Hoće li Husi pretvoriti Crveno more u ratno poprište?

Posmatrači su se zadržali na otvorenim prijetnjama Saleha al-Sammada, predsjednika Vrhovnog političkog vijeća u Sani, koje su otvoreno prenesene Moinu Shreemu, zamjeniku specijalnog izaslanika Ujedinjenih naroda za Jemen. U prijetnjama se navodi da će Husi prekinuti pomorske rute na Crvenom moru ako se nastavi s eskalacijom arapske koalicije u pravcu blokade grada Hudaydah, gdje se nalazi glavna i vitalna luka koja je i dalje pod kontrolom Husa.

Prijetnje nisu stigle samo od Sammada, već i od Mohameda Abdel Salama, zvaničnog glasnogovornika Ansar Allaha, koji je preko Twittera zaprijetio da će odlučno reagirati na bilo kakvo vojno angažiranje snaga koalicije u ovom pravcu.

Opomene su uslijedile nakon što je arapska koalicija saopćila da će privremeno zatvoriti sve zračne, kopnene i pomorske puteve koji vode u Jemen, s tim da će se voditi računa “o nastavku ulaska i izlaska ekipa za humanitarnu i medicinsku pomoć, u skladu s novim procedurama koje je uvela komanda koalicije”. Ovakav korak predstavlja otvorenu prijetnju i nanošenje udarca međunarodnom transportu u Crvenom moru.

Sammad je pojasnio zamjeniku izaslanika UN-a za Jemen da je u pitanju težak izbor i da se radi o strateškim opcijama, nakon čega više nema povratka. Stoga se nameću pitanja da li će Husi zaista pribjeći ovako teškim i opasnim opcijama? Jesu li oni u stanju to učiniti? Koja su njihova sredstava i kakve su implikacije takve odluke? Kakvi ih motivi navode na to da pribjegnu ovakvoj odluci, koja liči na samoubistvo i podsjeća na rečenicu “Neka i mene zadesi zlo ako će to nauditi mojim neprijateljima”?

Očajnička odluka

Kao prvo, ako Husi provedu svoju odluku, koja je očajnička bez sumnje, to će biti zato jer osjećaju da su u kriznoj situaciji zbog opsade. Prenosi se da je Sammad u ovom kontekstu rekao kako “oni [odnosno, države koalicije] svojim brodovima plove našim vodama dok naš narod umire od gladi i bolesti”. Prema tome, njihova odluka je pokušaj da se izađe iz ovog očaja.Da bi se odgovorilo na ranije postavljena pitanja, neophodno je, prije svega, sagledati geografsku situaciju, zatim vojnu sposobnost, a potom i implikacije ove odluke ukoliko se ona provede.

Geografski posmatrano, dužina jemenske obale iznosi više od 1.900 kilometara i uglavnom gleda na Arapsko more (južna obala). Što se tiče zapadne obale, čija dužina iznosi blizu 600 kilometara, ona se pruža od Adenskog zaljeva i sjeverno prema Crvenom moru. Moreuz Bab al-Mandab predstavlja ulaz u ovo more, dok se na jemenskoj strani obale se nalaze Dhubab, Mocha i Hudaydah, koju kontroliraju Husi.

Širina moreuza je približno 25 kilometara, a kroz njega svakodnevno prolaze stotine komercijalnih brodova različitih veličina. Crveno more, a time i Bab al-Mandab, smatra se žilom kucavicom za međunarodni pomorski saobraćaj. Na njegovoj istočnoj obali nalaze se jemenske luke, od kojih je najznačajnija Hudaydah, zatim obala Saudijske Arabije, gdje je najznačajnija Jeddah, pa sve do luke Aqaba, jedinih pomorskih pluća Jordana.

Na zapadnoj obali se nalaze Džibuti, Eritreja, Sudan i Egipat, odakle brodovi idu u pravcu Sredozemnog mora preko Sueckog kanala. Dakle, ovaj međunarodni morski prolaz ne tiče se samo Saudijske Arabije, već je to međunarodno pitanje. A sada, kakva je situacija u pogledu vojnih kapaciteta i dozvoljavaju li geografski uvjeti da se prijetnje Husa pretvore u stvarnost, odnosno da se Crveno more pretvori “bojno polje”.

Napad ‘brodom bez kapetana’

Prošle godine su geografske okolnosti i vojni kapaciteti omogućili Husima da napadnu na trgovačke i ratne brodove Saudijske Arabije i Emirata. U saopćenju Husa izdatom u julu 2017. godine ističe se da su u to vrijeme izveli napad na luku Mocha brodom s upravljanjem na daljinu (brod bez kapetana) punim eksploziva, koji se sudario s molom i udario u jedan od usidrenih brodova.

Snage arapske koalicije priznale su da topovnjače Husa plove Crvenim morem, a također su saopćili da su njihove snage u novembru 2017. godine osujetile neposrednu “vojnu akciju” čija su meta bili brodovi u toj regiji. Što se tiče vojnih kapaciteta, govori se o sve većoj opasnosti koju predstavljaju raketni potencijali boraca pokreta Ansar Allah, odnosno Husa, u kvalitativnom i kvantitativnom smislu.

Husi su potvrdili da su razvili vojne sposobnosti na lokalnom nivou, s tim da nisu negirali upotrebu iskustva drugih ili uvoz tehnologije, pod čime misle na Iran. O tome govore i rakete Tochka, Scud, Volcano i Zelzal, te ostale, koje su stigle duboko na teritoriju Saudijske Arabije i do njenog glavnog grada Rijada. Husi su uspjeli proizvesti bespilotne letjelice (dronove) različitih veličina, koje su sposobne izvoditi akcije izviđanja i snimanja terene, ali i druge vrste dronova opremljenih bojevim glavama i raketama s daljinskim aktiviranjem, pored stotina oklopnih vozila i tenkova.

Što se tiče pomorstva, Husi posjeduju na desetine savremenih i starih brodova, koji su modernizirani, nakon što je bivši predsjednik Ali Abdullah Saleh stavio pod svoju kontrolu većinu jemenskog mornaričkog oružja i prebacio ga u luku Hudaydah, uključujući desantne, torpedne i patrolne brodove.

Hiljadu dana besmislenog rata

S druge strane, arapska koalicija ima sofisticirane defanzivne pomorske snage. Saudijska Arabija ima zapadnu flotu stacioniranu u Jeddahu sa četiri fregate klase Al Madinah i Badr, desetine raketnih topovnjača različitih vrsta, kao i brze patrolne brodove Naja i Halter te patrolne brodove za napad klase Al-Sadiq. Emirati također imaju jaku pomorsku snagu koja se sastoji od velikih brodova klase Karakib, raketnih brodova klase Baniyas, a neki od njih su odvedeni i u luku Aden koju UAE trenutno kontrolira. Prema tome, teško je vršiti usporedbu između vojnih snaga država u sastavu arapske koalicije sa onim što Husi imaju.

Međutim, pitanje se ne tiče konfrontacije na terenu, jer je prošlo više od 1.000 dana besmislenog rata, a snage koalicije nisu uspjele ostvariti pobjedu koju obećavaju svakog dana. Ove pomorske vojne sposobnosti, u slučaju da budu korištene u Crvenom moru za suprotstavljanje Husima, automatski će pretvoriti oblast u ratno poprište, ili će ono, u svakom slučaju, postati nesigurno.

Mogu li Husi, koristeći svoje vojne kapacitete i ono što im dozvoljavaju geografski uvjeti, ostvariti prijetnje da će onemogućiti plovidbu u Crvenom moru? Da, i to tako što će učiniti da moreuz i samo more postanu nestabilna oblast za pomorstvo, a ne kroz direktnu zabranu pomorskog saobraćaja ili zatvaranje moreuza, pa makar i na određeni vremenski period, budući da to predstavlja crvenu liniju za međunarodnu zajednicu.

Veliki broj posmatrača smatra da su ove prijetnje poruka Husa upućena međunarodnoj zajednici i svakome koga se to tiče, kako bi ih podsjetili na svoje prisustvo i tragediju u Jemenu koja se dešava zbog bombardiranja iz zraka i blokade. Također, ovim žele istaći da zatvaranje jedinih pluća na koja dišu danas, a to je luka Hudaydah, nakon aerodroma, također predstavlja njihovu crvenu liniju.

