Pašić: Balkan okovan ideologijom zarad koristi stranačke vrhuške

Sociolog Sead Pašić govori o budućnosti BiH, njenoj pripadnosti Evropi, pogubnoj identitetskoj politici, kolektivitetu, odlasku mladih, beskrupuloznim političarima koji će učiniti sve da budu u vlasti.

Mlade ne interesuje nametnuti identitet i zato odlaze, kaže sociolog Sead Pašić (Ustupljeno Al Jazeeri)

Sociolog Sead Pašić već 19 godina je na čelu Američkog kutka u Zenici, koji je osnovan na inicijativu Ambasade SAD-a u Bosni i Hercegovini. Njegova mišljenja se uvažavaju i pomno slušaju. Cijenjen je u intelektualnim krugovima u regionu, posebno među novinarima jer je kao sagovornik bez dlake na jeziku, uvijek priča otvoreno ukazujući na određena dešavanja i probleme. Pašić ima i zvanje savjetnika za psihološku pomoć i podršku od Instituta za psihotraumu iz Utrechta u Nizozemskoj.

U intervjuu govori o budućnosti Bosne i Hercegovine, njenoj pripadnosti Starom kontinentu, pogubnoj identitetskoj politici, kolektivitetu, odlasku mladih, beskrupuloznim političarima koji će učiniti sve da budu u vlasti i opasnosti u trenutnoj situaciji nuđenja uslovnog kandidatskog statusa Bosne i Hercegovine za ulazak u Evropsku uniju.

  • Bosna i Hercegovina je po statističkim podacima najsiromašnija zemlja u Evropi. U ovakvoj situaciji ima li nade za bolje sutra?

– Da bi zemlja isplivala iz takvog jednog stanja metastaze, ukoliko je moguće isplivati iz metastazičkog stanja, moraju postojati dvije stvari: red i motivacija za progres. Na zastavi Brazila piše „Ordom e progresso”. Ima potrebe za progresom, a naročito za redom, jer ne možete imati napredak ako nemate red. Kod nas je nered u gotovo svemu. Od školstva, zdravstva, pa nadalje. Vidjeli ste kako su izbori prošli – ništa se ne zna. Nered je za to što su prihvaćeni sistemi vrijednosti koji ne odgovaraju Evropi. Evropski vrijednosni sistemi su oni sistemi na koje se čovjek može pouzdati. Oni su trajniji od ovih efemernih tzv. vilin konjic sistema koji budu i prođu. Referiram se na ideologije. Ideologija dođe i prođe.

Ako bi sagledavali koje su najpoželjnije zemlje za život vidjeli bi da su to zemlje koje se nalaze u Skandinaviji, zemlje Beneluxa i Britaniji. Oni imaju tri zajedničke karakteristike: sve su prigrlile politički sistem liberalne demokratije, sve su ustavne monarhije i sve su protestantske. Ne sugeriram da je nešto nužno od toga. Kako mi da se nosimo s tim jer kod ljudi koji žive ovdje glavna priča je o identitetu. Oni se ne bave nikakvom drugom politikom, osim identitetskom politikom. A to nije politika. Identitet je višeslojan. Mi ga upotrebljavamo onako kako nama treba. Ovdje je politika sama sebe izolovala pričom o srbizmu, o hrvatstvu, o bošnjaštvu, o kolektivu, o divnom narodu… Ne može nam niko ništa… To je posljedica poteza koji su napravile ‘90-tih godina istočne obavještajne službe sugerirajući ljudima u bivšoj Jugoslaviji da se ne mogu na drugačiji način raspasti, osim po etničkim linijama. Moramo znati kako su ti etnosi nastali. To su konstrukti 19. vijeka. Mi duboko patimo zbog toga. To su izmišljene stvari. Ne postoje Nijemci prije stvaranja Njemačke, kao ni Italijani prije stvaranja Italije. Ne pravi narod naciju, pravi je država.

Zemlje bivše Jugoslavije su prihvatile najgori mogući politički i vrijednosni sistem u svijetu. Zašto ne mogu iz njega da se iščupaju? Zato što su okovane ideologijom. Po staroj Staljinovoj priči, ideologija je gušća od krvi. Sugerirao je da dobar komunista treba da izda oca i majku za ideološke ciljeve komunizma. To se odnosi na ideološke ciljeve kleronacionalista, kolektivista, suverenista. To su u suštini ideološke prevare. Jedinu korist od takvih načina prevare imaju ti ljudi i vrhovi stranaka. A to je negdje 200-300 ljudi.

Nisam neki optimista za budućnost. Kako dalje mi ne znamo zato što geopolitičke stvari nisu još čitljive. Mislim na rat u Ukrajini i mogućnost upotrebe nuklearnog naoružanja. Evropa je razmažena, to je bogat kontinent sa 600 miliona ljudi sa najzdravijim kapitalom. Mi smo razuman svijet ovdje, koji se navikao na svašta. Evropa nije. Oni pate što im je benzin skup, što im je inflacija navodno visoka.

