Tanja Fajon: Ulaskom BiH u EU, granice bi postale simbolične

„Aktuelna situacija u Bosni i Hercegovini je rezultat nedostatka dialoga, političke volje, konstruktivne i profesionalne komunikacije, nedostatka konsenzusa i zajedničke vizije – kako na lokalnom, tako i na regionalnom i međunarodnom nivou. Globalna pandemija i njene posljedice su također učinile svoje, zato iznošenje ideja o dezintegraciji i dodatnim podjelama u već jako teškim vremenima nije prihvatljivo, i definitivno je opasno za samu politiku, stanovništvo i pristup Evropskoj uniji“.

Ovo su riječi Tanje Fajon, slovenske zastupnice u Evropskom parlamentu i predsjednice slovenskih Socijaldemokrata.

Bivša novinarka i dopisnica slovenske televizije iz Brisela vrstan je poznavatelj stanja u regiji Zapadnog Balkana, koji je često predmet njenih zastupničkih aktivnosti, a mnogi će reći i jedan od rijetkih glasova razuma koji se suzdržavaju dodatnog potpirivanja buktinje netrpeljivosti u regiji. Štaviše.

Slovenska ljevičarka i kritičarka desičarskog slovenskog predsjednika Janeza Janše, zalaže se za što brže reforme i pristup zemalja Zapadnog Balkana Evropskoj uniji, koji bi, kako tvrdi, sadašnje granice, o čijem se prekrajanju u posljednje vrijeme mnogo govorilo, učinilo nevažnim.

U intervjuu za Al Jazeeru, Fajon je govorila o aktuelnoj situaciji u BiH i regiji, trnovitom putu BiH u Evropsku uniju, te se dotakla i famoznog non-papera čiji je sadržaj podigao mnogo prašine, ponajviše u BiH, koja je na papiru, praktično podijeljena.

„Svaka ideja o postavljanju i pomicanju granica između zemalja, posebno u Bosni i Hercegovini – koja je pretrpjela najveću štetu poslije raspada Jugoslavije, predstavlja izuzetno opasan potez. Ovakvi dialozi nas vraćaju u prošlost. Trenutno trebamo razmišljati o rješenjima koja će učiniti Bosnu i Hercegovinu  funkcionalnijom zemljom. Sa pridruživanjem Evropskoj uniji, granice treba da postanu simbolične“,kaže Fajon.

• Jedna od gorućih tema u BiH su promjene izbornog zakona, koje zagovaraju hrvatski predstavnici iz BiH i Hrvatske. Njemačka je nedavno iznijela zvanična stav da je protiv opcije ‘legitimnog političkog predstavljanja’, koju oni zagovaraju. Kakav je opći stav EU-a po tom pitanju i kakav zakon Unija želi?

– Evropska unija želi izborni zakon koji omogućava svim građanima BIH pravo da glasaju i budu izglasani. Potrebno je provesti ustavne izmjene vezane uz presude Sejdić-Finci, Zornić i Pilav, jer bi se samo tako osigurala jednakost političkih prava svim građanima.

• Stiče se dojam da u posljednje vrijeme, iako izrazito krizno za BiH, postoji samo deklarativna podrška njenom evropskom putu, kao i monotone osude pogoršanja situacije, retorike političara, veličanja ratnih zločinaca, negiranja genocida i prijetnji secesijom RS-a. Je li to odraz stvarnog interesa EU-a za konkretnu pomoć BiH?

– Strateški cilj pristupa EU-a treba podršku na svim nivoima. Na lokalnom nivou je javna politička opredijeljenost također u velikoj mjeri i dalje samo deklarativna i nije pretvorena u konkretne aktivnosti. EU vidi BiH kao perspektivnu, ujedinjenu, prosperitetnu i građansku državu ali opće mišljenje, izraženo i u izvještajima Vijeća i Komisije, je da je još uvijek ukorijenja retorika koja BiH vraća u prošlost, utiče na političku klimu i usporava tempo reformi. Zato mislim da treba saradnju i angažman nagraditi, kako sa strane BIH tako i sa strane EU-a. Mogu reći samo da želim stabilnu BiH, koja će zasnivati na evropskim vrijednostima pravne države, demokratije, ljudskih prava i temeljnih sloboda – BIH koja će što prije nastaviti svoj evropski put.

• Nekoliko američkih eksperata – Kurt Bassuener, Daniel Serwer, David Pattigrew – nedavno su Al Jazeeri iznijeli stav da je u BiH više zakazala pogrešna politika EU nego SAD-a? Slažete li se s tim da se odlučni koraci ipak prije mogu očekivati od Washingtona nego od Brisela?

– Mislim da je bitno da dođe do značajnijeg povezivanja i dialoga između EU-a i SAD-a, kako bi došlo do implementacije jasne strategije pristupa BiH ka EU. Bosna i Hercegovina je dio Evrope i uvijek će biti, zato EU mora nadograditi rad na području cijelog Zapadnog Balkana, jer regija predstavlja ogroman potencijal i stanovništvo ovih zemalja zaslužuje mir, prosperitet i sve mogućnosti koje pruža evropski put.

• Vjerovatno ćemo se složiti da ovakva BiH nije niti zrela za prijem u EU, koji se uporno spominje kao njena sudbina. Šta još EU sa svoje strane može učiniti da to ubrza?

– Kriteriji koji su potrebni za pristup EU-u su jasno zapisani u izvještajima Vijeća i Komisije, zato su ovdje zaista potrebne institucionalne reforme. Proces proširenja funkcioniše preko različitih delegacija i u njihovom interesu moraju biti građanske, stabilne i sigurne države Zapadnog Balkana. U izvještajima Komisije zabeleženi su rezultati napretka svih zemalja i jasno je da u cijelom regionu ima još mnogo posla – zato fokus mora da bude na zajedničkoj borbi protiv korupcije, kriminala i kršenja ljudskih prava.

