Evropsko viđenje prekida iransko-izraelskog rata: Privremeni mir obavijen neizvjesnošću

Primirje između Irana i Izraela, u evropskom medijskom prostoru, nije bilo samo prolazni naslov u udarnim vijestima. Umjesto toga, postalo je središnja tema za čitanje i analizu, posebno u medijima koji se bave analitičkim temama  poput španskog El Paísa, francuskog Le Mondea i njemačkog Der Spiegela.

Između redaka uvodnika i komentara u rubrikama ‘Mišljenja’, primirje se činilo kao uvećan prikaz šire krize povjerenja koja pogađa način upravljanja krizama na Bliskom istoku. Ove novine nisu se fokusirale na prizore razaranja ili broj poginulih, već su pažnju usmjerile na razlaganje političke simbolike trenutka u kojem je postignuto primirje, na jezik koji su odabrali donositelji odluka te na isprepletene interese koji su naveli strane da prihvate prekid vatre uprkos očitoj napetosti i nestabilnosti.

Dok su službeni mediji u nekim zemljama bili zaokupljeni promoviranjem retorike „simbolične pobjede“ ili „međusobnog odvraćanja“, evropski pristupi bili su prigušeniji i skloniji propitivanju održivosti deeskalacije.

U mnogim člancima i analizama, pojam „primirja“ bio je podvrgnut strogoj konceptualnoj analizi, kroz niz pitanja poput:

• Svjedočimo li istinskoj želji za deeskalacijom?
• Ili je to samo taktička pauza nametnuta trenutnim računicama?

Evropski novinari nisu se ograničili na puko prenošenje službenih izjava, nego su išli dalje, pitajući se: Ko drži ključeve za nastavak ovog primirja? Jesu li uključene strane zaista spremne iskoristiti ovu priliku za mir ili je to samo karta u otvorenoj igri živaca?

Krhko primirje bez garancija

Alain Frachon, novinar francuskog lista Le Monde, smatra da primirje između Irana i Izraela ne predstavlja kraj eskalacije, već je obavijeno neizvjesnošću i bez ikakvih stvarnih garancija.

Frachon smatra da ovo „privremeno zatišje“ prikriva napetosti koje bi mogle izbiti u svakom trenutku, naročito dok traju izraelske vojne operacije i dok ključni akteri ignoriraju ozbiljan diplomatski proces.

Prema njegovom mišljenju, izostanak dogovora o ključnim pitanjima, poput nuklearnog pitanja i situacije u Gazi, čini primirje samo privremenom etapom u sukobu koji se širi umjesto da jenjava, jer uvjeti za stvarnu deeskalaciju još nisu ispunjeni.

Angeles Espinosa, novinarka španskog lista El País, smatra da primirje ne ispunjava uvjete političke inicijative, već ima za cilj obuzdati neposrednu eksploziju. Opisuje ga kao „krhko pokriće za sukob čiji su korijeni duboko ukorijenjeni i koji hrani stalna neprijateljska retorika“.

Espinosa ističe da Teheran primirje vidi kao priliku za demonstriranje svoje sposobnosti odvraćanja, a ne kao ustupak u svojim regionalnim ambicijama, dok Izrael pati od urušavanja unutrašnjeg povjerenja zbog sigurnosne i političke nesigurnosti.

Naglašava da nedostatak jasnih dogovora i odsustvo učešća aktera poput Hezbollaha čine ovo primirje krhkom, privremenom mjerom na koju se ne može osloniti. Ističe da velike sile, predvođene Sjedinjenim Američkim Državama, nemaju sveobuhvatan plan koji bi osigurao da ovaj vojni prekid postane pravi politički proces, posebno s obzirom na složenost iranskog nuklearnog pitanja i međusobno nepovjerenje između dvije strane.

