Švedska akademija pomaže Handkeovo negiranje genocida

Sa dodjelom Nobelove nagrade za literaturu Handkeu, Švedska akademija podržava i legitimizira njegovo negiranje i srpski ekstremizam, piše autor (EPA)

Počašćen sam što mogu pridružiti glas protestu koji se dešava u Štokholmu. Naš protest nam daje priliku da svijetu kažemo istinu o genocidu i istinu o međunarodnoj agresiji počinjenoj protiv Bosne i Hercegovine od strane Srbije i Hrvatske od 1992. do 1995. godine.

Protestiramo protiv dodjeljivanja Nobelove nagrade za književnost 2019. Peteru Handkeu, negatoru genocida i neskrivenom simpatizeru nasilnog srpskog ekstremizma. To je kao da se Nobelova nagrada daje nekome ko negira Holokaust.

Kao negiranje Holokausta

No, kako je trenutni predsjedavajući Predsjedništva Bosne i Hercegovine Željko Komšić istakao u odgovoru na dodjeljivanju nagrade Handkeo, niko ne može zamisliti da u, ovom društvu, negator Holokausta dobije Nobelovu nagradu za bilo šta. Jednostavno bi bilo nezamislivo.

„Zamislite da je neko ko negira Holokaust nagrađen nakon Drugog svjetskog rata“, naveo Komšić. „To je potpuno neprikladno i protivi se svim etničkim normama.“

Bilo bi zanimljivo i neprikladno jer, zapravo, postoje zakoni protiv negiranja Holokausta u mnogim evropskim državama. Negatori Holokausta dobijaju zatvorske kazne i Evropski sud za ljudska prava potvrđuju njihove presude. No, uz zakone protiv negirana Holokausta, Okvirna odluka Vijeća (Evropske unije) od 28. novembra 2008. o „borbi protiv određenih oblika i izraza rasizma i ksenofobije sredstvima krivičnog zakona“ ukazuje kako „Članice države trebaju poduzeti sve neophodne mjere da osiguraju“ da „javno praštanje, negiranje ili istinsko trivijaliziranje genocida bude kažnjivo“.

U kontekstu te odluke, evropske države su zaista usvojile zakone protiv negiranja genocida, među kojima su Švicarska i Belgija, zakone koje poštuju presude Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju (ICTY). Negiranje genocida je kriminalizirano u kontekstu govora mržnje jer se negiranje koristi kako bi se nanijela psihološka povreda onima koji su preživjeli genocid.

Aspekt mržnje se povećava jer negiranje genocida prijeti ponavljanjem zločina što je segment novog traumatiziranja žrtava. Riada Zukić govori upravo o tome u potresnom odgovoru na odluku Nobelovog komiteta:

„Odluka Nobelovog komiteta je izvor novog traumatiziranja za one koji su preživjeli genocid i rat. Pokazuje preživjelima kako je Nobelov komitet solidaran sa čovjekom koji je zloupotrijebio književnu platformu da izokrene historijske istine.“

Malo presuda

U skladu s tim o i kontekstu zakona protiv negiranja Holokausta i genocida u EU, te prihvativši svijest o psihološkoj šteti koja se nanosi i negiranju ljudskog digniteta koje je dio negiranja, ne može se razumjeti odluka Švedske akademije. Kako je Akademija mogla dati Nobelovu nagradu za literaturu nekome ko negira gencoid i ko simpatizira ultranacionalistički srpski ekstremizam?

Možda je to zato što ICTY nije uspio uspostaviti uvjerljivi narativ „počinitelj – žrtva“, greška koja je nastala najviše zbog kratkih zatvorskih kazni, ranog otpuštanja i relativno malog broja presuda za genocid i doživotnih kazni zatvora. Možda je tako što su se, tokom i nakon genocida, mediji, UN i druge grupe odnosili prema zločinima u BiH, ne kao prema genocidu, već prema „etničkom čišćenju“. Mnogi i samu tu frazu smatraju oblikom negiranja genocida.

Nadalje, šta god da je ICTY postigao svojim presudama (kojih nije bio beznačajan broj), jasno je odbačeno stalnim javnim negiranjem srebreničkog genocida i drugih ratnih zločina od strane zvaničnika Srbije i Republike Srpske, među kojima su premijerka Srbije Ana Brnabić i srpski član Predsjedništva BiH Milorad Dodik.

Istinu o genocidu u BiH, nadalje, dodatno izaziva dramatično jačanje nacionalizma, ksenofobije i islamofobije širom Evrope. Takav srpski nacionalistički ekstremizam, sa kojim se Handke identificira, doveo je do smrtonosnih terorističkih napada u posljednjih deset godina protiv muslimana i džamija u Norveškoj i Novom Zelandu.

Sada, sa dodjelom Nobelove nagrade za literaturu Handkeu, Švedska akademija podržava i legitimizira njegovo negiranje i srpski ekstremizam. Zauzvrat, Handkeova legitimacija će ojačati dalje negiranje i ekstremizam i uvećati bol i patnje žrtava sa prijetnjom novog genocida. Stoga, u tom smislu se može reći kako Švedska akademija pomaže i omogućuje Handkeovo negiranje genocida.

Okvirna odluka EU-a o rasizmu i ksenofobiji kaže kako „pomaganje i omogućavanje ponašanja kao što je negiranje treba biti kažnjivo“. Stoga, pomaganje Švedske akademije Handkeovog negiranja genocida je za osudu i štetno kao i samo negiranje i, ako se ne ospori, dovesti do daljeg negiranja i ekstremizma.

Etape negiranja

Negiranje genocida se smatra, kako se navodi u „etapama genocida“ profesora Gregoryja Stantona, jasan pokazatelj novog genocida. No, negiranje genocida u BiH je omogućilo novu etapu genocida koja uključuje slavljenje osuđenih zločinaca, pa čak i slavlje zločina, a slavljeničku etapu profesor Hariz Halilović naziva „trijumfalizmom“.

Sada uručenje Nobelove nagrade Peteru Handkeu, što je nagrada srpskom ekstremizmu, sugerira čak perverzniju formu „trijumfalizma“ od ranije viđenih jer slavi genocid na svjetskoj sceni: maskiranje negiranja genocida ka visoku kulturu, uz pokroviteljstvo Švedske akademije. Akademija se treba sramiti.

Kako je Zukić napisala: „Preživjeli zaslužuju više“. Preživjeli genocidne agresije u BiH imaju fundamentalna ljudska prava koja se krše ovom nagradom. Suočeni sa negiranjem, preživjeli imaju pravo na istinu o genocidu. Suočeni sa prijetnjom novim genocidom, preživjeli imaju pravo na zaštitu od novih napada. Suočeni sa čovjekom koji negira genocid, preživjeli imaju pravo da očekuju poštivanje vladavine prava.

Uz priznanje ovih i drugih ljudskih prava, te u afirmaciji istine o genocidu u BiH, nagrada Švedske akademije mora biti osuđena i moramo se posvetiti borbi protiv negiranja genocida, slavljenju osuđenih za ratne zločine i protiv trijumfalizma, od Republike Srpske do Štokholma.

Na kraju, u znak sjećanja na žrtve genocida, priznavši ljudska prava preživjelih, iz poštovanja prema pravu na istinu i vladavini prava i u skladu sa odlukom Vijeća EU o odgovornosti članica da se kazni negiranje genocida, pravi odgovor na Handkeovu Nobelovu nagradu bi bilo da ga se tuži za negiranje genocida i za govor mržnje.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera