Nekad su prodavali robove, a danas fudbalere

Piše: Andrej Nikolaidis

Luksuzni švajcarski hoteli nisu pravljeni da iz njih moćne ljude izvode u lisicama. Kao i sama Švajcarska, oni jamče diskreciju, oni su sigurna kuća za one koji imaju i mogu mnogo.

Pa ipak, policija je baš u jednom takvom hotelu prije neki dan pohapsila čelnike Svjetske fudbalske organizacije. Odjevene u lusuzna odijela, izveli su ih iz raskošno opremljenih hotelskih odaja onako kako policijski pozornici sa naših pijaca u “marice” trpaju dilere i sitne lopove, kada im nekoć neuhvatljive ruke postanu spore ili naiđu na zašiven džep.

Fudbal je, doista, sve više nalik pijaci. Obavljaju se kupovine na veliko, kao i one na malo, a najbolje prolaze nakupci. Kvarljiva se roba podvaljuje uz onu vrhunskog kvaliteta. Najveći se poslovi sklapaju ispod tezge, mimo pravila koja, ionako, niko ne uzima za ozbiljno, jer svako zna da je trgovac dobar onoliko koliko uspješno zaobilazi pravila. Novac šušti, ali mu je nemoguće ući u trag, jer u sjenama tezgi brzo mijenja ruke.

Velika je to tržnica, na kojoj – kao što su nekada, dok još nismo bili napredni i civilizovani, prodavali robove – danas razmjenjuju snažne, vješte sportiste.

Oni mali i siromašni u fudbalu više nemaju šansi. Vrijeme čuda, u kojem je Željo mogao do evropskog polufinala, a Crvena zvezda sve do trona, ostalo je iza nas. Možete naporno raditi sa najmlađim selekcijama, možete imati najbolju omladinsku školu na svijetu, ali šta vam to vrijedi kada veliki klubovi kupuju desetogodišnje dječake, kada će agenti fudbalere još kao djecu zatrpati novcem i lusuzom, praviti tajne ugovore sa njihovim roditeljima i rođacima, nadgledati svaki korak tih mladih ljudi. Još malo pa će skauti ući i u porodilišta.

Ritualna čišćenja mangupa

Sve zbog novca, sve novcem. Nemojte da vas zavaraju hapšenja u Švajcarskoj: stotine, hiljade milijardi težak kompleks – koji čine klubovi, mediji, agencije, sportske i marketinške kompanije… – monstrum je koji nije pobijeđen, čak ni ozbiljno ranjen. Niti se nazire dan kada će biti. Njegova vladavina je potpuna, a hapšenja će je samo učvrstiti. Veliki sistemi ponekad vrše ritualna čišćenja mangupa iz svojih redova, jer se tako stvara utisak da je korupcija devijacija, a ne samo crno srce sistema.

Znakovito je da među osumnjičenima u freškom skandalu nije predsjednik FIFA-e, 79-godišnji Švajcarac Sepp Blatter. Ne samo da nije osumnjičen, nego je upravo nakon hapšenja najbližih saradnika dobio novi mandat.

Blatter je požurio da sa sebe skine svaku sumnju, istakavši kako za koruptivne djelatnosti bliskih saradnika, između ostalih i dva svoja potpredsjednika, nije znao, niti je mogao znati. “Nisam je sveznajući i svemoćan”, poručio je.

Ne časeći časa, Blatter je izdao i saopštenje, u kojem veli: “Da budem jasan: u fudbalu nema mjesta za takvo nedolično ponašanje i mi ćemo osigurati da oni koji se tako ponašaju budu uklonjeni iz ovog sporta.”

Ako ćemo zakerati, “nedolično ponašanje” se desilo baš za njegovih mandata, a pijačne nakupce koji su se u FIFA-i očito nakotili nije “uklonio” on, nego američki Federalni istražni biro.

