Kineski lovci J-10 dobili bitku u zraku: Jesu li Hrvatska i Srbija pogriješili kupujući ‘Rafale’

Početkom listopada 2023. godine prvi od 12 kupljenih višenamjenskih borbenih zrakoplova Rafale sletio je na aerodrom u Hrvatsku. Time je počeo proces modernizacije zračnih snaga i vojske, u kojem bi hrvatska eskadrila imala 12 zrakoplova koji se vode kao višenamjenski zrakoplovi 4,5+ generacije.

Tijekom idućih mjeseci nastavilo se sa preuzimanjem kupljenih zrakoplova da bi eskadrila bila kompletirana krajem travnja ove godine.

U međuvremenu hrvatski piloti tih zrakoplova obučavani su za korištenje tog modernog zrakoplova, a i Ministarstvo obrane Republike Hrvatske (MORH) je svako malo koristio priliku da objavi neki njihov let, prelet ili nešto vezano za njih.

A onda je došao svibanj 2025. godine i novi sukob Indije i Pakistana, dvije nuklearne sile, u kojem je Pakistan objavio kako je svojim kineskim borbenim zrakoplovima J-10 srušio nekoliko Rafalea koje je nedavno kupila indijska vojska. Bio je to i znak da se počne s preispitivanjem je li Hrvatska pogriješila kada je za više od milijardu eura kupila eskadrilu ovih francuskih zrakoplova, odnosno je li se taj novac mogao uložiti bolje.

Vojna tehnika ‘nezamislivo, prokleto i neobjašnjivo skupa’

Iste dvojbe postoje i u Srbiji koja je ubrzo poslije Hrvatske također odlučila za kupovinu ovih francuskih vojnih zrakoplova ponosno ističući kako su oni moderniji i kvalitetniji od onih koje je Hrvatska kupila. Naime, Srbija je po cijeni od 2,7 milijardi eura kupila eskadrilu Rafalea pri čemu bi prvi od njih Vojsci Srbije trebao biti isporučen tijekom 2028. godine dok bi eskadrila od 12 ovih zrakoplova trebala biti kompletirana do kraja 2030. godine.

Ove dvojbe dolaze u vrijeme rata Rusije i Ukrajine, koji traje više od tri godine, i gdje su dronovi postali prepoznatljivo borbeno oružje. U tom ratu se koriste dronovi i od nekoliko stotina eura koji su sa svojim eksplozivom i granatama u mogućnosti da unište bilo koje oružje vrijedno i na desetine milijuna eura. Stoga sada mnogi smatraju kako je Hrvatska, kao članica NATO-a, mogla bolje iskoristiti taj novac i za milijardu eura kupiti helikoptere i dronove.

Na temu nabavke skupih sustava naoružanja, pri čemu se posebno osvrnuo na nabavu tenkova, govorio je i hrvatski predsjednik Zoran Milanović rekavši kako je vojna tehnika „nezamislivo, prokleto i neobjašnjivo skupa”. Kazao je tada i kako nema puno proizvođača i dobavljača oružja te da se uvijek treba, odnosno kad god je to moguće, osloniti na svoje snage i proizvodne mogućnosti.

„Da su to ekstremni iznosi koji se danas traže i dobivaju iz određenih borbenih sustava i da je to realnost. I da si upućen na vrlo ograničen broj dobavljača, a svog nemaš. Da tenk košta 25 milijuna eura. Taj tenk, jedino što bi trebao letjeti, da bi to bila realna cijena tog tenka, ali ona jest realna, i taj novac je realan, pitanje je samo od koga ima i u kojem iznosu. Ne možemo si priuštiti sve ono što bismo htjeli i nećemo nikad moći u takvim uvjetima, ali trebamo biti proračunati u nekim stvarima i sebični i vrlo dobro promisliti prije svake odluke jer one su dugoročne”, rekao je Milanović.

‘Sve se može uništiti’

O tome je li Hrvatska pogriješila kada je više od milijardu eura uložila u kupovinu Rafalea govori vojni analitičar Marinko Ogorec. Prema njegovim riječima, normalna stvar je u nekom ratu da bude srušen neki zrakoplov koliko god on bio nov ili moderan.

„Ne postoji vojna tehnika koja ne može biti uništena u nekom ratu. Borbene zrakoplove ruše na svim stranama, a tome smo svjedočili ne samo u tom sukobu između Indije i Pakistana, nego i u ratu između Rusije i Ukrajine. Danas su protuzračni sustavi izrazito precizni i učinkoviti, a i zrakoplovi su osjetljivi. Moderni zrakoplovi puni su elektronike, opreme i tehnike tako da na njima ne postoji neutralno mjesto gdje bi mogli biti pogođeni, a da i dalje budu upotrebljivi o borbeno sposobni. Sa svakim pogotkom postaje upitno i uopće njihovo slijetanje. Problem je glorifikacija određenog naoružanja, pa kada se čuje da je uništeno onda dolazi do razočarenja i svakakvih komentara koji gotovo u pravilu ne stoje“, rekao je Ogorec.

