Pogled iz Izraela na situaciju u Gazi: Slijedi li rat bez kraja

Kako se rat u Gazi približava ulasku u deveti mjesec, podrška toj kampanji u Izraelu opada.

Kolumne u The Jerusalem Postu govore o zamoru od suosjećanja, dok na rubovima Gaze izraelski rezervisti govore američkim novinarima o posljedicama nemilosrdnog nasilja.

No, ništa od te zabrinutosti ili umora od suosjećanja se ne odnosi na više od 36.000 ubijenih Palestinaca do sada.

“Vjerujem da bi podrška izraelske javnosti ratu mogla posustati”, kaže Shai Parnes u telefonskom razgovoru iz Jerusalema, “ali vjerovatno ne iz razloga o kojima mislite.”

Ratni umor za podijeljeni narod

Parnes, glasnogovornik izraelske nevladine organizacije B'Tselem, koja dokumentira kršenja ljudskih prava u Palestini, govori o labavoj povezanosti stalne boli u izraelskom društvu zbog zarobljenika odvedenih u Gazu 7. oktobra, ekonomske cijene rata i posljedicama pozivanja rezervista koji su nekoliko puta prekidali svoje poslove ili studije kako bi ratovali protiv opkoljene enklave koja je sada uglavnom ruševina.

Predviđa se da će ukupni vojni i civilni troškovi rata za Izrael iznositi 253 milijarde šekela (67 milijardi dolara) između 2023. i 2025. godine, upozorio je guverner Banke Izraela Amir Yaron na nedavno održanoj konferenciji.

Među rezervistima, kojima je uskraćena bilo kakva informacija o datumu završetka sukoba, podrška ratu ostaje, čak i ako se počinje javljati ​​iscrpljenost.

“Stvarno želim znati kakav će biti kraj”, rekla je Lia Golan (24), rezervna instruktorica za tenkove i studentica na Univerzitetu u Tel Avivu, za Washington Post ove sedmice. “I niko nam nije rekao koja je to tačka”.

Golan opisuje emotivnu štetu zbog nepoznate sudbine izraelskih zarobljenika, ubijenih vojnika i izraelskih građana koji su ostali bez domova. Ni u jednom trenutku nije spomenula ubijene i raseljene Palestince.

Ako vojska ne bude vladala Gazom, “sve će se vraćati ponovno i ponovno”, rekao je Yechezkal Garmiza (38), rezervista u brigadi Givati, u izjavi za Post.

“Moramo dovršiti posao”, rekao je Garmiza, što je odraz širokog, iako pažljivo formuliranog konsenzusa koji postoji u izraelskim medijima.

U Tel Avivu rastu protesti kojima se poziva na povratak zarobljenika.

Ove sedmice deseci hiljada ljudi okupili su se na Trgu demokratije i drugim mjestima širom zemlje, tražeći oslobađanje zarobljenika i smjenu premijera Benjamina Netanyahua.

Međutim, pozivi na povratak zarobljenika i kritika vlasti nije isto što i zahtjev za prekid rata. Javna podrška sukobu je snažna, iako oštro podijeljena po političkim linijama, pokazala je anketa koju je proveo Pew Research Center od marta do aprila.

‘Nastavak napuštanja talaca’

Korijeni većeg dijela te podjele nedavno su istaknuti u izraelskim novinama Haaretz, koje su u dvije priče istaknule strogu kontrolu koju je nametnuo izraelski cenzor nad informacijama kojima izraelski građani smiju, a kojima ne smiju pristupiti.

Sve informacije koje se smatraju “osjetljivim”, od razloga koji stoje iza kontinuiranog držnja u pritvoru Palestinaca do kampanje zastrašivanja bivšeg tužioca Međunarodnog krivičnog suda (ICC), zakonom su uskraćene izraelskoj javnosti.

Posljednjih sedmica zahtjev sadašnjeg tužioca ICC-a za naloge za hapšenje Netanyahua i njegovog ministra odbrane Yoava Gallanta odbacila je većina izraelskih političara i medija, opisujući ga kao “novi antisemitizam”, kaže Parnes.

Isto tako, odluke Irske, Norveške i Španije da priznaju Palestinu mogu se protumačiti kao akcije usmjerene protiv Izraela, a ne protiv njegovog djelovanja. No, jačanje izolacije Izraela nije posebno pokolebalo javno mnijenje, koje je i dalje za rat.

“Da ste me pitali kakvo je raspoloženje bilo dvije sedmice prije nego što su se sve ove stvari dogodile, moj odgovor bi bio isti. Podrška ratu bi mogla biti slabija […] ne iz humanitarnih, iz direktnih ili ličnih razloga”, tvrdi Parnes.