Demonstracija moći koja se nije svidjela Putinu

Nije prošlo dugo, a čuli su se glasovi koji su istakli kako u pozadini hapšenja u FIFA-i ne stoji nikakva odlučnost na potpun obračun sa korupcijom, nego (geo)politička igra. Uhapšeni su, naime, optuženi da su muljali tokom izbora zemalja domaćina svjetskih prvenstava 2018. i 2022. godine – Rusije i Katara.

Hapšenja je, rekosmo, izveo FBI, po nalogu američkog tužilaštva, čime je poslata jasna poruka: američka policija je i svjetska policija. Ona može hapsiti u bilo kojoj zemlji, bilo koga, čak i one koji nisu državljani SAD-a.

Američka demonstracija moći u Švajcarskoj nije se, dakako, dopala ruskom predjedniku Vladimiru Putinu. On je rekao da se FIFA nalazi pod velikim pritiskom kako bi oduzela Rusiji organizaciju Svjetskog prvenstva 2018. godine.

Putin je, potom, sa fudbala prešao na Assangea i Snowdena, američku hegemoniju i neprincipijelnost. “Ovo je još jedan direktan pokušaj SAD-a da svoju nadležnost prošire na druge države”, poentirao je.

U hitrom odgovoru na njegove tvrdnje, Forbes magazin je poručio kako je “Putin poludio zbog navoda o korupciji u FIFA-i”.

Kamo Forbesov članak, a moguće i američki istražni organi, smjera otkriva nam posljednji pasus teksta, u kojem je postavljeno pitanje: “A šta ako istraga pokaže da je Rusija umiješana? Šta će Putin učiniti onda?”

Korupcija je postala norma

Živimo u svijetu koji je iznimno neprijateljski nastrojen prema idealima i iluzijama. Kao da naše, ovdašnje fudbalske lige nisu dovoljno jadne i korumpirane, pune mafijaških bosova, namještenih utakmica, nelegalnih transfera, nametnutih provizija, sada nam je stavljeno do znanja da je igra koju volimo glibava od repa do glave, a da su glavešine FIFA-e kopija ovih naših šibicara.

Odijela i maniri su im bolji, ali im je praksa ista: samo što jedni poslove završavaju u prigradskim kafanama sa pjevaljkama, a drugi u salonima švajcarskih hotela, uz muzičku pratnju na pijanu. A sport je, povrh svega, neraskidivo vezan za politiku: više od toga, čini se kako je sve u današnjem poslu politika – kako sportski kriminal, tako i borba protiv sportskog kriminala.

Naša su društva toliko korumpirana da korupcija nije odstupanje od norme, nego sama norma. Naš jezik to nepogrješivo konstatuje kroz narodne izreke, koje korupciju prihvataju kao sudbinu, neminovnost, činjenicu postojanja. Obratite pažnju na sljedeće dvije: “Ko stoji pod kruškom – jede kruške” i “Onome ko pretače med – med ostaje na prstima”.

Za naše lopuže nema veće sreće nego kad se otkrije veliki međunarodni lopovluk. Tada se oni zadovoljno smiješe, jer to shvataju kao potvrdu svoje mudrosti, kao potvrdu da su baš oni ti koji su ispravno razumjeli igru i njena pravila, kao i činjenicu da žalbe na regularnost takmičenja uvijek podnose oni koji su izgubili. Dok oni krkaju kruške i sa prstiju ližu med.

Dobro, velim. Ali se pitam: nije li već dovoljno loše što je sve u našim društvima dokaz da se kriminal, suprotno od onoga što se ponekad može čuti, zapravo isplati? Nije li već dovoljno loše što se fudbal, koji je nekada bio prostor u kojem su mali i siromašni mogli pobijediti velike i bogate, pa su ga mali i siromašni zbog toga i voljeli, pretvorio u kraljevstvo u kojem gvozdenom šakom vlada novac?

Šta sada? Zar povrh svega toga, kada sjednemo da pogledamo finale Lige šampiona ili Svjetskog prvenstva, u fudbalerima treba da vidimo pčele koje zuje livadom i skupljaju med, koji će, kada medalje budu podijeljene i reflektori ugašeni, među sobom podijeliti pčelari, gospodari ovog svijeta, koji zuji kao pretrpana košnica.

Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera