Od Žetve do pandemije: Sedam decenija Baleta Narodnog pozorišta Sarajevo

Balet je ime Sarajeva i Bosne i Hercegovine, kao i bivše Jugoslavije, pronio mnogim zemljama svijeta (Ustupljeno Al Jazeeri)
Balet je ime Sarajeva i Bosne i Hercegovine, kao i bivše Jugoslavije, pronio mnogim zemljama svijeta (Ustupljeno Al Jazeeri)

Kada je u novembru 1919. godine osnovano Narodno pozorište u Sarajevu, Balet kao samostalno tijelo nije postojao, no zahvaljujući gostovanjima iz regionalnih i evropskih zemalja sarajevska publika imala je priliku susreti se s brojnim baletnim trupama i ansamblima.

Godine 1946, paralelno sa Operom, osnovan je mali baletni ansambl Narodnog pozorišta, no pravi početak postojanja sarajevskog Baleta označila je predstava Žetva, prvi balet kojeg su na scenu Narodnog pozorišta Sarajevo 25. maja 1950. godine postavili kompozitor Boris Papandopulo, koji je tada djelovao u sarajevskoj operi, i čuvena ruska balerina Nina Kirsanova.

Žetva je označila početak rada sarajevskog Baleta koji od tada egzistira s velikim uspjehom. Osamdesetih godina kotirali smo kao jedan od najboljih jugoslavenskih ansambala, a zbog rata koji je sve devastirao 1996. smo morali krenuti ispočetka sa svega sedam profesionalnih igrača. Korak po korak smo radili, širili ansambl, pravili predstave koje igraju na svim svjetskim scenama i sarađivali sa svjetskim koreografima”, kaže Adnan Đindo, v.d. umjetničkog direktora Baleta Narodnog pozorišta Sarajevo.

Velike planove za obilježavanje ovog značajnog jubileja poremetila je situacija uzrokovana pandemijom COVID-19, zbog čega će 29. maja u Narodnom pozorištu Sarajevu biti upriličena gala večer u sklopu koje će, u skladu sa preporukama Civilne zaštite, Drama, Opera i Balet NPS izvesti prigodan program.

“Osim toga, radimo i virtuelno obilježavanje godišnjice, a već smo imali dvije digitalne premijere – na Svjetski dan plesa smo imali premijeru Ostani kući, a povodom 70. godišnjice Baleta uradili smo videopremijeru baletne predstave My Rose. Nismo imali izbora, morali smo sve svesti u ove skromne okvire. Ali nadam se da ćemo nakon što se vratimo na normalan način rada, nekad tokom godine, obilježiti ovaj jubilej kako to i dolikuje”, kaže Đindo.

Praizvedbe domaćih autora

Sedam decenija postojanja sarajevskog Baleta obilježile su impozantne i značajne izvedbe te 150 premijera među kojima posebno mjesto zauzimaju praizvedbe djela domaćih autora.

Napomena o autorskim pravima

Preuzimanje dijela (maksimalno trećine) ili kompletnog teksta moguće je u skladu sa članom 14 Kodeksa za štampu i online medija Bosne i Hercegovine: “Značajna upotreba ili reprodukcija cijelog materijala zaštićenog autorskim pravima zahtijeva izričitu dozvolu nositelja autorskog prava, osim ako takva dozvola nije navedena u samom materijalu.”

Ako neki drugi medij želi preuzeti dio autorskog teksta, dužan je kao izvor navesti Al Jazeeru Balkans i objaviti link pod kojim je objavljen naš tekst.

Ako neki drugi medij želi preuzeti kompletan autorski tekst, to može učiniti 24 sata nakon njegove objave, uz dozvolu uredništva portala Al Jazeere Balkans, te je dužan objaviti link pod kojim je objavljen naš tekst.

“Sarajevski Balet je oduvijek njegovao tradicionalno obraćanje našim autorima, piscima i kompozitorima, što je veoma važno u prepoznavanju jedne kompanije koja treba nešto da znači u baletnom svijetu”, kaže Edina Papo, baletna koreografkinja i pedagoginja.

“Među naslovima koji na poseban način zavređuju pažnju su baleti Slavka Pervana – Grozdanin kikot, Satana, Hasanaginica, Adem i Eva, Miris kiše na Balkanu – jer su to praizvedbe inspirisane domaćom literaturom i kulturnom prošlošću naših prostora. Među značajnim koreografima, onim vodećim, su Dragutin Boldin i Edina Papo. U tim praizvedbama posebno mjesto zauzima Derviš i smrt izveden 1990., a iz vrlo bogatog opusa Edine Papo posebno bih izdvojio balete Katarina, bosanska kraljica i Sinha. Na kraju ove liste je Omer i Merima od prije nekoliko godina prema koreografiji Belme Čečo”, ističe profesor Halid Kuburović.

Dodaje kako je u vrhu posebno značajnih djela ove pozorišne kuće balet i opera Carmina Burana Karla Orfa, vrhunsko muzičko-scensko djelo koje je živjelo od 1984., kada je prvi put izvedeno, do samog početka rata u Bosni i Hercegovini. Koji je spriječio njegovo izvođenje po Evropi i svijetu.

Katarina Kotzka i Antun Marinić

“To je kada govorimo o povijesti sarajevskog baleta koja je izuzetno bogata. S druge strane su sjećanja koja se vežu prvenstveno uz baletne zvijezde i vrhunske umjetnike, a u toj kategoriji u vrhu su nesumnjivo Katarina Kotzka, Emina Kamberović i Suada Kavazović te njihovi partneri Antun Marinić, Salko Pervan, Dragan Tičić i Nedžad Potogija”, dodaje Kuburović.

Nedostatak profesionalnog kadra  

Sarajevski Balet, koji je do 1992. išao uzlaznom putanjom, s radom nije prestao ni u ratnom periodu. Nekoliko odvažnih zaljubljenica i zaljubljenika u baletnu igru bili su dio mjuzikla Kosa koji je premijerno izveden u novembru 1992. godine, a 1994. su plešući na Ravelovu muziku upriličili premijeru Bolera.

“Ta dva projekta su veoma značajna za sarajevski Balet, jer pokazuju da smo i u takvim uvjetima uspjeli ostvariti kontinuitet”, ističe Đindo.

No, od posljedica opsade nikada se nisu u potpunosti oporavili – već skoro dvije decenije muče muku s malim ulaganjima, lošim uvjetima za rad i nedostatkom kadra.

“U proteklom ratu devastirane su i naše obrazovne institucije koje nisu u stanju da nam proizvedu dovoljno kadra za proširenje našeg ansambla”, kaže Đindo.

Zbog toga uvoze igrače iz regionalnih i evropskih zemalja.

“To je normalno i dešava se u svim državama, međutim ne u ovolikoj mjeri”, kaže Papo i dodaje: “Sve države se oslanjaju na svoje baletne škole i akademije koje obrazuju ovako rijedak i vrijedan kadar. Zbog toga mislim da ne možemo govoriti o budućnosti velikog profesionalnog ansambla kakav Bosna i Hercegovina zaslužuje”.

Kuburović podsjeća na čudnu koincidenciju – današnji baletni ansambl nije daleko od broja umjetnika koje je 1950. imao baletni ansambl Žetve.

“Tridesetak balerina i plesača je broj koji veoma teško, reducirano u repertoarskom smislu, može opsluživati ideje baletne priče. U tom smislu bi se moralo pokazati daleko više empatije, razumijevanja i materijalne podrške u smislu politike kulture koja će afirmisati brigu o teatru”, pojašnjava.

Budućnost bh. baleta

Balet je ime Sarajeva i Bosne i Hercegovine, kao i bivše Jugoslavije, pronio mnogim zemljama svijeta i napravio značajan odjek.

“Sarajevski Balet imao je izvanredne sezone gostovanja u Italiji, Švicarskoj, Austriji, Mađarskoj, Bugarskoj, Rumuniji, Egiptu, Tunisu, Alžiru… Zaista su to godine ispunjene izvanrednom afirmacijom, jer se s takvim personama kakve su bile zvijezde sarajevskog Baleta šezdesetih, sedamdesetih i osamdesetih moglo stupiti na svjetsku scenu”, kaže Kuburović.

No, bez obzira na poteškoće s kojima se suočavaju proteklih godina, Đindo ističe da je budućnost sarajevskog Baleta neupitna.

“Budućnost Baleta je prvenstveno zasnovana na ljubavi i entuzijazmu zaljubljenika u ovu umjetnost. Bilo bi tužno da BiH kao evropska država nema balet kao ključnu umjetnost za sofisticirani pristup Evropskoj uniji koja od BiH zahtijeva njegovanja tradicije evropske kulture – a opera i balet su ključ toga”, ističe Đindo.

“Situacija je veoma kompleksna, naročito zbog trenutne pandemije zbog koje će ulaganja sigurno biti manja, ali s obzirom na to da imam ratno iskustvo siguran sam da ćemo naći način da zadovoljimo sve želje naše publike i osiguramo ovom gradu respektabilnu kulturu kakvu je uvijek i imao”, dodaje.

Podsjeća na anegdotu kada je Juan Antonio Samaranch dolazio u Sarajevo da sa Brankom Mikulićem i Antom Sučićem pregovara o Olimpijadi.

“Njegovo prvo pitanje je bilo imamo li nacionalnu Operu i Balet. Kada su Mikulić i Sučić rekli da imamo, Samaranch je rekao da mogu dalje razgovarati. Taj dijalog govori koliko je kultura važna. Ona je ključna za prezentiranje države, njen identitet i civilizacijski domet uopće. Zbog toga ne treba biti tretirana kao luksuz”, zaključuje Đindo.

Izvor: Al Jazeera


Povezane

Više iz rubrike TEME
POPULARNO