Novije inicijative, kao što je mirovni plan koji je najavio američki predsjednik Joseph Biden – oblikovan kao izraelski prijedlog – također su poslužile podjeli i potkopavanju javnog entuzijazma za rat za koji se mnogima čini da nema kraja.

Izrael je pokrenuo rat protiv Gaze 7. oktobra nakon što je u upadu Hamasa na njegovu teritoriju ubijeno 1.139 ljudi, a više od 200 zarobljeno.

Od tada je u izraelskim napadima na mali dio zemlje ubijeno više od 36.000 Palestinaca, a ranjeno je više od 81.000, dok je traumatiziranom stanovništvu enklave uništen svaki osjećaj normalnosti.

“Vlada Izraela vodi svoju zemlju da počini zločine razmjera koje je teško [shvatiti], a čak i nastavlja napuštati svoje taoce”, rekao je Parnes.

Političari podijeljeni

Prošle sedmice je izraelski savjetnik za nacionalnu sigurnost Tzachi Hanegbi rekao za javni radio Kan kako očekuje još sedam mjeseci rata ako Izrael želi uništiti Hamas i manju palestinsku grupu Islamski džihad u Gazi.

“Većina Izraelaca želi taoce natrag i ne podržavaju beskrajne vojne operacije u Gazi”, rekao je Eyal Lurie-Pardes iz Instituta za Bliski Istok, u izjavi za Al Jazeeru.

Unutar Izraela naizgled nepomirljivi pogledi na sudbinu zarobljenika i budućnost Gaze dijele političare jednako kao i javnost, produžavajući borbe u nedogled. Jaz između te dvije strane dodatno se proširio u petak kada je Biden objavio mirovni prijedlog za koji tvrdi da dolazi iz Izraela. No, prijedlog je donio podjele.

Krajnje desničarski članovi kabineta Itamar Ben-Gvir i Bezalel Smotrich zaprijetili su pobunom na svaku sugestiju o prekidu borbi.

Netanyahuov suparnik i navodni centrist Benny Gantz toplo je govorio o dogovoru, a prethodno je prijetio da će napustiti tročlanu Ratnu vladu, u kojoj sjedi sa Netanyahuom i Gallantom, ako se ne dogovori nikakav plan za Gazu nakon sukoba.

“Sredinom maja Gantz je zaprijetio da će napustiti Vladu do 8. juna ako ne bude plana”, rekao je Lurie-Pardes. “Međutim, taj datum se približava, a mi još čekamo.”

Iako trenutni mirovni prijedlog može biti temelj za odgađanje te prijetnje, bilo kakav plan o budućnosti Gaze vjerovatno neće zadovoljiti ni Gantza, ni njegove pristalice, ni tabor Smotrich – Ben-Gvir, koji su otvoreni u svojim ambicijama da koloniziraju enklavu.

Kratkoročno, opozicijski čelnik Yair Lapid obećao je podržati Netanyahua u Parlamentu u pogledu mirovnog plana, ali to nije neograničena podrška jer je Lapid, također, signalizirao namjeru formiranja alternativne vlade.

Mogući rat bez kraja

Prošle sedmice Lapid se sastao s političarima Avigdorom Liebermanom i Gideonom Sa’arom kako bi isplanirali formiranje protivničke vlade, u koju su pozvali i Gantza.

Takvo manevriranje i podjele neće imati nikakav utjecaj na one koji umiru u Gazi, rekla je Mairav ​​Zonszein iz Međunarodne krizne grupe.

“Ne postoji politička volja da se borbe zaustave. I Lieberman i Sa’ar su ekstremni desničari. Malo je vjerovatno da će zaustaviti rat. Gantz vjerojatno neće ponuditi stvarnu alternativu sadašnjem pristupu osim djelovanja na način koji je prihvatljiviji za SAD”, dodala je.

“Na prvi pogled, ratni ciljevi Izraela – uništiti Hamas i kao vojnu i Vladinu silu i vratiti taoce – bili su jasni”, rekao je Lurie-Pardes.

Međutim, nastavlja, ti se ciljevi vjerovatno neće dogoditi bez političkog rješenja za vođenje Gaze, a Netanyahu to ne može ponuditi bez rizika za opstanak svoje koalicije koja se oslanja na krajnju desnicu.

Mnogi analitičari, također, upiru prst u Netanyahua da je produžio rat za svoje lične ciljeve, tačnije kako bi ostao na dužnosti dok mu se sudi zbog optužbi za korupciju.

“Sve što Netanyahu treba učiniti je održati svoju koaliciju tokom sljedeća dva mjeseca ljetnog zasjedanja Knesseta. Ako to uspije, ne očekujemo izbore prije marta 2025”, rekao je Lurie-Pardes.

Za one koji su zarobljeni u Gazi, mart je daleko – ako prežive.