Jenkins: Sarajevo šalje poruku mira

Razgovarala: Dajana Pašić

Ljudi bi nestalo kad bi se prestali međusobno pomagati, ne možemo postojati bez međusobne pomoći.

Ove riječi  Waltera Scotta vremenom su postale parola humanistice i filantropistice Sanele Diane Jenkin, koja je prije 15 godina osnovala Fondaciju za pomoć BiH. Fondacija je fokusirana na pomoć bolesnoj djeci, bolnicama, izbjeglim i raseljenim osobama, sirotištima i dječijim domovima, a preko nje Jenkins je do sada svojoj zemlji donirala više od tri miliona konvertibilnih maraka (1,5 miliona eura).

Za solidarnost i humana djela uspješna Sarajka do sada je dobila veliki broj nagrada ne samo u BiH, već i u svijetu. Kako sama ističe, najviše joj znači priznanje rodnog grada za patriotizam Isa-beg Ishaković iz 2013. godine te priznanje Fondacije za pomoć oboljelima od AIDS-a Elton John iz 2014. Ova humanistica sa adresom u Malibuu, Los Angeles, ove sedmice u posjeti je rodnom gradu gdje će pogledati svjetsku pretpremijeru pozorišnog komada ”Hotel Evropa” o odnosu Evrope prema BiH. Komad francuskog pisca i filozofa Bernard-Henri Levyja biće izveden pod rediteljskom palicom Dine Mustafića.

Golgota

• Sa jednim od najpoznatijih glumaca današnjice, Georgeom Clooneyem, radili ste na pomoći stanovništvu Darfura, a godinama učestvujete u finansiranju Fondacije za oboljele od AIDS-a Elton John.

– Clooney je moj dobar prijatelj i zajedno smo pokrenuli akciju pomoći za Darfur. Uključila sam se, jer niko na planeti ne zaslužuje takvu torturu i teror. U prvom planu jeste zaštita ljudskih prava. Mi moramo skrenuti pažnju na takve stvari jer je to u 21. vijeku nedopustivo. I sami smo prošli golgotu i zato još više saosjećam sa ljudima čija ljudska prava za neke ne vrijede ništa. 

Za realizaciju cjelokupnog projekta Sanela Jenkins je donirala 100.000 konvertibilnih maraka (50 hiljada eura). 

• Sve ove godine Fondacija je fokusirana na pomoć djeci, bolesnima, bolnicama. Ovo je prvi put da ste napravili iskorak i učestvovali u realizaciji jedne predstave te ušli u oblast kulture. Zbog čega?

– Sarajevo nosi tu neslavnu titulu da je tu počeo Prvi svjetski rat. Istorija i istoričari se bave tim pitanjima, s tim što je važno da se o istoriji uvijek govori činjenicama koliko je moguće, bez primjese ličnih utisaka, opisa, komentara itd… Sarajevo će biti centar svijeta krajem juna kad se bude obilježilo 100 godina od početka Prvog svjetskog rata. Znam da će se iz mog rodnog grada poslati poruka mira, i to i jeste svrha ovakvih obilježavanja. Moramo svijet uvijek podsjećati na istoriju kako bismo bili pametniji u budućnosti. 

• Za ugrožena poplavljena područja izdvojili ste 200.000 konvertibilnih maraka, čime ste u medijima proglašeni najvećim privatnim donatorom. Gdje će ta sredstva biti usmjerena i na koji način će biti iskorištena?

– Moji prijatelji na terenu prikupljaju podatke i u toku je izrada prijedloga kako je najefikasnije dodijeliti tu pomoć. Još nismo odlučili da li će to biti individualno ili nečemu što je od opšteg značaja, kao što su ustanove, putevi, mostovi i sl. 

• Koliko su ljudi u svijetu upoznati sa elementarnim nepogodama koje su pogodile region, kako reaguju i žele li pomoći?

– Vijest o poplavama je odjeknula trenutačno u cijelom svijetu. Ljudi su bili zgranuti, puni nevjerice. Prvo što su se svi pitali je kako je moguće da nakon ratnih razaranja i golgote koju su prošli ljudi iz našeg regiona, ponovo doživljavaju katastrofu! Ljudi su spremni pomoći, i pomoći će, u to nema sumnje. Teško je ne saosjećati sa jednom porodicom koja cijeli život ulaže sve – energiju, novac u porodično gnijezdo koje samo tako nestane. A takvih porodica je na hiljade. Lično sam animirala svoje prijatelje da se uključe u akciju pomoći ugroženima, što će i učiniti.

• Često ističete da ste najslabiji na djecu. Obnovili ste prostorije ustanove za djecu sa specijalnim potrebama i pomogli SoS dječije selo u Goraždu, pomogli dječijim domovima u Mostaru i Zenici, učestvovali u pojedinačnim donacijama za bolesnu djecu… Na koji način pomoći djeci, a da pomoć ima trajni efekat?

Pomoć Haitiju

• Nakon razornog zemljotresa na Haitiju, odmah ste reagovali. Sa Seanom Pennom osnovali ste Fondaciju Jenkins-Penn za pomoć ugroženima, privatni avion napunili hranom, lijekovima i higijenskim sredstvima. Bez straha se zaputili na razorena područja.

– Jedino što sam u tom momentu željela jeste da budem tamo sa ljudima koje je zadesila nesreća i da im makar malo pomognem i olakšam. Haiti je bio, kako kažu, sravnjen sa zemljom. To je bilo izuzetno teško. Riječ je o užasno teškim i emotivnim momentima. Ljudi su izgubili svoje najdraže, sve je srušeno, ranjena tijela i leševi na sve strane. Kada smo Sean i ja stigli tamo, nismo znali odakle prvo da počnemo. Podigli smo kamp gdje smo stacionirali medicinske preparate i lijekove. Masa ljudi je tuda prošla. U cijeloj nesreći i tragediji pojavila se žena sa trudovima. I sama sam majka. Nije bilo vremena za razmišljanje, porođaj je počeo. Pomogla sam da na svijet dođe divna mala djevojčica.

– Izuzetno je teško raditi na humanitarnim projektima u društvima kakva je BiH. Mi jesmo dosta uradili da pomognemo djeci i to se uglavnom svodi na pomoć u smještaju, hrani, odjeći. Dakle, osnovnim stvarima koje su potrebne za život. Međutim, djeci u BiH treba i drugi vid pomoći. Pri tome mislim na djecu bez roditeljskog staranja, bolesnu djecu.

Njima su potrebni programi koji će ih, uz pomoć dobro obučenih i profesionalnih ljudi, voditi i usmjeravati kroz život. Da steknu dobro obrazovanje i da njihovi životi dobiju smisao i imaju cilj. U tom pravcu mora se uključiti država, socijalne službe, koje trebaju naporno raditi dan i noć. Cijelo društvo treba da učestvuje. Ono što sam ja najmanje mogla da uradim, uradila sam, i još uvijek radim, ali mislim da to nije konačno rješenje za tu napaćenu djecu.

• Obrazovanje smatrate jednim od bh. prioriteta?

– Naravno, pogotovo što mali narodi kao mi moraju raditi na kvalitetu da bismo nadoknadili nedostatak kvantiteta. Nadovezujem se na prethodno pitanje i insistiram na obrazovanju kao najvećoj stepenici za bolju budućnost naše djece i omladine. Pokušali smo raditi i u tom smjeru, pa smo donirali novu kompjutersku opremu svim osnovnim školama Podrinjskog kantona. Riječ je o sedam škola.

Tehnologija je prozor u svijet i ne želim da naša djeca budu na margini kada su u pitanju takve stvari. Donirali smo i računarsku opremu i Fakultetu za sport u Sarajevo. Pomogli smo rad i Udruženja građana “Obrazovanje gradi BiH” i smatram ove donacije izuzetno značajnima jer se tiču budućnosti mladih ljudi i same BiH.

• Koji su Vaši humanitarni projekti u bližoj budućnosti?

– Situacija je takva da ništa ne mogu isplanirati. Uvijek se pojave neke neočekivane situacije u kojima treba da reagujem i pomognem. Nadam se da će takvih situacija bivati sve manje. Sve dok ljudima treba pomoći i ja ću pomagati…

Izvor: Al Jazeera