U svom članku pod naslovom „Netanyahu i Trump protiv Irana: Šta ako su u pravu?“, Stefan Kuzmany, novinar njemačkog lista Der Spiegel, tvrdi da prekid vatre između Irana i Izraela nije rezultat pregovora ili prethodnog planiranja, već je bio direktan odgovor na naredbu američkog predsjednika Donalda Trumpa kojom je od obje strane zatražen hitan prekid vatre.

Kuzmay izražava zabrinutost zbog ovog, kako ga opisuje, iznenadnog prekida vojnih aktivnosti, posebno u kontekstu nepostojanja stvarnih pregovaračkih napora ili učinkovite uloge evropskih aktera. Zbog toga se ova odluka čini neodrživom, pa je povratak u rat i nastavak nestabilnosti, prema njegovom mišljenju, moguć u svakom trenutku.

Claude Guibal, glavna urednica rubrike vanjska politika na francuskom radiju France Inter, skreće pažnju na otpornost iranskog režima u suprotstavljanju izraelskim napadima i ekonomskim pritiscima. Američki napadi nisu stvorili pukotinu u strukturi režima, a iransko vodstvo uspjelo je apsorbirati eskalaciju zahvaljujući unutrašnjoj koheziji koju je podržala javnost i svojim promišljenim odgovorima.

Međutim, Guibal upozorava da ta kohezija ne prikriva krhkost iranske ekonomske i političke strukture, zbog čega budućnost režima ovisi o unutrašnjim promjenama i vanjskoj politici, posebno o odlukama Sjedinjenih Američkih Država u narednom periodu.

Nasuprot tome, Ronen Steinke, novinar njemačkog lista Süddeutsche Zeitung, fokusira se na proceduralni aspekt primirja, smatrajući ga privremenom mjerom, nalik na pauzu u operacijama, a ne uvodom u stabilan mir. Objašnjava da Iran, iako djeluje iz pozicije snage, pati od unutrašnjih pritisaka koji ga primoravaju da privremeno prihvati primirje, dok Izrael nastoji iskoristiti ovaj privremeni prekid operacija za reorganizaciju svojih sigurnosnih pozicija.

Steinke upozorava na krhkost trenutnog primirja, naročito imajući u vidu kontinuirane aktivnosti nedržavnih regionalnih aktera, poput Hezbollaha i iranskih savezničkih milicija, koji imaju kapacitet da ponovno eskaliraju situaciju. Naglašava da zapadne sile, uprkos slavljeničkom tonu zbog postizanja primirja, nemaju sveobuhvatnu strategiju za rješavanje uzroka krize, zbog čega je nastavak napetosti gotovo neizbježan.

Gideon Rachman, kolumnista britanskog lista The Financial Times, iznosi pristup koji duboko propituje motive primirja, tvrdeći da je ono rezultat međunarodnog političkog pritiska te ne odražava stvarni dogovor.

Rachman primjećuje da su Sjedinjene Američke Države požurile prema primirju iz straha od njegovih posljedica na izbore, te da to nije proisteklo iz zrele diplomatske vizije. Primirje opisuje kao „geopolitički diktat“, a ne kao dogovor nastao kroz pregovore. Ističe da obje strane još uvijek računaju na postizanje strateških dobitaka, a ne na postizanje sveobuhvatnog rješenja.

Prema njegovom mišljenju,  Izrael nije izvojevao odlučujuću pobjedu, dok Iran iskorištava napetosti kako bi potvrdio svoj regionalni položaj. Također, smatra da sukob nije ograničen samo na vojni aspekt, već se proteže na ideološko i sektaško natjecanje za utjecaj u regiji. Upozorava da ne treba zanemarivati ulogu regionalnih posrednika, poput milicija koje podržava Iran, a koje bi u bilo kojem trenutku mogle dovesti do toga da situacija eskalira.

Uloga Katara i Trumpov izbor

Gianluca Di Feo, novinar italijanskog lista La Repubblica, nudi pristup s opreznim optimizmom u vezi s prekidom vatre između Irana i Izraela, smatrajući ga potencijalnom početnom tačkom za održivu deeskalaciju ako se mudro iskoristi.