Posljedice lokalne, regionalne i međunarodne

Na ovaj način žele poručiti da milionima ljudi prijeti smrt i bolest ako se nastavi zanemarivati njihovo pitanje i ne bude mu se pristupalo ozbiljno. Zaštita pomorskih puteva je međunarodna odgovornost, u skladu s međunarodnim pravom, stoga ni jedna sila ili država nema pravo zatvoriti ih drugoj strani, bez obzira o kome se radilo.

Zakon o pomorstvu određuje odgovornost i autoritet svake države u pogledu međunarodnih i teritorijalnih voda. Što se tiče moreuza, teritorijalne vode država se ograničavaju na minimum, čime se ostavlja prostor za međunarodne vode. Prema tome, teritorijalne vode se, prema zakonu o pomorstvu, smatraju regionalnim pitanjem, dok se međunarodne vode tretiraju kao međunarodno pitanje. Ovo se pravno primjenjuje na pitanje nametanja pomorske blokade od arapske koalicije u luci Hudaydah.

Zbog toga bi ostvarivanje prijetnji dovelo do internacionalizacije jemenskog rata. Pored zakona o pomorstvu, Ženevskih i Haških konvencija te interesa država koje se nalaze na Crvenom moru, pojedine države su uspostavile svoje vojne baze u oblasti Afričkog roga, poput Amerike i Turske. Stoga će posljedice ostvarivanja prijetnji istovremeno biti lokalne, regionalne i međunarodne.

Ukratko rečeno, ove prijetnje, koje su Husi prenijeli Ujedinjenim narodima i koje prelaze granice medijskih izjava, još su samo upozorenja, pogotovo što su im prethodile medijske izjave u kojima se nagovještava poduzimanje ovakvih mjera u budućnosti. Međutim, nije isključeno da će Husi pribjeći ovakvom potezu kao “posljednjem metku” svog oružja kako bi izašli iz “zatvorenog kruga”, u koji ih je uveo rat, te kako bi izvukli ovo pitanje iz ruku Saudijske Arabije i njenih saveznika i predali ga u ruke desetaka država koje smatraju da bi ovakve mjere ugrozile njihove interese i sigurnost.

Od ‘Oluje odlučnosti do ‘beznadne oluje’

Rat u Jemenu traje gotovo tri godine, a stvari i dalje stoje na istom mjestu. Istovremeno, razaranje, broj poginulih i raseljenih postaje sve veći bez ostvarivanja bilo kakvog vojnog rezultata na bilo kojoj strani. Na obzorju se ne nazire nikakvo rješenje, budući da se “Oluja odlučnosti”, a zatim i “Vraćanje nade”, pretvorilo u beznadnu oluju. Obje strane su izmorene, jer je cijena rata dosegla desetine milijardi dolara, dok ljudski gubici na strani Saudijske Arabije prelaze stotine, nakon što se rat prenio na njenu teritoriju.

Husi su, također, iscrpljeni, jer vode bitku za opstanak, dok je najveći gubitnik jemenski narod, sa svim skupinama koje ga čine. Kada se rat pretvorio u grčevitu borbu za opstanak, nestali su pokazatelji predaje na nekoj od ove dvije strane. Dok snage arapske koalicije nastavljaju politiku bježanja naprijed, Husi su najavili da se neće predati, pa makar rat ušao u svoju četvrtu ili petu godinu. Stoga se nameće pitanje: hoće li prijetnje pretvaranjem Crvenog mora u ratno poprište dovesti do ponovnog miješanja karata?

Ukoliko prijetnje Husa ne budu uzete za ozbiljno, da li će njihova provedba pokrenuti svijet da organizira međunarodnu konferenciju o Jemenu, čija bi prva odluka bila zaustavljanje vojnih operacija u ovoj državi te se počela tražiti vizija za budućnost ove ranjene zemlje kako bi se izvela iz sobe za intenzivnu njegu? Izgleda da je upravo to cilj koji Husi žele ostvariti svojim prijetnjama.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera