Šta je ‘fleksibilna tajnost’, novi model za inovacije u proizvodnji oružja

Dok evropske zemlje sve češće promišljaju o strateškoj autonomiji i sigurnosnoj otpornosti, posebno usljed nepredvidivosti američke politike i agresivne ruske retorike, tema ponovnog naoružavanja se vraća na političke agende evropskih prijestolnica.

Evropska komisija je već predložila program vrijedan 800 milijardi eura kojim se želi brzo i značajno povećati ulaganje u odbrambene sposobnosti, prema riječima predsjednice Komisije Ursule von der Leyen.

Finansiranje je samo prvi od mnogih izazova koji su uključeni u provođenje vojnih inovacija. “Brzo i značajno” povećanje sposobnosti pokazat će se teškim za sektor koji mora pratiti brze tehnološke promjene.

Naravno, odbrambene kompanije ne moraju to učiniti same: mogu birati između širokog spektra potencijalnih saradnika, od malih i srednjih preduzeća (MSP) do agilnih startupova. Inovativna partnerstva, međutim, zahtijevaju povjerenje i spremnost na dijeljenje vitalnih informacija, kvalitete koje se čine nespojivima s potrebom za vojnom tajnom.

Zato ponovno naoružavanje Evrope zahtijeva novi pristup tajnosti.

Međutim, kako ističe Sihem BenMahmoud-Jouini, vanredna profesorica na Poslovnoj školi HEC Paris, finansiranje je tek početak. Prava prepreka nalazi se u brzom praćenju tehnoloških promjena, koje tradicionalni i zatvoreni odbrambeni sistemi teško mogu pratiti.

Sigurnost i inovacija

U radu koji je BenMahmoud-Jouini koautorski objavila s Jonathanom Langloisom i Romaricom Servajean-Hilstom, analiziran je slučaj velike evropske odbrambene firme pod pseudonimom “Globaldef”. Kroz intervjue sa 43 stručnjaka – od direktora inovacija do menadžera istraživanja i razvoja – pokazano je kako je moguće razviti “fleksibilnu tajnost”, koncept koji omogućava otvorenu saradnju sa startupima i civilnim sektorom, bez ugrožavanja sigurnosnih interesa.

Riječ je o pristupu koji balansira između dva suprotstavljena imperativa: s jedne strane, potrebe za transparentnošću i razmjenom znanja kako bi se razvijale nove tehnologije, i s druge, neophodnosti da se povjerljive informacije drže pod kontrolom.

Prakse upravljanja tajnošću

Globaldef je razvio dva seta taktika:

• Kognitivne prakse: maskiranje ključnih podataka kroz šifriranje, pojednostavljenje informacija ili prevođenje vojnih problema u civilni kontekst.
• Relacijske prakse: redefinisanje partnerstva kroz selektivnu komunikaciju, potpisivanje sporazuma o povjerljivosti i ograničavanje dijeljenja informacija s trećim stranama.

Kao što pokazuje jedno partnerstvo opisano u istraživanju, kompanija je u ranoj fazi saradnje sa startupom predstavila “lažni” problem koji je, iako tehnički sličan, bio sigurnosno neosjetljiv. Tek kada se partner pokazao sposobnim, otvoren je stvarni projekt s kompletnim informacijama, ali i dodatnim sigurnosnim mjerama.

Perspektive iz drugih izvora

Da ovaj izazov nije jedinstven, za Globaldef potvrđuju i druga relevantna istraživanja. Profesor Paul Bracken s univerziteta Yale naglašava da „kultura pretjerane tajnosti može ugušiti inovaciju“, te da se mora pronaći ravnoteža između zaštite i napretka. „Ako se sve smatra tajnim, niko novi ne može učestvovati u razvoju“, upozorava Bracken.

Slično tome, istraživač Jasper Heeren i njegov tim navode da su otvorene inovacije u vojnim strukturama često u sukobu s birokratskom logikom, ali da nove organizacijske forme, poput tzv. inovacijskih hubova, mogu pomoći u prevazilaženju tih prepreka. Primjeri su program NATO-a DIANA i European Defence Fund, koji ciljaju povezivanje civilnih i vojnih inovatora.

Eurasia Review, također, upozorava da sadašnji sigurnosni režimi u Evropi, poput sistema sigurnosnih dozvola (“clearance”), često favorizuju velike igrače i obeshrabruju male firme. Time se propušta prilika za uvođenje svježih ideja i tehnologija.

Civilne inovacije u vojnoj primjeni

Jedan od upečatljivijih primjera dolazi iz 2022. kada su irski i norveški ribari, putem koordinirane civilne akcije, uspjeli blokirati ruske vojne vježbe u Atlantskom okeanu. Ovaj primjer, koji je prenio Financial Times, pokazuje da inovacije u sigurnosti ne dolaze isključivo iz visoke tehnologije – ponekad dolaze iz društvene kreativnosti i koordinacije.

S druge strane, francuski startup Preligens, koji razvija AI sisteme za analizu satelitskih podataka, suočava se s birokratskim barijerama unutar NATO-a, iako je njihov sistem dokazano efikasan. To ilustruje kako rigidna tajnost može zakočiti primjenu naprednih rješenja.

NATO i EU kao katalizatori promjene

Dobre vijesti dolaze iz samih evropskih i transatlantskih institucija. NATO je osnovao NATO Innovation Fund s početnim kapitalom od milijardu eura, a kroz platformu DIANA (Defence Innovation Accelerator for the North Atlantic) nudi strukturiranu podršku startupima. EU istovremeno promoviše sinergiju civilnog i vojnog sektora kroz European Defence Fund vrijedan gotovo osam milijardi eura.

U Nizozemskoj, inovacijski centar Fieldlab Smartbase pokazuje kako partnerstva između vojske, univerziteta i privatnog sektora mogu voditi konkretnim rješenjima, od energetski održivih baza do napredne logistike.

Strategija budućnosti

Fleksibilna tajnost nije samo akademski koncept, ona postaje praktični alat za ubrzanje inovacija bez kompromisa po sigurnost.

Kako bi evropska odbrambena industrija odgovorila na izazove 21. stoljeća, mora preći s rigidnog pojma tajnosti ka adaptivnom, strateškom upravljanju povjerljivim informacijama.

Samo tako će uspjeti uključiti najbolje ideje, bez obzira dolaze li iz velikih vojnih sistema ili malih, agilnih startupova.