze je najdublji moralni ponor u koji je Zapad upao

Didier Fassin, profesor na visokoškolskoj ustanovi College de France, objavio je novu knjigu pod naslovom Zapadni poraz u kojoj istražuje razloge zapadnog odobravanja uništenja palestinske teritorije. Smatra kako je to najdublji moralni ponor u koji je zapadni svijet pao od Drugog svjetskog rata.

Web stranica Mediapart navodi da je knjiga profesora Fassina, šefa katedre Etička pitanja i politički problemi u savremenim društvima, sada dobija značajnu pažnju u kontekstu novog napada izraelske vojske na sjeverni dio palestinskog Pojasa Gaze. Ipak, knjiga je naišla na sumnjivu tišinu vlada u zapadnom svijetu. Stoga je Mediapart obavio intervju s autorom ove knjige, a u nastavku donosimo sažetak:

Profesor Didier Fassin je izjavio, u intervjuu s Josephom Confavreuxom, da nije moguće razuvjeriti zagovornike smrtonosne politike izraelske vlade, dodajući da oni svakog ko poziva na prekid vatre optužuju za antisemitizam. Zbog toga želi ponuditi pojašnjenja mnogim ljudima koji imaju pitanja o tome šta se dogodilo prošle godine i koji žele razumjeti zašto je zapadni svijet dopustio izraelskoj vojsci da uništi Gazu i istrijebi njeno stanovništvo. Zašto nije reagirao kada su ubijana djeca, rušene bolnice, škole bombardirane i ubijani novinari, te zašto je zabranjivao proteste na kojima se zahtijevalo poštivanje međunarodnog prava, iako je Izrael kršio zakone bez ikakvih posljedica.

Fassin je objasnio da je ovu knjigu napisao jer je smatrao da je nemoguće ostati nijem pred nečim što bi mogao biti najdublji moralni ponor u koji je zapadni svijet pao od Drugog svjetskog rata. Stoga je, kako kaže, želio napraviti arhivu prvih šest mjeseci rata u Gazi, kako bi ostavio trag za budućnost.

Iskupljenje za holokaust!

Na pitanje je li pristanak Evrope na uništenje Gaze možda svojevrsno iskupljenje za holokaust, autor se zapitao: ”Zašto bi Palestinci plaćali cijenu za zločine koje su Evropljani činili stoljećima, a koji su kulminirali genocidom nad Jevrejima? Kako se zapadni svijet može skinuti sa sebe odgovornost za uništavanje Jevreja u Evropi kroz podršku uništavanju Palestinaca u Gazi?”

Didier Fassin ističe da se prizivanje holokausta u Njemačkoj koristi kako bi se zasjenile druge, manje važne teme međunarodne politike. To prizivanje je geostrateško pitanje, jer se Izrael smatra predstražom zapadnog svijeta na Bliskom istoku. Također, to je ekonomska strategija za podršku stvaranju velikog regionalnog tržišta i jačanje međunarodnog vojno-industrijskog aparata. Pored toga, riječ je i o ideološkom pitanju, s obzirom na porast antiarapskog i antimuslimanskog rasizma u kontekstu rasta često nasilnih islamističkih pokreta.

Zvanična verzija dešavanja

Na pitanje: ”Kako je uspostavljen nadzor nad govorom i mišljenjem s ciljem da se ljudima zabrani da iznose istinu o onome što se događa u Gazi?”, autor je odgovorio da su vlade vrlo rano stvorile zvaničnu verziju istine. Tako je francuski predsjednik Emmanuel Macron govorio o 7. oktobru kao o “najvećem antisemitskom masakru u ovom stoljeću”, podsjećajući da “Izrael ima pravo na samoodbranu”. Predložio je slanje vojnika u Gazu u sastavu “koalicije” slične onoj koja se borila protiv Islamske države Irak i Levant (ISIL), pa je takav jezik postao prihvatljiv u javnom prostoru.

