August 2005. Moja karijera u Al Jazeeri nije počela u TV studiju, već u spavaćoj sobi prostrane vile u Dohi, preuređenoj u privremeni ured. Bilo je otprilike 10 minuta hoda do glavnog kompleksa Al Jazeere, gdje je upravo počela izgradnja studija Al Jazeere English.
Odluka da se pridružim Al Jazeeri nije bila teška. Novi kanal sa praznim platnom, temeljen na hrabrom i pionirskom radu Al Jazeerinog arapskog kanala.
Bili su to naporni dani: pravljenje novog kanala, regrutiranje globalnog tima, stvaranje novog sistema za prikupljanje vijesti i pronalaženje glasa i tona za Al Jazeeru na engleskom.
Naš menadžerski tim je identifikovao najbolja mjesta za lociranje mreže biroa za pokrivanje vijesti širom svijeta. Međutim, ubrzo mi je palo na pamet da su napravili jedan važan propust.
Kada je početno planiranje nove mreže završeno 2004. godine, činilo se da Afganistan više nije velika priča. Hamid Karzai je godinu dana ranije osvojio mjesto predsjednika na uglavnom mirnim izborima. Ali sredinom 2005. godine postalo je jasno da talibani ponovo prodiru na jug zemlje.
Put u Afganistan
Nagovorio sam šefove da mi dozvole da povedem tim na probno putovanje. Vratili smo se s ekskluzivnim pričama i uvjerljivim snimcima – uvjeravajući menadžment da se posveti stalnom uredu za Al Jazeera English u Kabulu. Zamolili su me da ga postavim i regrutujem tim, od kojih neki još uvijek rade za Al Jazeeru.
Povezali smo se sa američkim i NATO snagama, kao i sa talibanima – pokušavajući da pokrijemo stvarnu sliku širom zemlje, a ne samo dešavanja u Kabulu.
Sjećam se da su me zapadni vojni zapovjednici nježno grdili u to vrijeme. Smatrali su da je naše izvještavanje previše negativno. Talibani će uskoro biti poraženi, rečeno mi je, a mi smo prenaglašavali razmjere korupcije od strane vladinih zvaničnika.
Vrijeme provedeno u Al Jazeeri odvelo me u konfliktne zone širom svijeta. Dopisnici koji rade na kanalu imaju priliku da izbliza i dubinski pokrivaju priče. 2011. godina bila je posebno spektakularna i tragična. Putovao sam u Tunis, a potom i u Bahrein. U Egipat sam stigao dva dana prije nego što je srušen Hosni Mubarak.
Pad Gadaffija
Od marta sam većinu ostatka godine proveo u Libiji. Putovali smo s pobunjeničkim borcima dok su zauzimali područja na istoku zemlje. Snage Muammara Gaddafija su se povukle, a sa krova našeg hotela u Bengaziju mogli smo da vidimo njegove tenkove kako se približavaju ivici grada.
Bila je to napeta noć – ali i naporna za diplomatiju na drugom kraju svijeta. Vijeće sigurnosti Ujedinjenih nacija – koje je kasnije postalo centar mog izvještaja – odobrilo je Rezoluciju 1973 dok smo spavali, a francuski avioni Mirage razbili su cijelu kolonu režimskih tenkova.
Kasnije te godine, putovao sam od sela do sela dok su pobunjeničke snage preuzimale kontrolu nad planinama Nafusa. Vratio sam se u Tripoli odmah nakon što je Gaddafi pobjegao. Bio sam tamo na dan kada je diktator konačno uhvaćen i brutalno ubijen, i stajao u redu s Libijcima u Misrati dok su pregledavali njegovo tijelo.
Svijet medija se radikalno promijenio
U Libiji – kao i u Egiptu, Tunisu, Bahreinu, Libanu, Siriji, Iraku i Afganistanu – doživio sam djela ljubaznosti i gostoprimstva ljudi koji imaju tako malo mogućnosti. Toliko ljudi koji čeznu za slobodom i boljim životom – ciljevima koji su za većinu tragično još uvijek nedostižni.
Svijet medija se radikalno promijenio od 2005. godine. Internet znači da novinari više nisu vezani za satelitske kamione na krovovima hotela. Društveni mediji i pametni telefoni omogućavaju trenutnu komunikaciju. Kada sam prvi put počeo kao reporter 1980-ih, prijavljivanje priče je značilo rezervaciju međunarodne telefonske linije satima unaprijed. Sada je ciklus vijesti neprekidan. Ali, naravno, i ovo je opasno.
Mrzim frazu “lažne vijesti”. Vijesti proizvode obučeni novinari, uz podršku iskusnih urednika u uglednim novinskim organizacijama. Ono što je lažno nije vijest. Zato je potreba za nepristrasnim, profesionalnim novinarima veća nego ikad.
U ovom poslu upoznao sam predsjednike, premijere, generale, aktiviste, demonstrante, izgrednike i ljude iz svih sfera života. Na mene je pucano, hapšen sam, uzimat kao talac i oboljevao od od teške bolesti. Ali isto tako sam svjedočio historiji iz prve ruke. Ne može postojati mnogo boljih poslova.