Bjelasnica je planinski masiv u “niskoj” (jadranskoj, odnosno Mediteranskoj) Hercegovini između grada Trebinja i mjesta Ljubinja. Uzdiže se nad Popovim poljem, s desne strane rijeke Trebišnjice. Proteže se od sela Do do Starog Slanog. Najveći vrhovi su Motka (1395 metara; može se pronaći i podatak 1396 metara nadmorske visine), Ilija (1338 metara) i Siljevac (1297 metara).
Austrijska vlast je 1903. godine obroncima ove planine probila cestu, koja je rekonstruirana 1981. kada je pretvorena u magistralnu cestu koja povezuje Trebinje s dolinom rijeke Neretve. Neposredno pod Bjelasnicom se nalaze sela Staro Slano, Lug, Žulja, Kovačina, Mesari, Dobromani, Žakovo, Tulje, Mrkonjići, Drijenjani, Dračevo, Dubljani, Veličani, Galičići, Strujići, Do, Dodanovići i u samoj planini napušteno selo Korlati, koje je pravi biser mediteranske gradnje.
Planina Bjelasnica pruža se sjeveroistočnom stranom Popovog polja, a sa iste se za lijepog dana pružaju prelijepi pogledi na cijelu jugoistočnu Hercegovinu, visoke hercegovačke i crnogorske planine, Dubrovačko primorje i naravno na veliko Popovo polje od Hutova, Ravnog pa sve do Trebinja.
Inače, zanimljivo je da pored ove – trebinjske – imamo i još jednu hercegovačku Bjalasnicu, kod Gacka, pa se ova zove i pridjevom Gatačka. Nešto je viša od trebinjske (1867 metara).
Jednako su “divlje”, zbog teškog i neprohodnog terena, koji odlikuju oštre škrape i mirisno bilje.
TURA
Žakovo – Motka (1396 metara)
Uspon sa mirisom bilja u nosnicama
PRISTUP:
Regionalnim putem Stolac – Trebinje, ići do mjesta Žakovo. Skrenuti u samo selo (cca 1 kilometar) i kod crkve parkirati.
OPIS:
Prvi dio uspona je uz dosta nestabilan kamenit sipar, koji je još i primjereno strm. Stoga je potrebna pažnja i stanovit napor da bi se svladale prvih dvije stotine visinskih metara uspona, dok se put formira u klasičnu stazu mediteranskih planina. Narednih sat vremena krećete se serpentinama, dok sa svakim metrom dobijate na bogatstvu pogleda.
Budući da je prvi dio staze istovjetan sa stazom koja iz Žakova ide prema Zagori, potreban je oprez, te da se na putokazom označenoj raskrsnici okrenete strogo lijevo i u gotovo vodoravnoj dionici nastaviti penjati k vrhu Motke.
Nakon što se izvučete iz strane koja gravitira Žakovu i uđete u unutrašnjost Bjelasnice, otvara vam se pogled na ostale vrhove planine, kao i predivno kraško polje u kojem se nalaze i stočarski stanovi. Ovdje je i građena čatrnja sa vrlo osvježavajućom vodom.
Ovo je mjesto i pogodno za odmor te obnovu energije koja će vam biti potrebna za nastavak uspona.
Do vrha će nam trebati još oko sat, sat i po, što po vrelom suncu može biti poprilično iscrpljujuće. Zbog toga savjet da se na Motku penjete u proljetnim ili jesenjim mjesecima u dane kada vrelina nije u punom zamahu.
Završni dio uspona je po širokom (sjevero)zapadno orijentiranom grebenu, sa kojeg nam se otvorio pogled na sve četiri strane svijeta, prema kontinentu i u moru.
Na vrhu vas, ako vremenski uvjeti dopuštaju, čeka zasluženo guštanje nakon trosatnog uspona.
Visina ishodišta: 340 metara
Visina vrha: 1395 metara
Visinska razlika: 1055 metara
Vrijeme uspona:3 – 3,5 sati
Povratak:2,5 – 3 sati
Ukupno: 5,5 – 6,5 sati
Težina: 3 – 4
Tura pogodna za hodanje
Posebna preporuka
Kad već idete na trebinjsku Bjelasnicu, šteta je da ne svratite u obližnju pećinu Vjetrenicu, kao i sam prelijepi grad Trebinje.
Podzemna staništa Vjetrenice čine špiljski kanali, pukotine, podzemne vode i drugi životni prostori u podzemlju. Životni uvjeti u pećni su stabilni, što znači da su temperature stalne (uglavnom prosječne godišnje temperature tog područja), kao i vlažnost zraka, koja je u pravilu maksimalna. Podzemna staništa su sasvim mračna i zbog nedostatka bilja u njima vlada stalna relativna oskudica hrane.
Pojava snažnog “vjetra” na ulazu fascinantno je obilježje Vjetrenice. Ustvari, to je fizikalnoj pojava strujanja zraka, kojom se nastoje izjednačiti stalna unutarnja i promjenljiva vanjska temperatura zraka. Na topografskoj površini iznad Vjeternice nalaze se duboke pukotine kroz koje ljeti ulazi topli zrak, hladi se i izlazi na glavni ulaz špilje.
Zimi, kad se vanjska temperatura znatno spusti ispod unutarnje, vjetar obrne smjer. U prijelaznom razdoblju vjetar nekoliko puta zna mijenjati smjer, jer, na primjer, ujutro je vanjska temperatura manja a tokom dana veća od unutarnje. Ponekad se zna se dogoditi da je istovremeno potopljen Glavni kanal u Sifonu, nakon čega se prekida cirkulacija zraka.
Pećinski nakit će vas zasigurno oduševiti.