Profesor ističe da nije bilo nikakvog ”rata između Izraela i Islamskog pokreta otpora – Hamasa”, jer je to, zapravo, bio rat protiv Palestinaca, koji je počeo prije 7. oktobra, a nakon tog datuma je prerastao u sveobuhvatni sukob.

Šef katedre za Etička pitanja i političke probleme u savremenim društvima rekao je da je izraz ”rat između Izraela i Hamasa”, koji je prevladavao u razdoblju nakon 7. oktobra, ”obmanjujući iz dva razloga”. Prvo, jer potire historiju koja je prethodila napadima Hamasa, kada su Izraelci postepeno oduzimali Palestincima njihovu zemlju, imovinu i prava. Drugo, jer prikriva izjave izraelskih političkih i vojnih lidera koji su odmah izjavili da nema nevinih Palestinaca, da su svi oni odgovorni, da je potrebno ukloniti Pojas Gaze s lica zemlje, te kako je potrebno stanovništvu ponuditi izbor između ”života i smrti” i ”gladi i odlaska”.

Stvarno poricanje

Je li umanjivanje i toleriranje genocida u Gazi jednako poricanju stvarnosti 7. oktobra? Na ovo pitanje autor odgovara da je napad 7. oktobra bio veliki šok za Izraelce i za značajan dio Jevreja u dijaspori širom svijeta, zbog gubitka vjere u apsolutnu vojnu moć izraelske vojske i otkrivanja nesposobnosti izraelske vlade.

To je dovelo do pojave demonstracija podrške Izraelu širom svijeta, posebno u zapadnim zemljama, čiji su lideri požurili posjetiti Izrael kako bi uvjerili tamošnju vladu u svoju bezuvjetnu podršku. Tokom rata, glavne medijske kuće bile su zaokupljene razgovorima o svakodnevnom životu izraelskog društva nakon ovog tragičnog dana, ignorirajući 12 mjeseci neviđene brutalnosti koju je nad Palestincima u Pojasu Gaze sprovodila izraelska vojska.

Mediji i akademska zajednica

Što se tiče glavnih medija, oni su često, u obje zemlje, plasirali informacije koje podržavaju izraelsku perspektivu, ali uz jednu važnu razliku, a to je da su javne televizijske i radio stanice u Francuskoj trpjele pritisak političkih vlasti, dok u Sjedinjenim Američkim Državama praktično postoje samo privatni medijski izvori.

Što se tiče akademske zajednice, koja bi trebala biti prostor za dublje razmišljanje i raspravu, također su se osjetile snažne posljedice – kako kaže profesor – i postalo je teško voditi diskusiju. ”Umjesto razmjene naučnih argumenata, često svjedočimo napadima koji su usmjereni na diskreditaciju protivnika, posebno kroz osudu svih oblika kritičkog mišljenja koje se smatra izrazom antisemitizma”, dodaje profesor.

Međutim, profesor Fassin ističe da je, tokom predavanja koja je držao i u javnim raspravama u kojima je učestvovao, često bio zatečen interesovanjem za analizu situacije i za odbranu zakona i pravde. Osjetio je da studenti, akademski radnici, ali i građani teže tome da se oslobode od okova nadzora nad govorom i mišljenjem, i da traže prostor za razmišljanje o onome što se dogodilo u protekloj godini, što profesor smatra izuzetno bitnim.

Rekao je: ”Ako postoji egzistencijalna prijetnja, ona se odnosi isključivo na Palestince, čije se teritorije neprekidno smanjuju pod utjecajem naseljavanja i razaranja. Kao što je napisao jedan izraelski sociolog, ako Palestinci pokušaju pregovarati, ignoriraju ih; ako se pobune, suočavaju se s brutalnom represijom. U trenutnoj katastrofi oslanjamo se na južnoafrički model kao jedini model koji nam pruža mogućnost da zamislimo način izlaska iz duboko ukorijenjene mržnje između autohtonog naroda i okupatorskog naroda.