  • Bosna i Hercegovina bi, bez neke pozitivne ocjene, mogla dobiti kandidatski status za EU. Šta je razlog tome?

– Po mom sudu to je jedna od najvećih zamki u koju država može upasti. Evropski komesar za proširenje Oliver Varhelyi želi da na neki način, uslovno, ubaci Bosni i Hercegovini kandidatski status, ne zato što je voli, nego da kao čovjek Viktora Orbana to učini iz određenih ciljeva. On zna da je Orban zaljubljen u Rusiju, da je Orban diktator, da ima svoj poseban sistem gdje se stalno žali kako su mu zemlju uništile izbjeglice, a nikakvih izbjeglica tamo nema i, nakon što ne Slovenija izvukla iz Višegradske grupe te je došlo do disbalansa uticaja u EU, želi da uvuče sjeverni dio moje domovine koji se danas zove Republika Srpska, da bude saveznik Orbanu. To jedino odgovara Putinu i Orbanu koji profitira od tog prijateljstva sa predsjednikom Rusije. Smatram da je to zamka, da to ne treba prihvatiti u ovom momentu, da su ljudi u Bosni pametniji, da ne trče za blještećim objektom, onim što se u političkoj nauci zove crvena haringa zato što ona ne postoji.

Ne treba ići na ruku Putinu i njegovim satelitima. Treba ići na ruku ljudima koji vole liberalnu demokratiju, slobodu, slobodno tržište, slobodu govora. Ovo nam govori i da Bosna i Hercegovina nije prioritet, da se nama bave lica iz trećeg ili četvrtog ešalona. Mi moramo preuzeti stvari u svoje ruke.

  • Slažete li se sa konstatacijom da bi naša zemlja imala budućnost da mora imati omladinu, a da omladina odlazi vani tražeći bolje uslove za život?

– Slažem se. Ali, odlazi omladina svugdje. Nije samo to slučaj kod nas. Možda i najviše mladih odlazi iz Mađarske. Niko na nas u Bosni i Hercegovini ne gleda na naše potrebe kao pojedinaca, na želje. Nas se pita samo kad plaćamo porez, kad treba da idemo u rat i kad treba da dajemo neke spise. Tad postajemo građani pojedinci. Za ostalo se ne pitamo. Taj sistem kolektiviteta koji proizvodi ovu propast treba skršiti. Ali, zato nam treba pomoć izvana. U ovom trenutku spoljni faktor nije u mogućnosti ili ne želi da uradi. Ne vidim neku svjetlu budućnost osim ako se nešto dobro ne desi recimo u Ukrajini, da se Rusija povuče… Nek’ padne gvozdena zavjesa, nek’ padne bilo šta, mi ćemo ostati s prave strane. To je bitno. Srbija neće ostati s prave strane.

  • Običan narod ispašta zahvaljujući između ostalog i političarima koji gledaju isključivo vlastitu korist i koriste sve moguće stvari uključujući i prijetnje ratom da bi opstali. Kako izaći iz tog začaranog kruga?

– U pravu ste, zaista. To je divna konstatacija. Narod ispašta i zato što to želi jer 30 godina bira iste predstavnike. Kad gledate politički spektar u Bosni i Hercegovini, ko se to razlikuje idejno? Niko. Svi se bore za taj kolektivitet, za naciju, za popove, svećenike, hodže, crkve, džamije… Niko se ne brine za čovjeka, za radnika i radničku klasu, za djecu, za omladinu koja odlazi. Omladina je zakinuta za fantaziju. Svugdje na svijetu imate pravo fantazirati, jedino ovdje ne jer vam je skršeno tom pričom o kolektivitetu. Omladinac hoće svoj život, svoj automobil. Njega ne interesuje identitet, on ide u Njemačku da se što prije riješi ovog šugavog identiteta koji mu je nametnut. Neki dan sam gledao postove na društvenim mrežama i dobio sam nadu jer sam vidio da odlaze ljudi na kraljevski grad Bobovac. Bosna i Hercegovina je nekad bila značajna država koja se pitala, koja je nekad imala mornaricu. Imamo našu prošlost i to treba eksploatisati.

  • Pripada li Bosna Evropi?

– Pripada po svakom segmentu. Geografskom, geopolitičkom, demografskom… Čak imamo i izlaz na more. Srbija nema. Otac mi je pričao da su njegov otac i djed svakog augusta odlazili u Beč kočijama iz Bijeljine na tzv. kulturno sagledavanje. Te korijene nije lako iščupati. Po gradovima u Bosni i Hercegovini vidite naslijeđa austrijske imperije, od administracije do ovdašnjeg, zeničkog zatvora. Mi imamo sudiju Gradišu što je dokaz države. Gdje imate legislativu, tu je država. Gdje vam je zatvor, tu vam je država.

Izvor: Al Jazeera