Mogu li Palestinci srušiti ‘sporazum stoljeća’?

Američki predsjednik Donald Trump predstavio je detalje mirovnog plana za Bliski istok, poznatog kao ‘sporazum stoljeća’, a da je takav američki potez bio nužan potvrđuju dvije bitne varijable. Jedna od njih tiče se dešavanja na američkoj sceni, dok je druga direktno povezana s cionističkom tvorevinom i njenim liderom kojeg prate skandali zbog korupcije i koji je doživio poraz na izborima.    

Detaljnije rečeno, američki predsjednik Donald Trump proživljava pravu krizu unutar Bijele kuće, zbog čega postoje predviđanja da će je morati i napustiti i da neće ostati u njoj zbog neugodnosti i hajke koju su demokrate pokrenule protiv njega.

Proces suđenja, kako se čini, konstantno napreduje i ne zaustavlja se uprkos naporima Trumpovog tima odbrane da se “slabim dokazima” suprotstavi talasu koji su podigle demokrate. Prema tome, predsjednik Trump, čije postupke i ponašanje nije promijenio ulazak u Bijelu kuću, nastavio se držati istog pristupa kada je riječ o “ekonomiji, dogovorima i interesima”. Prema tome, u jeku sudskog postupka s kojim se suočava i sve manjim šansama za osvajanje drugog mandata morao je izvući posljednji adut i osloniti se na cionistički lobi koji “uzdiže ili srozava” aspirante za ulazak u Bijelu kuću. Trump na taj način pokušava izbjeći suđenje i osigurati sebi šanse za drugi predsjednički mandat.

Igra normalizacije odnosa

S druge strane, izraelska tvorevina, kao “razmaženo dijete” Sjedinjenih Američkih Država, suočava se sa stvarnom krizom koja dovodi u pitanje opstanak političkog sistema, što se možda najbolje manifestira kroz sljedeće:

1. Izraelska tvorevina nije uspjela prevladati svoju političku krizu nakon drugih izbora, te se sprema za treće izbore na koje izlazi u manje od godinu dana. Takva kriza nije se desila od osnivanja ove tvorevine. Šta više, sva predviđanja upućuju na to da ponovni izbori neće donijeti različite rezultate u odnosu na prethodne.

2. Stručnjaci iz izraelske tvorevine shvataju kako je najbolje da ih u ovom trenutku predvodi Benjamin Netanyahu, vođa stranke Likud, ali će javnost ipak glasati i za druge opcije. Time se sudbina izraelske tvorevine izlaže opasnosti od podjela koje se ne pamte još od njenog osnivanja.

3. Netanyahu je doživio spektakularan pad, posebno nakon korupcijskog skandala koji i dalje prati njega i članove njegove porodice, kao i pitanja treba li dobiti imunitet ili ne, ali i mnogih drugih problema.

Da bi se izvukao iz krizne situacije u izraelskoj tvorevini, Netanyahu nastavlja igrati u taktu normalizacije odnosa s arapskim zemljama, čineći pri tome ono što, objektivno, nisu učinili svi (izraelski) čelnici zajedno. Također, najavljuje aneksiju Jordanske doline, hvaleći se, prije svega, zbog sigurnosti koju je obezbijedio izraelskim građanima zahvaljujući sigurnosnoj koordinaciji i to bez ikakvih naknada i troškova koje mora snositi njegova vojska.

Sve su to pokušaji da se zadobije povjerenje birača kako bi ga ponovo izabrali za novi mandat, no čini se da ti pokušaji nisu dovoljni da uvjere izraelske glasače. Pred ovakvom stvarnošću, pojavljuje se Trump koji dolazi izdaleka sa lađom spasa za svog bliskog prijatelja Netanyahua, ali i za sebe. Na toj lađi su prava palestinskog naroda i svih muslimana, čime Trump nastoji potaknuti izraelske birače da odaberu Netanyahua kao najistaknutiju ličnost koja vodi svoju tvorevinu i spašava je od kolapsa u svjetlu najtežih izazova s kojima se suočava još od svog osnutka!

Ovdje se nameće veoma važno pitanje: Mogu li Palestinci odustati od sporazuma stoljeća? Da bismo odgovorili na to pitanje, moramo se vratiti u unazad i malo prelistati stranice iz povijesti, gdje ćemo, bez sumnje, pronaći nešto što nagovještava šta nas to čeka u budućnosti.

Uzavrela situacija u regiji

U nadvladavanju kriza na koje su nailazili, Palestinci su uvijek imali dvije mogućnosti, i nije postojala treća opcija. Prvo, da prihvate status quo i da se podčine i popuste pred voljom okupatora, što nije karakteristika palestinskog naroda. Drugo je odupiranje i odbacivanje odluka okupatora te borba protiv istih svim raspoloživim snagama koje su neznatne pred snagama okupatora i njegovih saveznika. Palestinci su obično birali ovu drugu opciju, zbog čega se nikada nisu pomirili s okupacijom od osnivanja ”cionističke tvorevine” na palestinskoj zemlji.

U trenutnoj situaciji, Palestinci mogu ujediniti svoje stavove, odluke i djelovanje, ali trebaju imati na umu da nemaju previše vremena za to. Potez koji je napravio Ismail Haniyeh, šef političkog ureda Hamasa, pozivajući palestinske frakcije da se sastanu u Kairu i prevaziđu krize i probleme iz prošlosti, korak je u dobrom smjeru u vrijeme velikih pritisaka usmjerenih na palestinsko pitanje, ali je nažalost nedovoljan. Sve palestinske frakcije, osim Fataha, pozdravile su poziv Haniyeha, ali ni to nije dovoljno. Čekanje na odgovor Fataha dok nam vrijeme otkucava neće nas poštedjeti problema ukoliko Fatah bude ustrajavao, kao što je po običaju činio u svojim ranijim pozivima, na ignoriranju odluka nacionalnog konsenzusa.

Situacija u regiji je uzavrela, dok se američki angažman ovog puta čini krajnje ozbiljnim. Prema tome, moraju se pod hitno poduzeti konkretni koraci kako bi se suprotstavilo bilo kakvim američkim ili izraelskim akcijama ili potezima. Osude, negodovanje i izdavanje saopćenja neće biti dovoljni za poništavanje ovog ‘sporazuma’. Uspjet ćemo samo ako budemo djelovali u skladu s razmjerima ovog ozbiljnog izazova.

Šta više, naše aktivnosti trebamo usmjeriti na to da se podstakne uklanjanje Netanyahua i Trumpa s političke scene u potpunosti. Regija se mora pretvoriti u vulkan koji eruptira u svim dijelovima palestinske teritorije, uništavajući pred sobom one koji su je pokrali i i okupirali. Prisjetimo li se naše prošlosti, čekanje na odgovor palestinskih vlasti ili pokreta Fatah neće nam biti od neke pomoći. Fatah nas je često znao izigrati u vrlo važnim situacijama, dok u zvijezde ukiva sigurnosnu saradnju i koordinaciju s cionističkim okupatorima. Ostaje da vidimo hoće li se ovog puta složiti s nama u smislu djelovanja, a ne samo davanja izjava za medije, kako bi sporazum stoljeća doživio neuspjeh.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera