Sa koliko se godina ide u penziju u svijetu i na Balkanu

Danski parlament je usvojio zakon kojim se starosna granica za odlazak u penziju do 2040. godine podiže na 70 godina, što će biti najviše u Evropi, a kako se navodi u najnovijem broju “Glasa osiguranika”, glasila Republičkog fonda za penzijsko i invalidsko osiguranje (PIO), ta granica u Danskoj je kao i u više evropskih zemalja sada 67 godina, dok u Turskoj žene u penziju idu sa 49 godina a muškarci sa 52 godine, prenosi Tanjug.

Danska je još 2006. godine starosnu granicu za penzionisanje vezala za očekivani životni vijek i revidirala je svakih pet godina, pa će se ona sa sadašnjih 67 godina, do 2030. godine povećati na 68 godina a do 2035. na 69 godina.

Starosna granica za penzionisanje od 70 godina primenjivat će se na sve osobe rođene poslije 31. decembra 1970. godine.

Starosna dob za penzionisanje, ističe se u “Glasu osiguranika” varira širom Evrope, pa su mnoge države posljednjih godina povećale starosnu granicu kako bi pratile duži životni vijek i riješile budžetske deficite.

“Prije odluke danskog parlamenta, u Evropi su najviše starosne granice za penzionisanje – 67 godina – imale Bugarska, Grčka, Italija, Nizozemska, Norveška i Island, mada je u većini zemalja Evropske unije i dalje uobičajeno penzionisanje sa 65 godina”, navodi se u tekstu i dodaje da je prosječna starosna dob za penzionisanje u EU sada 64,7 godina za muškarce i 63,8 godina za žene.

Prema predviđanjima OECD, do 2060. ona će se približiti dobi od 67 godina, a u nekoliko zemalja će dostići 70 ili više godina.

Turska kao izuzetak

U širim evropskim okvirima kao značajan izuzetak, ističe se Turska, u kojoj se žene penzionišu sa samo 49 godina a muškarci sa 52.

U namjeri da obezbijede dugoročnu finansijsku održivost penzijskog sistema više zemalja provodi ili planira penzijske reforme, a među njima je i Italija, koja kako se navodi, na penzije troši više nego bilo koja druga zemlja u Evropi osim Grčke.

Nacionalni institut za socijalno osiguranje procijenio je da će javni rashodi za penzije u 2025. dostići 289,35 milijardi eura, odnosno 15,3 posto BDP-a a Ministarstvo finansija predviđa da će ovi izdaci premašiti 17 posto BDP-a do 2040.

Nepopularna reforma, takozvani zakon Fornero, usvojena na vrhuncu finansijske krize krajem 2011. godine postepeno je povećavala zakonsku starosnu granicu za penzionisanje na 67 godina, uz najmanje 20 godina uplaćenih doprinosa.

Premijerka Italije Giorgia Meloni nije ukinula zakon Fornero, kao što je obećala u kampanji, ali u Italiji postoje i opcije prijevremenog penzionisanja kad godine života i godine radnog staža u zbiru dostignu zakonski uslov.

Italijanska vlada razmatra penzijsku reformu koja bi mogla da počne da se primjenjuje već od 2026. godine.

Starenje njemačkog stanovništva sve više opterećuje penzijski sistem ove zemlje.

Generacija rođene između 1955.i 1969. godine, kada je stopa nataliteta bila na rekordno visokom nivou, odlazi u penziju a radna snaga ne raste istom stopom.

Značajan dio saveznog budžeta ide na podršku javnom penzijskom sistemu, koji je obavezan samo za zaposlene, a nova ministrica rada, Baerbel Bas uzburkala je javnost prijedlogom kako da se to popravi.

Ona je iznijela staru ideju da se druge kategorije uključe u finansiranje penzijskog osiguranja a to su državni službenici, zastupnici i samozaposleni, pri čemu državni službenici i samozaposleni čine oko 12 posto radno sposobnog stanovništva.

Nova vlada je pristala da se osnuje takozvana “penzijska komisija” i da se iznesu prijedlozi za reforme, jer perspektiva svakako nije dobra, pošto je početkom šezdesetih godina prošlog vijeka bilo šest aktivno osiguranih radnika na svakog penzionera a sada je taj odnos 2:1 i dalje opada.

Luksemburg je također jedna od zemalja u kojoj se vode žestoke debate o reformi penzijskog sistema. Država se suočava sa sve većim troškovima za penzije, ali se sindikati, koji su formirali čvrst front, protive hitnim akcijama i favorizuju umjerene promjene.

U regiji građani Sjeverne Makedonije najbrže do penzije

U Sloveniji starosna granica za penziju je jednaka za muškarce i žene. Uslovi za penziju su – 60 godina života i 40 godina penzijskog staža ili 65 godina života i 15 godina staža osiguranja.

Starosna granica za odlazak u penziju u Srbiji ove godine je za žene 63 godine i deset mjeseci a za muškarce 65 godina.

Shodno zakonskim propisima, starosna granica za penzionisanje žena će se narednih godina podizati za po dva mjeseca godišnje, pa će se od 2032. godine i žene i muškarci penzionisati sa navršenih 65 godina života.

U Bosni i Hercegovini se zakon razlikuje po entitetima.

U entitetu Federacija BiH pravo na starosnu penziju ima osiguranik kada navrši 65 godina života i najmanje 15 godina staža osiguranja, ili kada navrši 40 godina staža osiguranja bez obzira na godine života. Ovi uslovi važe i za muškarce i za žene.

U entitetu Republika Srpska je Zakon predvidio da pravo na starosnu penziju ima osiguranik kada navrši 65 godina života i najmanje 15 godina staža osiguranja. Osiguranik koji nema navršenih 65 godina života ima pravo na starosnu penziju kada navrši 60 godina života i 40 godina penzijskog staža. Kada je riječ o ženama-osiguranicama, one imaju pravo na starosnu penziju kada navrše 58 godina života i 35 godina staža osiguranja.

U Hrvatskoj dobna granica za penziju je 65 godina života uz najmanje 15 godina staža. U prijevremenu penziju može se ići i pet godina ranije, odnosno 60 godina, ali s najmanje 35 godina radnog staža. Žene mogu ići ranije i u starosnu i u prijevremenu penziju. Dob za penziju žena svake se godine povećava za tri mjeseca.

U Crnoj Gori muškarci pravo na starosnu penziju stiču sa 65 godina života i najmanje 15 godina staža osiguranja, a žene do 2032. godine odlaze u penziju po nešto drugačijik uslovima. Trenutno, da bi se penzionisale, potrebno im je minimalno 62 godine i devet mjeseci života. Plan je da i one od 2032. idu u penziju sa 64 godine i devet mjeseci, piše Bankar.me.

U Sjevernoj Makedoniji osiguranik stiče pravo na starosnu penziju kada napuni 64 godine ukoliko je muškarac, odnosno 62 godine života ako je žena i ima najmanje 15 godina radnog staža.