Hoće li uspjeti plan Rusije da prodaje plin samo za rublje?

Moskva je prešla u fazu kontrapritiska, u pokušaju da ublaži utjecaj oštrih sankcija koje su joj uvedene i da istovremeno spasi domaću valutu.

Rusija izvozi ogromne količine nafte i plina u veliki broj zemalja u svijetu (Reuters)

Piše: Fahim Sourani

Najava ruskog predsjednika Vladimira Putina da njegova zemlja neće prihvatiti plaćanje za izvoz gasa u zemlje koje je opisao kao “neprijateljske” osim u domaćoj valuti (rublja) izazvala je buru reakcija unutar i izvan zemlje. Nema sumnje da je ovakva odluka donesena kao odgovor na stroge zapadne sankcije koje su pritisle Rusiju, pored toga što je zamrznuta ruska imovina u zapadnim zemljama.

Jasno je da je ovom odlukom Moskva prešla u fazu kontrapritiska, posebno na evropske zemlje, u pokušaju da ublaži utjecaj oštrih sankcija koje su joj uvedene i da istovremeno spasi domaću valutu koja bilježi neviđeni pad kao rezultat ovih sankcija.

Neprijateljske zemlje su one koje su učestvovale u nametanju žestokih sankcija Moskvi, a to su: Sjedinjene Američke Države, zemlje Evropske unije i Japan. Putin im je dao rok do 31. marta da pretvore plaćanje plina u rublju, premda je Kremlj nakon toga, tačnije u srijedu, saopćio da će proces prelaska na plaćanje ruskog plina u rublji zahtijevati više vremena, a da novi mehanizam neće početi danas, kako je ranije najavljeno.

Historijska prilika

Stručnjak za energetska pitanja Victor Lachon ističe za Al Jazeeru da je Moskva svjesna slabosti zapadnih zemalja kada je riječ o energiji, te histerije koju može izazvati historijska ekonomska recesija u njima. Smatra da se ne može očekivati da će zapadni sistem podnijeti posljedice toga, što će natjerati donosioce odluka da se vrate pregovorima sa Moskvom, kako bi spriječili dalje pogoršanje, rekao je.

”To je historijska prilika da se nacionalna ekonomija prestane vezivati za dolar”, kazao je.

Ističe da bi kratkoročno ova odluka trebala dovesti do povećanja potražnje za ruskom valutom, jer kupci koji su vezani za ruski plin jednostavno neće imati drugog izbora. Prema tome, moguće je da će doći do određenog porasta vrijednosti rublje, što se počelo javljati odmah nakon najave ovog koraka, iako je mala vjerovatnoća da će se rublja vratiti na nivoe s početka februara.

Dugoročno gledano, ovo pitanje je, prema njegovim riječima, višedimenzionalno. Kupci koji su nezadovoljni promjenama uslova ugovora mogu postati uporniji u želji da pređu na alternativne dobavljače. Istovremeno, ovaj presedan može poslužiti kao izgovor drugim zemljama koje osiguravaju energente da pregovaraju o cijenama i plaćanju u svojim domaćim valutama.

Njegovo mišljenje dijeli i Sergej Zavirsky, šef Odjeljenja za analitička istraživanja Instituta za sveobuhvatne strateške studije, koji dodaje da je odluka da se pređe na plaćanje u rubljama za isporuku plina “neprijateljskim zemljama” došla kao neočekivani potez za zapadni svijet. Dodaje da je ta ideja postojala i ranije, ali da nije mogla biti realizirana bez pogoršanja odnosa sa zapadnim partnerima, kao i bez snažnog šoka na energetskom tržištu, što se već sada dogodilo.

Zavirsky je, odgovarajući na pitanje, izjavio kako smatra vjerovatnim da će ruska odluka stvoriti neizbježnu krizu za zapadne zemlje, koja se ogleda u dobijanju ruske valute. To bi, logično, značilo pribjegavanje pozajmljivanju ogromnih suma u rubljama od ruske Centralne banke, koja je i sama pod jarmom sankcija, što bi moglo pokrenuti pitanje smanjivanja sankcija koje su joj nametnute na minimum.

