Iako se kunu u srpsku tradiciju, nacionalistima je do kulturne baštine stalo kao do lanjskog snijega.
Prijedlog Istočne alternative da Peter Handke dobije ulicu u Srebrenici ne samo da je ruganje žrtvama, trijumfalizam i glorifikacija genocidne ideologije, već je sumanut na još nekoliko nivoa.
Borba protiv ugroženosti u Srbiji nikada ne prestaje, jer stanovništvo treba neprestano držati u strahu. Među ugroženim nacionalnim svetinjama posljednjih godina ističe se žalostiva ćirilica.
Glavni akteri današnje političke scene iznikli su iz šovinizma, mržnje, nasilja i rata, tako da ne čudi što upravo predsjednik Vučić, državni funkcioneri, poslanici, ministri generišu govor mržnje.
Tridesetak godina neprestanog revizionizma i rehabilitacije kvislinga neminovno su morali da ostave svoje gorke posljedice koje upravo gledamo.
Umjesto zlih komunista i antifašista, sada slavimo one koji su vječito živjeli na grbači sopstvenog naroda, držeći ga u pokornosti i siromaštvu.
Žene su vijekovima bile podređene, potlačene i diskriminisane, što je neminovno ostavilo tragove u jeziku.
Kad god nađu malo slobodnog vremena naši političari, kako iz vlasti tako i iz opozicije, zabavljaju se igrajući kolo na kostima pobijenih u Srebrenici.
Ono što vrhovnog komandanta udruženog zločinačkog poduhvata u potpunosti određuje jesu njegova neprebrojna zlodjela, sve drugo je sporedno.
Sretna je zemlja koja ima predsjednika kakav je Aleksandar Vučić, uvijek spremnog da s javnošću zemlje i svijeta podijeli neku od svojih mnogobrojnih misli.