Galićev bijeg polovnim ‘Passatom’ u Vinjane Donje

Medijske istrage i borba za što bolju gledanost / slušanost / čitanost locirale su nedavno (još uvijek) zamjenika direktora Državne službe za istrage i zaštitu Zorana Galića u Vinjanima Donjim kod Imotskog. Šta će karijerni policajac i državni službenik na visokim pozicijama u selu na jugu Hrvatske više od mjesec nakon što je pobjegao iz matične mu države Bosne i Hercegovine u susjednu, rezervnu domovinu, nakon što su mu na vrata trebali pokucati njegovi podređeni iz SIPA-e i lišiti ga slobode?

Možda ga je na to ponukala nostalgija, pa on je rođen također u Vinjanima (bez odrednice donji, gornji, srednji, mali, veliki), bh. selu desetak kilometara udaljenom od mogućeg aktuelnog boravišta u zemlji članici Evropske unije. Ili je to uradio iz praktičnih razloga: vrlo brzo, za nekoliko minuta, mogu mu u posjetu i(li) na zajednički ručak doći članovi obitelji, kumovi, prijatelji, bilo ko tko iz (rodnih) Vinjana i obližnjeg Posušja poželi vidjeti jednog od do sada najuspješnijih žitelja ovog dijela zapadne Hercegovine.

Munjevita karijera prometnog policajca iz Posušja

Osumnjičenik za teška krivična djela zloupotrebe položaja, krimen koji se u Bosni i Hercegovini kontinuirano dešava već desetljećima i svima nam je pomalo neugodno ako se barem jednom mjesečno na meti pravosuđa i policije ne nađe neki visoki dužnosnik ili političar, na teškim je mukama. Ne, ne brine se da će ga službe sigurnosti Hrvatske uhapsiti, nakon što je Sud Bosne i Hercegovine za njim raspisao, na prijedlog državnog Tužiteljstva, centralnu i međunarodnu potjernicu, i deportirati u matičnu zemlju; razlozi za nervozu su mnogo prozaičniji i pragmatičniji – novac je ključni razlog bijega i grozničavog iščekivanja.

Čudne su te „finansijske vratolomije“ i izleti u mutne vode, da budemo korektni dok je predmet još u fazi istrage, dužnosnika od mjesne zajednice do vrha države koji bi trebali biti oličenje poštenja i odgovornosti, onih koji su „moralna vertikala“ i brana kriminalu, korupciji, lažima, lopovluku, mitu, otimačini… Evo, primjerice, Zorana Galića, koji je od „običnog prometnog policajca“ munjevito napredovao – preko inspektora, načelnika Granične policije u Posušju, policijskog komesara Ministarstva unutrašnjih poslova Zapadnohercegovačkog kantona, direktora Granične policije Bosne i Hercegovine (dva mandata) do zamjenika direktora SIPA-a. I gdje je i kako „pao“? Na automobilu VW Passat, vrijednom 14.000 eura.

Je li kompletna karijera, duga 33 godine, propala zbog polovnog auta, je li 14.000 eura, koliko otprilike iznosi šestomjesečna plata na funkciji u Graničnoj policiji? Toliki iznos predviđen je i kao otpremnina za (sada stopiranu) mirovinu bjegunca u Vinjane Donje (?), možda je nikad ne naplati, sve će to, još jednom, „poravnati“ politika, koja je i dovela do toga da možeš (ne mora to biti čak ni ilegalno) preći par kilometara preko granice i stegao čvor koji niko nije otpetljao već duže od 20 godina. Ova „transakcija“ dogovorena je u februaru 2021. godine, a Galić, tadašnji direktor državne Granične policije, prema podacima iz bh. Tužiteljstva, za Passata je organiziranoj grupi, koja je također osumnjičena, trebao prenositi informacije o otvorenim istragama koja se vode protiv njenih članova.

Ugovor o izručenju je i potpisan da se ne poštuje

Kakva će biti sudbina Zorana Galića, koliko će čekati i hoće li dočekati mirovinu i otpremninu, hoće li mjesece, možda i godine, provesti „tako blizu, a tako daleko“ od rodne kuće, hoće li konačno u Bosni i Hercegovini zaživjeti pravna država, nije li vrijeme da komšije i susjedi počnu poštivati jedni druge? Mnogo je pitanja bez odgovora, pogotovo bez povoljnog rješenja, politika i (uglavnom stranačko) politikanstvo gotovo su do savršenstva širom otvorili vrata i sehare onima s dvojnim državljanstvom da bez zazora ostvare kriminalne namjere i jednostavno prelaskom granice gotovo pa postanu uzorni i cijenjeni građani.

Bosna i Hercegovina i Hrvatska su 2012. potpisale, a godinu kasnije ratificirale Ugovor o izručenju, pa tako u članu 7. ovog zvaničnog dokumenta piše: „Izručenje vlastitih državljana u svrhu krivičnog progona dopustit će se ako su ispunjeni uvjeti propisani ovim ugovorom za krivična djela organiziranog kriminala, korupcije i pranja novca za koja je prema pravu obiju država ugovornica propisana kazna zatvora ili mjera koja uključuje oduzimanje slobode u trajanju od četiri godine ili teža krivična djela.“ Ili, da pojednostavimo do kraja: službeni Zagreb je obavezan izručiti Zorana Galića pravosudnim bh. tijelima.

Pa, hoće li? Neće, jer „taj film“ do sada nismo vidjeli, jer obje zemlje imaju „svoje razloge i tumačenja“ zašto kriminogene kapitalce ne žele vratiti tamo gdje su osumnjičeni, optuženi, presuđeni. U slučaju Galića se izručenje, usprkos međunarodnoj potjernici, ne može očekivati jer se radi o visokopozicioniranom kadru Hrvatske demokratske zajednice Bosne i Hercegovine, koja svoje članove nikada ne ostavlja na cjedilu, naprotiv. Primjer za to su i kadrovi ove stranke u Vijeću ministara Bosne i Hercegovine, koji, uz pomoć ministara iz bh. entiteta Republika Srpska (što je očekivano, jer ide na štetu države koja ih plaća), nastoje Galića razriješiti dužnosti, kako bi se mogao penzionirati i dobiti pozamašnu otpremninu.

Zbog njih je Bosna i Hercegovina na začelju svih lista

To što je osumnjičeni pobjegao iz zemlje, skriva se od zakona države kojoj se više puta zaklinjao i od kojoj je sve dobio, ne dolazi na posao i preko advokata šalje poruke kako je bolestan za vladajuću stožernu stranku nije znak i razlog da treba biti smijenjen. Zna Galić da su prije njega deseci osoba sukobljenih sa zakonom pobjegli iz Bosne i Hercegovine u Hrvatsku i obratno. Svjestan je da oni s dobrom političkom (stranačkom) podrškom i zaleđem, sa značajnim finansijskim kontom ili sa zvanjem i znanjem pogodnim za zemlju u koju su pobjegli neće biti izučeni.

Kako je i gdje Galić 8. jula prešao granicu Bosne i Hercegovine i Hrvatske, ko mu je iz SIPA-e dojavio da mu prijeti hapšenje, je li pobjegao od zakona u Passatu vrijednom 14.000 eura… manje je važno od toga hoće li ikada osumnjičeni, optuženi, presuđeni odgovarati za svoja (ne)djela. Pogotovo oni koji su desetljećima obnašali najvažnije i najodgovornije funkcije i zbog kojih je Bosna i Hercegovina, između ostalog, na dnu svih relevantnih istraživanja u Evropi, s tendencijom da „visok“ rezultat ostvari u cijelom svijetu.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.