Izdavač u Zagrebu je očekivao da će knjiga Radomira Konstantinovića biti otkupljena za knjižnice, ali se to nije desilo jer nije prevedena na domicilni jezik.
Pristalice zločinačkih ideologija nemaju saosećanja ni za žrtve koje pripadaju njihovom narodu.
Autoritarizam u koji smo potonuli nije nekakav incident, već je riječ o logičnom političkom i društvenom procesu.
Ko god se usudi da piše o srpskim zločinima ili da kritikuje srpski nacionalizam i mitomaniju, biva prikucan na stub srama i obilježen.
Čovjek koji je na velikosrpskom nacionalizmu zasnovao cijeli svoj život najzad je dočekao da se proglasi borcem protiv nacionalizma, i to velikocrnogorskog.
Jedna od najmlađih heroina narodno-oslobodilačke borbe imala je 17 godina kad su je fašisti objesili u Bosanskoj Krupi.
Pomislio bi čovjek da živimo u tridesetim godinama prošlog stoljeća kada se istina o zločinima staljinizma teško probijala u svijet, a ne u vrijeme digitalne revolucije, piše autor.
Čim se neki zakleti vrag srpstva i jedinstva pojavi na horizontu, nacionalno onesviješćeni intelektualci odmah skoče na noge lagane i bace se na dotičnog ne bi li mu smrsili konce.
Koga briga za činjenice i istinu, obožavatelje Karadžića i Trampa svakako nije. Oni žive u svijetu takozvanih alternativnih istina, tom podlom eufemizmu za gole laži.
Predugo je u Srbiji na vlasti ideologija koja prezire čovjeka, širi mržnju, negira žrtve, ruga se mrtvima i iživljava se nad preživjelima.