Ogroman izvoz

Rusija izvozi ogromne količine nafte i plina u veliki broj zemalja u svijetu, a njihovi prihodi čine najveći udio u državnom budžetu, pored toga da su strateški privredni sektori u mnogim od ovih zemalja, među kojima su i zapadne, povezani sa ruskim izvozom.

Prema podacima Federalne carinske službe, Rusija je 2021. izvezla 229 miliona i 998 hiljada tona sirove nafte, ukupne vrijednosti od 110,1 milijardu dolara. Poređenja radi, 2020. godine u inostranstvo je izvezeno 238 miliona i 607 hiljada tona ruske nafte (3,7 posto više). Međutim, cijena je u to vrijeme iznosila je 72,4 milijarde dolara (34 posto manje). U 2021. nafta je isporučivana u 36 zemalja, dok je Rusija 2020. izvozila naftu u 39 zemalja.

Kina je od 2017. godine najveći kupac ruske nafte, a 2021. je ova zemlja od Moskve kupila 70,1 milion tona (30,6 posto ukupnog ruskog izvoza) u vrijednosti od 34,9 milijardi dolara.

Holandija je na drugom mjestu po otkupu (37,4 miliona tona za 17,3 milijarde dolara), dok je na trećem mjestu Njemačka (19,2 miliona tona za 9,3 milijarde dolara).

Među 10 najvećih uvoznika ruske nafte u 2021. godini bile su Bjelorusija (14,9 miliona tona u vrijednosti od 6,4 milijarde dolara), Južna Koreja (13,5 miliona tona za 6,4 milijarde dolara), Poljska (11,2 miliona tona za 4,5 milijardi dolara) Italija (8,9 miliona tona za 5,4 milijarde dolara) Sjedinjene Američke Države (7,4 miliona tona u vrijednosti od 3,7 milijardi dolara), Finska (6,3 miliona tona za tri milijarde dolara) i Slovačka (5,3 miliona tona za 2,5 milijardi dolara).

Sveukupno, na zemlje EU otpada 47 posto ruskih isporuka nafte (108,1 milion tona u vrijednosti od 50,9 milijardi dolara). Poređenja radi, u 2012. udio EU u izvozu ruske nafte iznosio je 67 posto.

Prirodni plin

Također, prema podacima Federalne carinske službe, isporuka prirodnog plina preko plinovoda iznosila je 203,5 milijardi kubnih metara u 2021. (dva posto više nego 2020. godine) u vrijednosti od 55,5 milijardi dolara. Od toga je 48,2 milijarde kubnih metara (23,7 posto) njemački udio, dok je Turska na drugom mjestu sa 26,8 milijardi kubnih metara (13,2 posto), a slijedi je Bjelorusija (19,8 milijardi kubnih metara, odnosno 9,7 posto).

Danska (18,4 milijarde kubnih metara), Francuska (11,5 milijardi), Poljska (10,6 milijardi), Kazahstan (9,3 milijarde), Austrija (7,8 milijardi), Kina (7,1 milijardi) i Holandija (6,7 milijardi) su među prvih deset po pitanju snabdijevanja. Prirodni plin je isporučen plinovodima u ukupno 32 zemlje.

Tečni prirodni plin iz Rusije izvoze kompanije Sakhalin Energy i Yamal LNG, a njihov prihod od isporuka u inostranstvo povećan je u 2021. za 8,5 posto u odnosu na 2020. godinu i dostigao je 7,32 milijarde dolara.

Najveći kupci bili su Japan (12,8 miliona kubnih metara za 1,7 milijardi dolara), Kina (11,4 miliona kubnih metara za 1,4 milijarde dolara) i Francuska (10,4 miliona kubnih metara za 893 miliona dolara).

Prvih deset uvoznika ruskog LNG-a su: Španija (6 miliona kubnih metara u vrijednosti od 590 miliona dolara), Britanija (5,9 miliona kubnih metara za 477 miliona dolara), Belgija (4,5 miliona kubnih metara za 391 milion dolara), Južna Koreja (4,2 miliona kubnih metara za 545 miliona dolara), Holandija (3,9 miliona kubnih metara za 402 miliona dolara), Tajvan (tri miliona kubnih metara za 336 miliona dolara) i Portugal (1,5 miliona kubnih metara za 167 miliona dolara).

Izvor: Al Jazeera