Turske zajednice Roma pogođene zemljotresom više od ostalih

Zemljotresi koji su pogodili južnu Tursku prije godinu dana ostavili su milione ljudi bez voljenih osoba, domova i poslova. Ali niko nije bio teže pogođen od onih koji su već bili na dnu društvene ljestvice – romske zajednice Romani, Abdali i Domari.

Iako nisu priznate kao manjine u Turskoj, procjenjuje se da te grupe, koje su migrirale iz sjeverne Indije tokom prošlog milenija, broje do pet miliona ljudi koji žive u siromaštvu, društvenoj isključenosti i diskriminaciji.

Nakon zemljotresa magnitude 7,8 i drugog, gotovo jednako jakog, koji je uslijedio nekoliko trenutaka kasnije, rano ujutro 6. februara 2023, ubivši više od 50.000 u Turskoj i 8.000 u sjevernoj Siriji, romske porodice u zajednicama Romani, Abdali i Domari teže su dolazile do pomoći od drugih unesrećenih ljudi.

“Od prvih dana zemljotresa, Romi su naišli na ozbiljne probleme kada je riječ o pristupu pomoći, čistoj vodi i skloništu”, rekao je Serkan Baysak, suosnivač grupe civilnog društva Romani Godi. “Najviše zbog predrasuda.”

Dok se termin Romi koristi kao opći izraz za one koji su napustili Indiju u prošlosti, postoje tri različite grupe u južnoj Turskoj; Romani, povezani s onima koji su otišli u Evropu, Domari, koji su napustili Indiju i nisu stigli do Evrope i Abdali, koji se izjašnjavaju isključivo kao Turci, ali se još suočavaju s diskriminacijom.

Rastuće predrasude s kojima se nakon zemljotresa suočavaju turski Romani, Abdali i Domari potaknute su krajnje desničarskim govorom mržnje, prema mišljenju Jonathana Leeja, direktora za zaštitu ljudskih prava i komunikacija u Evropskom centru za prava Roma.

“Ono što se dogodilo sa zemljotresom isto je ono što smo vidjeli nakon pandemije COVID-19”, rekao je. “Nakon katastrofa, postojeće predrasude neminovno se pojačavaju.

“Rasizam ne uzima pauzu jer je rat, zemljotres ili pandemija.”

Mnogi Romani, Abdali i Domari žive u pretrpanim domaćinstvima i nemaju lične karte ili druge službene dokumente, što im otežava pristup uslugama poput obrazovanja i socijalne pomoći, čak i u vremenima izvan kriza.

Turski čelnik Recep Tayyip Erdogan bio je domaćin sastanka Romanija, Abdala i Domarija 2010. godine, u pokušaju da riješi njihove probleme.

Posljednjih godina bilo je dodatnih inicijativa za podršku romske integracije i boljeg pristupa uslugama.

Međutim, prema istraživanju koje je 2021. proveo Romani Godi, Udruženje za proučavanje sjećanja Roma, nejednakost i siromaštvo i dalje dominiraju romskim zajednicama. Studija je pokazala da su mjesečne zarade Roma oko 50 posto ispod praga siromaštva i da je gotovo četiri od pet osoba bilo nezaposleno.

Kada je Tursku pogodio zemljotres, što je dovelo do vanrednog stanja u 11 turskih pokrajina, Romani, Abdali i Domari zapali su u još veće probleme.

Kako su strahovi preživjelih od pljačkanja ruševina rasli, stare predrasude su, također, isplivale na površinu, a porodice Romani, Abdali i Domari bile su na meti lažnih optužbi, što je ponekad dovodilo do osvetničkog nasilja.

To što su mnogi Romani, Abdali i Domari zarađivali za život skupljajući materijal koji se može reciklirati, pojačalo je percepciju da žele opljačkati ruševine.

“Oni koji su željeli pristupiti pomoći u Hatayu susreli su se s rečenicama poput ‘Cigani pljačkaju i kradu'”, rekla je Elmas Arus, voditeljica organizacije Zero Discrimination Association.

“Žene su pretučene dok su pokušavale doći do pomoći u Hatayu, a muhtar (starješina) je pucao u zrak kako bi uplašio žene koje su tražile čistu vodu, tjerajući ih od sebe.”

Odbacivanje i isključivanje je prisililo mnoge porodice da postave šatore daleko od područja distribucije pomoći, često u blizini zagađenih potoka ili odlagališta, dodaje Arus.

“Romske grupe smještene na periferiji imaju poteškoća s pristupom centru grada i tamošnjim zdravstvenim uslugama”, rekla je. “Nehigijensko okruženje u kojem žive dovodi ih do raznih bolesti. Posebno su ugroženi stariji ljudi, trudnice i djeca.”

Djeca su se, također, našla na udaru diskriminacije, prema Erkanu Karabulutu, koordinatoru projekta u udruženju Civil Dreams iz Hataya.

Prije su ljudi iza zatvorenih vrata govorili: ‘Ne želimo naše dijete u istom razredu s romskim djetetom’, rekao je. “Nakon zemljotresa, to se govori direktno u lica romskih zajednica.”

To što neki Romi nemaju dokumente, stvorilo im je dodatnu prepreku u slučaju eventualne finansijske pomoći i dodjele kontejnerskih domova.

“U Hatayu, Malatyi, Marasu i drugim mjestima ima mnogo ljudi koji još žive u šatorima jer nemaju nikakvu dokumentaciju pa im država ne daje kontejnere”, rekao je Baysak iz udruženja Romani Godi.

Zbog toga što više porodica živi u jednoj kući koja je upisana samo na jednu, oni koji nisu navedeni u vlasničkom listu nemaju pravo na državnu podršku, dodao je.

Izvan područja katastrofe manjinske grupe se, također, suočavaju s diskriminacijom, navode  udruženja Romani Godi i Civil Dreams, koja su zajednički tražila smještaj grupi od 20 Abdala u Ankari.

“Natjerali su ih da odu nakon samo jedne noći, tvrdeći da nisu preživjeli zemljotres i da su samo došli u Ankaru zbog posla i optužili ih za krađu”, rekao je Baysak.

Oni koji pozivaju na veću podršku Romanima, Abdalima i Domarima traže pravedniju raspodjelu pomoći i konkretne korake u borbi protiv diskriminacije.

“Ti ljudi ne žele da ih umiruju samo dekama, pećima i slično”, rekao je Karabulut.

“Svi mi imamo pravo na dostojan život i mislimo da to treba osigurati i ovim ljudima.”