Smatra kako Hrvatska nije pogriješila kada je kupila Rafale jer se radi o modernom i suvremenom višenamjenskom borbenom zrakoplovu koji je, kako je rekao, vjerojatno za klasu više od onoga što treba Hrvatskoj vojsci za nadziranje i čuvanje neba. Osvrnuo se i na informaciju o rušenju Rafalea rekavši kako se ne zna što se tamo događalo i što se sve od naoružanja, radara i raketa koristilo.

„Kada govorimo o tome je li se taj novac mogao bolje utrošiti, odnosno možda kupiti dronove ili nešto drugo, treba reći kako je svaki rat rat za sebe i da je svaki od njih specifičan po nečemu. Rat Rusije i Ukrajine postao je specifičan po dronovima i besposadnim sustavima koji se koriste na obje strane. U tom ratu nema brzih prodora, velikih prebacivanja snaga i slično jer se sve vidi u realnom vremenu i odmah dolazi odgovor druge strane. Kako god, dronovi su danas postali dominantni u tom ratu“, rekao je Ogorec.

Kineska vojna tehnika

Podsjetio je i kako je indijska vojska donedavno naoružanje većinom kupovala od Rusije kao i da sada kupuje naoružanje sa zapada. Mogući problem zašto je došlo do rušenja Rafalea vidi i u tome što Indija u isto vrijeme koristi istočne i zapadne sustave za koje je rekao kako su potpuno nekompatibilni. U isto vrijeme Pakistan je godinama bio saveznik SAD-a da bi poslije ubojstva Osame bin Ladena došlo do zahlađenja odnosa poslije čega je se ta zemlja okrenula najvećim dijelom Kini od kojih kupuje moderne vojne sustave, pa i borbene zrakoplove kao što je već spomenuti J-10.

„Ta vojna tehnika je svakako jeftinija od one zapadne, ali je isto tako jako dobra i kvalitetna. Oni danas proizvode moćno i sofisticirano naoružanje, podmornice, nosače aviona… Doslovno sve“, istaknuo je Ogorec.

Vojni analitičar portala Obris Igor Tabak u tome što je Pakistan srušio nekoliko indijskih Rafalea ne vidi nikakvu poveznicu s Hrvatskom podsjećajući kako je Hrvatska kupila eskadrilu ovih zrakoplova prije nekoliko godina i da ne treba to što se događalo između dvije nuklearne sile povezivati s Hrvatskom.

„Tu nema zapravo ništa spornog. Hrvatska je članica NATO-a, a Kina nije te samim tim ni na koji način nismo mogli kupiti kineske zrakoplove. Uz to, nitko u okruženju, pa niti u Europi, nema kineske zrakoplove. Sad se i Srbija rješava ruskog naoružanja i okreće NATO naoružanju tako da i oni kupuju eskadrilu ovih francuskih zrakoplova“, kazao je Tabak.

Avioni su i dalje neizostavni

Dodao je kako se radi o najboljem borbenom isprobanom zrakoplovu kojemu je velika prednost što dolazi iz EU. To se pokazalo od iznimnog značenja kada se vidjelo kakve su probleme pojedine države imale s američkom vojnom tehnikom. Prema njegovim riječima, to sve skupa ima vrlo male veze s dalekim i drugačijim prostorom kakva je granica između Indije i Pakistana.

Na konstataciju kako dronovi postaju na neki način glavno ratno oružje, što se vidi i u ratu između Rusije i Ukrajine, te da se milijarda eura, koliko je Hrvatska platila eskadrilu zrakoplova, mogla bolje iskoristiti, Tabak kaže kako su Rafale odlični vojni zrakoplovi što je se do sada pokazalo puno puta.

„Kada se govori o ulozi dronova u ratu, mora se znati i kako svaki dan i s jedne i s druge strane u Rusiji imamo okršaje zrakoplova. Dronovi svakako imaju veliku ulogu u ratu, kako taktičku tako i širu operativnu, ali oni nisu sve i ipak nisu doveli do toga da se ukine zrakoplovstvo“, kaže Tabak.

Pojasnio je i kako je Hrvatska kupila Rafale da očuva svoju tehnološku razinu kao država i da može nadzirati svoj zračni prostor koji, dok kupljeni zrakoplovi i njihovi piloti ne postanu operativni, nadziru zrakoplovstva Mađarske i Italije. Unatoč svemu tome mišljenja je kako uz ulaganja u zrakoplovstvo država treba svakih 20-30 godina ulagati u svoje kapitalne vojne oružane sustave kako bi mogla zadržati svoje kopno, more i zrak.

„Uz već kupljene borbene višenamjenske zrakoplove MORH kupuje dodatne brodove, ali i raznu drugu vojnu opremu za kopnene snage. Na isti način rade i druge države koje žele da zadrže taktičku i vojnu moć svojih vojski. Naoružanje se kupuje ne samo od onih koji su povoljniji po cijeni nego se mora gledati i na niz drugih stvari. Ne bi bilo normalno da jedna članica NATO-a kupuje oružje od država koje ne samo da nisu članice Saveza, nego se i smatraju kao prijetnja“, zaključio je Tabak.