‘Afera’: Srebrenički zvuk bolje budućnosti
Piše: Ibrahim Sofić
SREBRENICA – Da rečenica “Muzika je ono što povezuje ljude, što sve razlike ostavlja po strani” nije samo prazna floskula ili, po bosanski, “šuplja priča” – pokazuje primjer benda “Afera” iz bosanskohercegovačkog grada Srebrenice.
Faruk Smajlović, Miroslav Andrić, Muamer Čivić i Rade Marković čine ovu grupu. Sigurno će neko pomisliti kako je neko oformio ovaj bend “na multietničkom principu 2+2”, no iz “Afere” to negiraju.
“Ma, to kod nas nema veze. Kad je grupa nastala, bili smo Faruk, ja i Ahmed, koji je otišao iz nekih razloga. Sada su tu Miroslav i Rade, vrhunski muzičari, profesionalci. Mi, kada smo tražili članove, to je bio glavni uvjet – profesionalnost. Lako se moglo desiti da je jedan Hare Krišna, drugi Jevrej ili Rom. Nismo neka nevladina organizacija, pa da se mora paziti na neke cifre. Kvaliteta je najbitnija”, govori Muamer.
Promocija albuma u augustuPromocija albuma bit će održana 9. augusta u Omladinskom centru u Srebrenici, a potom će nastupiti na manifestaciji “Kao nekad prije”.
“Tu će nastupiti svi muzičari iz Srebrenice. U proteklim godinama to je bilo prelijepo druženje, na kojem sve barijere padaju, bilo da je riječ o muzičarskim, vjerskim, nacionalnim…”, navodi Faruk.
Stari grad
Smajlović ističe kako je grupa nastala prije par godina i tada se zvala “Stari grad”. Prvo su se našli kako bi malo svirali, potom su uslijedile probe i vidjeli su kako ima prostora za napredak.
“Kad smo imali prvi nastup, vidjeli smo da bi to moglo ići u pozitivnom. Ušli smo potom u studij, snimili prvu pjesmu, koja se počela vrtiti na radiostanicama. Potom smo snimili još pet-šest pjesama, dok se nije pojavio jedan naš prijatelj Srebreničanin, inače uspješan privrednik u Slovačkoj. On nas je ‘pogurao’ finansijski, pa smo snimili album u Slovačkoj, u jednom vrhunskom studiju”, navodi on.
Kažu kako sviraju “Hard rock” te “Ex Yu rock”, da su im numere “Bijelog dugmeta”, “Atomskog skloništa” i “Riblje čorbe” neizostavan dio repertoara. Sviraju širom Bosne i Hercegovine, i dalje. No, jedna poteškoća postoji.
“Mi smo imali publike za takvu vrstu muzike, ali u Srebrenici u posljednjih nekoliko godina nema publike ni za kakvu muziku, jer nema ljudi. Srebrenica je grad s oko 1.000 stanovnika. To je jedno veće selo. Ovdje sviramo jednom, maksimalno dva puta godišnje, a sve svoje svirke baziramo na druge gradove”, ističe Čivić.
Trnovit put do uspjeha
Mnogi bi pomislili kako zbog svog stila imaju problema od “narodnjaka”, ali oni odgovaraju na to kako “svaka muzika nađe uši za slušanje, mi svoje guramo”.
Ostati ili otići?Iako zajedno sviraju, Faruk i Muamer nemaju isti pogled na budućnost u Srebrenici.
“Za mene Srebrenica nije odskočna daska. Ja sam oduvijek govorio da ću se vratiti. Srebrenica je moja zadnja stanica i stojim iza te odluke. Koliko je to dobro, loše – ne želim se time opterećivati, želim živjeti gdje imam sve svoje, gdje sam odrastao. Tu mi je najljepše”, kaže Faruk.
“Priznajem – dok sam bio u Tuzli, maštao sam da se vratim, obnovim kuću, napravim bend… Počeo sam živjeti taj san, ali već treću godinu mi je realnost opalila nekoliko šamara. Izađete, praznim gradom hodate iz dana u dan. Ljudi odlaze… I ja sam sada u Sarajevu, oženjen sam Srebreničankom i volio bih da ovdje nađemo posao i da tu živimo, ali je teško.”
“Put do bilo kakvog uspjeha je trnovit. Kad sam se vratio 2008. godine, bila mi je najveća želja napraviti album i bend. Trebalo je dosta strpljena da se dođe do nekog nivoa – napravili smo nekoliko snimaka i mislili da to super zvuči, dok nismo došli do Slovačke, kada smo dobili priliku za ozbiljnije snimanje. Tek kad sam tamo počeo raditi, vidio sam koliko ne znam i gdje smo mi u odnosu na njih i vidio kako muzičar može zaraditi”, kazao je Muamer.
Od rock-muzike se u Srebrenici ne može živjeti. Faruk radi u Cimosu, Rade je profesionalni muzičar, koji nastupa na svadbama i u folkotekama. Miroslav je prva godina fakulteta, a Muamer je apsolvent, koji ističe kako ih vjera vuče da sviraju.
“Bilo ko ko uspije u nečemu, kazat će kako je teško išlo, malo ko je imao sve kad je počeo. Vjerujemo u svoje pjesme, u naš album gdje su sve istiniti i iskreni tekstovi o životu i ljubavi.”
Izdvojeni nastupi
Faruk dodaje kako gdje god sviraju to rade s istim emocijama. No, neki nastupi su posebni za “Aferu”.
“Izdvojio bih Goražde i tamošnji Festival prijateljstva, koji ima odličnu organizaciju. Može se izdvojiti i nastup u Minhenu”, kazao je i dodao kako postoji jedan problem.
“Imamo jedan čudan hendikep – moramo objašnjavati da zaista živimo u Srebrenici, ne vjeruju nam da smo ovdje. Misle da smo u Sarajevu ili u Vogošći, ali mi smo tu, vratili se i živimo tu.”
Muamer ističe jednu stvar koja je zabrinjavajuća – budućnost u Srebrenici.
“Vratio sam se 2008. godine. Tada je u gradu bio veliki broj mladih, ali sam vidio kako će mnogi otići. Išao sam kod čelnih ljudi opštine i pitao šta misle uraditi da ne idu ljudi. Pričali su o nekom novom projektu, a stari propada – ljudi odlaze. Strah me je najviše – ti ljudi su tada došli s velikom nadom, sada kada su otišli – zauvijek su presjekli sa Srebrenicom. Vidjeli su da se ne mogu izboriti, san nekima možda može biti poljoprivreda ili plata od 200 eura, no mnogi su izgubili nadu i žele otići iz Bosne i Hercegovine.”
Izvor: Al Jazeera