„Imam najbolji posao na svijetu“, rekla mi je Zrinka Ljutić u telefonskom razgovoru iz austrijskog Flachaua 12. januara ove godine. I ne samo da ima „najbolji posao na svijetu“, već je 75 dana poslije postala najbolja na svijetu.
Supertalentovana hrvatska skijašica, dvadesetjednogodišnja djevojka iz istinske sportske porodice Ljutić, u američkom Sun Valleyu osvojila je Mali kristalni globus, namijenjen za najbolju slalomašicu Svjetskog kupa u tek završenoj sezoni.
Hrvatska je tako nakon 19 godina dobila pobjednicu u ukupnom poretku slaloma, najprestižnijeg takmičenja u alpskom skijanju. Zrinka je uspjela što i osoba kojoj se divila – slavna Janica Kostelić.
Janica je posljednji put na „krovu svijeta“ bila 2006, kada je Zrinka bila dvogodišnjakinja, ali njihove sportske i životne priče veoma su slične.
Životni put poput idola
Osim što su sunarodnjakinje, koincidencija je i da su im treneri očevi, shodno tome i najzaslužniji za njihove uspjehe. Svojevremeno je tata Ante do planetarne slave doveo Janicu Kostelić i sina Ivicu, što je učinio i Amir Ljutić s kćerkom Zrinkom.
Bivši fudbaler Dinama u juniorskoj konkurenciji, kao strastveni ljubitelj skijanja, okrenuo se sportu na snijegu kojim se bave sve četvero njegove djece – kćerke Zrinka i Dora, sinovi Tvrtko i Hrvoje.
„Tata je odigrao ogromnu ulogu. Jako je volio skijanje, ali njegovi nisu imali dovoljno novca da ga financiraju da ozbiljnije trenira. Naučio je odlično skijati. Postao je instruktor, pa trener. Kroz život proučavao je razne sportove. Puno je učio. Zajedno smo se razvijali. Stvarno ima nešto da prepozna skijaša, da vidi kako neko stoji na skiji“, pričala mi je Zrinka poslije treninga uoči noćne januarske utrke u Austriji.
Skijala kada niko nije
Zrinka i njen idol Janica su Zagrepčanke, iz grada i zemlje koji nemaju, kako će mnogi u šali naglasiti, „ni poštenog ski-lifta“. Tim prije hrvatski skijaški podvizi su na posebnom pijedestalu. Zrinka je, poput Janice, prošla trnovit put. Odrekla se „tinejdžerskog života“ da bi skijala, u punom smislu riječi, u nenormalnim uslovima.
„Tu me donijelo milijun stvari i odluka koje sam napravila kroz život. Bilo je puno svakodnevnih malih odluka, treninga, prehrane, odricanja… Definitivno možda najveća stvar je da sam imala obiteljsku atmosferu. Za vrijeme korona virusa i lockdowna s tatom smo bili u Austriji. Liftovi nisu radili, penjali smo se po stazi koju smo sami uređivali da bi skijali i trenirali kada nikoga nije bilo oko nas“, govorila mi je Zrinka.
Veoma pristojna i skromna osoba rekla mi je i da je njena mama Martina Cvjetko-Ljutić, ujedno „stub obitelji“, svoj život podredila (porodičnom) skijanju.
„Kad smo odrastali bili smo puno više zajedno. Provodili bi zimu zajedno. Mama bi zbog nas i skijanja cijeli godišnji odmor koristila zimi, a tata je bio s nama. Sve se promijenilo s ozbiljnijim natjecanjima, ušla sam u reprezentaciju i tak’ smo se počeli odvajati svatko na neki svoj put“, pričala je Zrinka Ljutić.
„Sad kad se sastanemo, doma zna biti kao na kolodvoru. Ludnica. Ne mogu vam opisati kako to izgleda. Prepakiranje, pa tko će kuhati, tko će ovo, tko će ono… Mašinerija. Neki ljudi bi vjerojatno mislili da smo ludi da nas vide. No, naučili smo na ovaj život i doma imamo tu zonu komfora.”
Realna i samokritična
Svjesna je da je pred njom dodatni težak rad te mnogo novih odricanja za još jedan veliki sportski iskorak. Veoma je samokritična i u trenucima nevjerovatne slave. Iako je mediji na svim kontinentima oslovljavaju kao „svjetsko skijaško čudo“, Zrinka Ljutić će reći da još itekako ima prostora za napredak u veleslalomu, u kojem je u ovosezonskom Svjetskom kupu završila na osmoj poziciji.
Tada u januaru bila je realna, govoreći da će teško do Velikog kristalnog globusa, odnosno jednog od tri mjesta na pobjedničkom postolju u ukupnom poretku Svjetskog kupa. Postolje joj je, istina, izmaklo za dlaku. Bez obzira što je skijala samo tehničke discipline u ukupnom poretku renomiranog takmičenja sezonu 2024/25. godine okončala je na sjajnom četvrtom mjestu.
„Za Veliki kristalni globus moram početi voziti još barem Super G kako bih pokušala osvojiti dodatne bodove“, rekla je Zrinka koja je, osim u skijanje, zaljubljena i u muziku.
„Volim slušati glazbu. Volim svirati. Svirala sam violončelo. Išla sam u glazbenu školu kad sam bila mlađa, kad sam bila u Hrvatskoj. Sada sviram električnu gitaru. Volim pričati o glazbi, slušati je, čitati o njoj. To me ispunjava.“
Zrinka kaže i da je imala lijepo i bezbrižno djetinjstvo koje je u velikoj mjeri provodila na planini, u prirodi.
„Imala sam svoj mali svijet“, pričala mi je.
A sada, cijeli svijet je njen.