U svom članku „Iransko-izraelsko primirje: Katarska uloga i Trumpov izbor: Kako je postignut prekid vatre?“, Di Feo primjećuje da ova pauza u neprijateljstvima predstavlja rijedak trenutak predaha u regiji iscrpljenoj stalnim sukobima.

Posebno ističe suptilnu, ali učinkovitu ulogu Katara kroz indirektno posredovanje i izgradnju povjerenja iza kulisa, što je omogućilo otvaranje komunikacijskih kanala koji su doprinijeli deeskalaciji.

Di Feo smatra da je američka administracija, konkretno predsjednik Trump, odigrala povijesnu ulogu u poticanju zaraćenih strana na prihvatanje prekida vatre, ne samo kako bi obuzdala regionalne napetosti, već i radi jačanja svog političkog utjecaja i pozicije značajnog aktera na međunarodnoj sceni.

Italijanski novinar primjećuje da je primirje pozitivno utjecalo na neke ekonomske aspekte, uključujući tržišta energije, donoseći neposredne koristi na više polja.

Iako ističe ove pozitivne aspekte, Di Feo ne skriva zabrinutost zbog pogoršanja situacije u obje zemlje, napominjući da je ovo primirje izuzetno važno i predstavlja rijetku priliku koja se ne smije propustiti. Poziva međunarodnu zajednicu da ga iskoristi i da ga transformira iz „privremene prilike“ u zreli diplomatski proces koji će donijeti konkretne rezultate.

Složen višedimenzionalni sukob

U zajedničkoj analizi objavljenoj u španskom listu El País, novinari Iker Seisdedos i Luis De Vega Hernandez iznose kritički osvrt na vrijeme i okolnosti objave primirja između Irana i Izraela, opisujući ga kao „dogovor koji je nametnula nužda“, a ne kao inicijativu koja proizlazi iz uvjerenja zaraćenih strana ili približavanja njihovih stavova.

Autori ističu da je ovaj sporazum postignut u napetom kontekstu u kojem su se ispreplitala politička i sigurnosna razmatranja. Međunarodna upozorenja o riziku uvlačenja u sukob širih razmjera potaknula su strane da poduzmu korak ka deeskalaciji, koji ipak ne mora nužno odražavati radikalnu promjenu njihovih namjera ili stavova.

Ističu da je Izrael u primirje ušao opterećen unutrašnjom zbunjenošću i pritiskom, nakon što nije uspio postići konkretne dobitke, što je izazvalo opći osjećaj razočaranja i politički pritisak na vladu Benjamina Netanyahua. Teheran je, nasuprot tome, iskoristio primirje kao priliku za jačanje svoje propagande, oslanjajući se na mrežu odnosa s regionalnim frakcijama koje su mu pružile snažnu polugu pritiska nad protivnicima.

Autori upozoravaju da odsustvo bilo kakvih ozbiljnih pregovaračkih mehanizama i produbljivanje ideoloških i sektaških podjela čine primirje nesigurnim privremenim trenutkom punim rizika. Također ističu da stanovništvo na obje strane ne doživljava primirje kao uspjeh, već kao krhku pauzu u iščekivanju nove i žestoke eskalacije.

Naglašavaju da nastavak ovog puta zahtijeva više od pukog suzdržavanja od pukog obuzdavanja sukoba. Potrebna je istinska politička volja, redefiniranje regionalnih prioriteta i uključivanje marginaliziranih aktera u svaki potencijalni dijalog. Bez toga, primirje će ostati površno i privremeno rješenje, kako su to opisali, kojem prijeti kolaps pri prvom ozbiljnom testu.

U konačnici, evropski kontekst potvrđuje da je primirje između Irana i Izraela samo privremeno poglavlje u dugoj priči o kontinuiranom sukobu, te da put do istinskog mira i dalje ovisi o političkoj zrelosti i dubokim regionalnim i međunarodnim dogovorima koji interese naroda stavljaju iznad ideoloških ciljeva i vojnih taktika.