Hrvatska – mala zemlja za veliki bijeg

Ivani Milas Klarić uskoro prestaje mandat na funkciji pravobraniteljice za djecu. Vlada Hrvatske demokratske zajednice, na čelu s premijerom Andrejem Plenkovićem, poduzela je ozbiljan zakonodavno-konceptualni napor da tu važnu državnu instituciju snažnije priveže uz izvršnu vlast i vladajuću politiku, što je rezultiralo odlukom Milas Klarić da se ne javi na novi natječaj za radno mjesto na kojem je bila protekle tri i pol godine. Da se i javi, ne bi je izabrali, jer im se ideološki ne sviđa i jer su, zapravo, sve one pravno-političke manevre i izveli da se riješe neposlušne i nezavisne dječje ombudsmanice te da na njezino mjesto posade nekoga tko će biti tiši i bezopasniji.

Može, dakle, biti da je Ivana Milas Klarić ogorčena Plenkovićevom Vladom i da je donekle u afektu zbog toga što je praktički smijenjena debelo prije isteka mandata i bez ikakvog suvislog obrazloženja, ako obrazloženje nije u tome da ju je imenovala lijevoliberalna vlada Zorana Milanovića, ali kad državna dužnosnica, poznata po svojim odmjerenim, stručnim i argumentiranim istupima i potezima, izjavi ono što je izjavila u petak, e onda se učini da je đavo odnio šalu i da smo zaglibili do ramena. A izjavila je ovo: “Učite strane jezike i bježite glavom bez obzira, to bih mogla poručiti djeci.”

Nagrada za silovatelja

To je najneobičniji, najdramatičniji i, ujedno, najkorisniji praktični savjet koji je građanima ikad dao netko tko zauzima tako visoku javnu funkciju. Bježite, djeco, glavom bez obzira, iz države koja otvoreno potiče na odlazak sve svoje građane kojima činjenica postojanja nezavisne Hrvatske nije dovoljna za sretan i ispunjen život. Što ćete u zemlji kojoj ne trebate ni za što osim za reprodukciju, punjenje državne blagajne i skladno stupanje u domoljubnom stroju čiji ritam udaraju katolički fanatici i nacionalistički paranoici dobro raspoređeni po svim sferama društva? Što ćete, djeco, u zemlji u kojoj katolički svećenik za silovanje maloljetnika dobije kaznu u vidu nekoliko stotina sati općekorisnog rada, što je prije uvreda i novo poniženje žrtve nego namirenje pravde?

Bježite iz društva u kojem se agresivno nameće dogma da je sloboda pojedinca ograničena činjenicom slobode hrvatskog naroda i Hrvatske, jer to što smo kolektivno slobodni moramo platiti nekritičnošću spram onih koji su najzaslužniji za narodno izbavljenje iz jugoslavenskog, to jest velikosrpskog ropstva. Niste potrebni ovom društvu ako se kanite služiti zdravim razumom i ako vam se ne sviđa život po pravilima 19. stoljeća. Bježite od zemlje što priznanjima i čašću obasipa falsifikatore diploma i krivotvoritelje povijest vazda na štetu antifašizma, a u kojoj je rašireno uvjerenje da većinskoj populaciji stalno prijeti smrtna opasnost od izdajnički i petokolonaški nastrojene manjine.

Čemu se, pobogu, možete nadati u zemlji koja nemjerljivo više novca ulaže u svoju prošlost – pred izglasavanjem je, između ostalog, novo drastično proširenje materijalnih prava hrvatskih branitelja – nego u svoju budućnost? Zar baš nema alternative životu u zemlji u kojoj su škole vjerojatno jedini objekti u kojima djeca borave tokom dana, a koji su lišeni interneta, jer jedna duboko ukorijenjena ovdašnja pedagoška struja mišljenja smatra da je internet “s đavlije strane” i da se treba držati prokušane ploče, krede, spužve i vjeronauka?

Reakcije ‘ne stanuju ovdje’

Bježite iz zemlje koja, iako može, naprosto ne želi biti svojim građanima ono što su, sa svim nedostacima, Švedska, Njemačka ili Nizozemska svojim građanima, nego se gura u red s današnjom Poljskom, Srbijom, Mađarskom, Bosnom i Hercegovinom… Nemojte dopustiti da vam iracionalne opsesije, lične traume i konkretni privatni interesi političkih i društvenih moćnika ogade život i ubiju volju, a svijet je velik, šaren, zanimljiv, pun znanja i mogućnosti za napredak. Ne tratite svoj život na unaprijed izgubljene bitke s jačima i bezobraznijima. Bježite, djeco, od hrvatske samodovoljnosti i nezainteresiranosti te optužbi za “mržnju prema svemu hrvatskom”, optužbi koje funkcioniraju kao presuda i koje će kad-tad stići svakoga tko odbije pristati na pravila lijepog ponašanja u našoj provincijskoj krčmi u kojoj red zavode nasilnici, primitivci i licemjeri…

Neobičnije i dramatičnije od pravobraniteljičine poruke djeci bile su samo reakcije na njezine riječi. Reakcija, naime, nije bilo, ako izuzmemo psovke i osobne uvrede na račun Milas Klarić po portalima šovinističkog podzemlja. Kao da je izrekla nešto sasvim normalno i uobičajeno, nešto toliko podrazumijevajuće da je o tome besmisleno razgovarati i polemizirati, naročito ako se to kani činiti argumentima i činjenicama. Taj izostanak reakcije onih koji bi trebali osjećati odgovornost prema građanima i prema svojoj društvenoj ulozi još je jedan razlog za ponavljanje pravobraniteljičine poruke djeci: učite strane jezike i bježite glavom bez obzira!

Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera