Zašto se Trump nikada neće vratiti svojoj ranijoj politici na Bliskom istoku

Na Bliskom istoku prevladava uvjerenje da će se, čim Donald Trump u januaru ponovo preuzme dužnost predsjednika Sjedinjenih Američkih Država, nastaviti s američkim politikama u regiji koje je provodio tokom svog prvog mandata u periodu između 2016. i 2020. godine.

Međutim, činjenica je da se Bliski istok danas značajno razlikuje u odnosu na tadašnji period, s obzirom na rat koji traje više od godinu dana i rizike koje on nosi za SAD i njegovu ulogu u regiji. Također, svijet s kojim se SAD danas suočava drugačiji je u odnosu na ranije, u smislu samih razmjera geopolitičkih izazova, što ovo uvjerenje čini potpuno nerealnim.

Trump možda neće promijeniti svoj neprijateljski stav prema palestinskom pitanju, svoju apsolutnu podršku Izraelu ili uvjerenje da će politika maksimalnog pritiska na Iran obuzdati njegovu regionalnu ekspanziju i razvoj nuklearnog programa. I pored toga, ovog puta će se suočiti s drugačijim Bliskim istokom.

Neposredni izazov s kojim se Trump suočava u regiji bit će oblikovanje politike koja može okončati izraelski rat protiv Gaze i Libana te smanjiti rizike da napetosti između Izraela i Irana skliznu u direktni rat.

Ipak, to neće biti moguće bez pokazivanja odlučnosti u vršenju pritiska na izraelskog premijera Benjamina Netanyahua da razmotri prednosti sklapanja sporazuma s Hamasom o okončanju rata i njegovom prisiljavanju da prihvati realnu viziju budućnosti Gaze nakon rata, koja bi bila prihvatljiva za Palestince i regiju.

Trumpove promjene u američkoj politici

Trump će se, također, morati zalagati za dogovor o okončanju rata između Izraela i Hezbollaha, jer je takav potez neophodan kako bi se smanjio rizik od prerastanja sukoba u regionalni rat koji bi na kraju mogao prisiliti SAD da se ponovno uključi u beskonačne ratove na Bliskom istoku.

Rat koji je počeo 7. oktobra otkrio je Trumpu neugodnu istinu, a to je da je projekat ”dogovor stoljeća”, koji smatra jednim od svojih postignuća u prvom predsjedničkom mandatu, postao recept za Bliski istok koji je opasniji za regiju i američke interese u njoj, jer je bio osmišljen da likvidira palestinsko pitanje.

Također, Trumpove promjene u američkoj politici prema palestinskom pitanju priznavanjem Jerusalema kao glavnog grada Izraela, te priznavanjem suvereniteta Izraela nad okupiranim sirijskim Golanom samo su osnažili desničarske tendencije u Izraelu i smanjile šanse za pravedno i sveobuhvatno rješenje palestinskog pitanja, koje bi moglo odvesti Bliski istok u novu eru stabilnosti i ojačati integraciju Izraela u njegovo regionalno okruženje.

Priznavanje ove činjenice može poslužiti Trumpu kao polazište za oblikovanje politike prema palestinsko-izraelskom sukobu koja će pokazati više uspjeha za njegovo preoblikovanje iz perspektive koja doprinosi ostvarivanju održive vizije novog Bliskog istoka. U takvom kontekstu, SAD ne bi trebao posvećivati mnogo pažnje i vojnih resursa toj regiji, već će se, umjesto toga, fokusirati na važnije geopolitičke izazove za Washington, poput Rusije i Kine.

Najveći izazov s kojim se Trump suočava u regiji i dalje ostaje Iran. U svom prvom mandatu, Trump je uspio povećati pritisak na Teheran povlačenjem iz nuklearnog sporazuma, ponovnim uvođenjem sankcija toj zemlji i atentatom na Qassema Soleimanija, komandanta elitne brigade Quds u Revolucionarnoj gardi. Međutim, ovaj pristup je bio kontraproduktivan jer je Iran produbio svoje odnose s Rusijom, Kinom i Sjevernom Korejom. To je potaknulo ovo zemlju da se ponovno fokusira na razvoj svog nuklearnog programa i nije ograničilo njenu regionalnu ulogu.

Bidenove politika otvorenosti prema Teheranu

Ni politika otvorenosti predsjednika Joea Biden prema Teheranu nije rezultirala oživljavanjem nuklearnog sporazuma, niti je dovela do slabljenja iranskog regionalnog utjecaja ili ograničavanja njegovog partnerstva s Moskvom i Pekingom. Međutim, balansiranje između politike pritiska i pristupa otvorenosti moglo bi dovesti do drugačijih rezultata.

Veliki ekonomski pritisak koji Iran doživljava i njegova spremnost na popravljanje svojih odnosa s arapskim državama tokom posljednjih godina, pružaju priliku Trumpu da obuzda regionalni utjecaj Teherana i njegove nuklearne ambicije.

Što se tiče američkih partnera u regiji, poput zemalja Zaljeva, Trump bi trebao usvojiti racionalniji pristup u upravljanju odnosima s tim partnerima, koji će se zasnivati na priznavanju njihovih interesa i zalaganju da se zaštite od posljedica nove globalne geopolitičke konkurencije, kao i na uvažavanju njihovih ambicija da diversificiraju svoja globalna partnerstva. To bi moglo pomoći Trumpu da ojača povjerenje tih partnera u Sjedinjene Američke Države i njihovu ulogu na Bliskom istoku.

Područje Zaljeva ostat će ključni strateški partner Washingtona u regiji, čak i onda kada zaljevske države rade na jačanju svojih partnerstava s globalnim silama koje se natječu sa Sjedinjenim Američkim Državama, poput Rusije i Kine.

Trumpov odnos sa Erdoganom

Ipak, palestinsko-izraelski sukob predstavlja veliki teret za regiju Zaljeva, koja očekuje konstruktivan američki angažman u rješavanju sukoba, kao putu ka prosperitetnijem Bliskom istoku.

Što se tiče Turske, blizak odnos koji je Trump uspostavio tokom svog prvog predsjedničkog mandata s predsjednikom Recepom Tayyipom Erdoganom pokazao se plodonosnim u pogledu djelomične saradnje u prevladavanju hroničnih spornih pitanja, poput američkih odnosa s kurdskim Jedinicama narodne zaštite (YPG) u Siriji.

Međutim, taj odnos sam po sebi neće biti dovoljan da Trumpov drugi mandat učini korisnijim za tursko-američke odnose. Priznavanje zabrinutosti Turske u vezi s kurdskim jedinicama i saradnje s njima u rješavanju sirijskog sukoba, te uzimanje u obzir zabrinutost Turske zbog američkog pristupa pitanjima Grčke i Južnog Kipra, predstavljaju nužan korak za obnovu tursko-američkog partnerstva.

Današnji turbulentni Bliski istok donosi velike izazove za Trumpa, ali istovremeno otvara i značajne prilike za SAD da redefinira svoju ulogu u regiji i odnose s različitim akterima. To bi moglo doprinijeti ostvarenju Trumpove vizije za smanjenje američkog angažmana u regiji, uz podršku partnerima u upravljanju njihovim pitanjima i regionalnim politikama uz manje oslanjanja na Washington.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.