U zadnjem izvještaju zapisano je da Ustav Bosne i Hercegovine i dalje nije skladan sa Evropskom konvencijom o ljudskim pravima (ECHR), u smislu predmeta Sejdić – Finci i drugih povezanih predmeta. Nije bilo napretka u poboljšanju izbornog okvira u skladu sa evropskim standardima kao ni u pogledu osiguranja transparentnosti finansiranja političkih stranaka.

• Kako komentirate učinkovitost rada Ureda visokog predstavnika? Valentin Inzko je nedavno rekao da nema dovoljno podrške za odlučnije djelovanje u BiH. Ako je to tako, ima li ona takav OHR smisla?

– OHR je nezavisna institucija i ima svoje specifične pristojnosti. Ponovno je potrebno uspostaviti korektan dijalog i komunikaciju, jer samo tako može doći do promjena. Zatvaranje ureda OHR bi značilo da je proces pomirenja završen i da je BIH spremna za pristup EU. Nažalost, postoji još mnogo promjena koje je potrebno sprovesti. U zadnjem mišljenju Evropske komisije je navedeno još 14 kriterija, a za godinu i po su bh. vlasti djelimično ispunile samo tri.

• Prema svakoj logici, bošnjački lideri bi trebali najviše zagovarati evroatlantsku budućnost zemje i njen prosperitet, no, u posljednje vrijeme, čini se da ostavljaju dojam samo jedne od tri strane koje populizmom potpiruju podjele. Kako to komentirate?

– Mislim da bi svi lideri trebali zagovarati evroatlantsku budućnost BIH podjednako, jer promjene u smjeru pristupa EU nisu samo zato da postaneš država članica na papiru, već služe poboljšanju kvaliteta života svih građana, poštovanju ljudskih prava i vladavine prava. Zato prosperitet multietničke države mora da bude zajednički cilj. Politički lideri treba da daju ljudima podršku i konkretne odgovore, bez praznih obećanja. Ne mislim samo lidere u BiH, nego općenito. U zadnje vrijeme vidimo sve više populizma, djelovanja u smjeru parcijalnih interesa i ne za dobro ljudi.

• Dotaknimo se malo bh. susjeda – gdje je Srbija na putu za EU? Samo na riječima ili bilježi pomak?

– Interes građana i demokratija Srbije moraju biti iznad svih političkih borbi. Već smo počeli međustranački dialog između koalicije i opozocije, tako da pokušavamo postaviti zajedničke ciljeve i omogućiti što brži pristup EU. Međustranački dijalog je u najboljem interesu Srbije, posebno zbog njegove direktne povezanosti procesom članstva u EU.

• Vučić Vas uporno krizitira zbog navodnog animoziteta prema Srbiji. Šta bi on htio od Vas?

– Kritike ne tumačim kao lične napade, sve je to dio našeg posla. Nije bitno da li je u pitanju gospodin Vučić ili bilo koji drugi političar. Već sam navikla na vrijeđanje ili lažne izjave u domaćem političkom prostoru. Ono što me brine je, međutim, da je diskreditacija političkih protivnika, nestrpljiva i neprijateljska retorika sve prisutnija u glavnoj politici i medijima. To truje društvo i opasno je za povjerenje ljudi u institucije.

• Kako ocjenjujete politiku Hrvatske i Srbije prema BiH i koliko su one krive za rasplamsavanje podjela i destabilizaciju BiH?

– Trebalo bi pojačati pritisak na zemlje cijele regije, ne samo na Srbiju i Hrvatsku, da pomognu funkcionisanje Bosne i Hercegovine, iz solidarnosti, jednoj od vrijednosti na kojoj je izgrađena Evropska unija, ne samo unutar država članica već i između zemalja u susjedstvu Unije. Bosna i Hercegovina i cijela regija Zapadnog Balkana prva je na redu koja treba dobiti svu našu pomoć i podršku. Nadam se da će i Slovenija, kada preuzme predsjedavanje u drugoj polovini ove godine, pojačati pritisak na sve države regije da pomognu funkcionisanje BiH.

• Kada smo već kod Slovenije, čini se da se Vaša zemlja pod Janezom Janšom sve više ugleda na Mađarsku i njenog desničarskog predsjednika Viktora Orbana. Kuda ide takva Slovenija i kakve bi mogle biti dugoročne posljedice Janšinog očiglednog odstupanja od temeljnih vrijednosti EU-a?

– Dugoročne posljedice će se definitivno primijetiti poslije pandemije, ali nadamo se da neće biti nesavladive. Slovenija ima važnu ulogu na području Zapadnog Balkana, jer je historijski i geografski bliska cijeloj regiji, zato će u budućim mjesecima saradnja između Slovenije i regije Zapadnog Balkana biti jako bitna. Sama dinamika u državi, kao što sto naveli, vodi ka ugrožavanju ljudskih prava i slobodnih medija. Zato naša stranka SD i stranke opozicije već neko vrijeme zahtjevamo nove izbore i vjerujemo da stvari mogu biti drugačije.

Za obavljanje određene političke funkcije potrebno je diplomatsko, odgovorno i racionalno ponašanje, kako u oblasti rada, tako i na ličnom polju. Jednostrane kampanje širenja netolerancije, laži, mržnje i paranoje su nešto što si niko od nas ne može priuštiti, a posebno premijer. Nažalost, njegovo ponašanje negativno utiče na ugled Slovenije na evropskoj i međunarodnoj areni.