I dalje prijeti opasnost od nove recesije

Piše: Damir Novotny

I krajem prošle godine Vlada i Kongres Sjedinjenih Američkih Država doslovno su u posljednjem trenutku postigli dogovor oko proračuna tamošnje središnje države i upravljanja proračunskim deficitom.

Iako je vlada predsjednika Clintona ostavila proračunski suficit, administracija Georga Busha mlađeg je, ponajprije zahvaljujući ratu u Iraku, snažno povećala javnu potrošnju.

Financijska kriza iz 2008. godine, koja je svoje izvorište imala upravo u SAD i koja je povećala nezaposlenost, rezultirala je i smanjivanjem prihoda središnje države i povećala budžetski deficit.

Kako bi se zaustavio rast deficita, koji je prijetio pretvaranjem u nezaustavljivu i rastuću  „grudu snijega“, odnosno dalekosežnim ekonomskim posljedicama, američka Vlada i Kongres su se sporazumjeli da se deficit u 2013. godini mora smanjiti za 50 posto uz blago povećavanje poreznih prihoda, prije svega zbog povećane stope poreza na dohodak.

Budžetski odbor američkog Kongresa, u kojem dominiraju pripadnici opozicijske Republikanske stranke, inzistirali su na smanjivanju budžetskog deficita do kraja rujna ove godine. Istovremeno je definirana gornja granica zaduživanja Vlade.

Budući da se nije ostvarilo planirano smanjivanje deficita, u kongresnim diskusijama o proračunu za 2014. godinu došlo je do vrlo oštrog sukoba između opozicijskih republikanaca i  predsjednika Obame.

Strah od nove recesije

Vlada je zahtijevala od Kongresa odobrenje za povećavanje gornje granice zaduženja kako bi deficit mogao pokriti dodatnim zaduživanjem.

Tržišta kapitala su negativno reagirala, što je dakako utjecalo na rast špekulacija na tržištu valuta i pad povjerenja u američki dolar.

Kongresna opozicija predvođena Johnom Boehnerom, jednim od vodećih republikanaca, odbijala je sve do posljednjeg trenutka odobriti povećavanje deficita i time zapravo onemogućiti financiranje državne administracije i Vladinih programa socijalnih potpora.

Obamina administracija je ostala bez potrebnog novca, a neizvjesnost oko postizanja sporazuma u Kongresu o proračunu za iduću godinu i novom zaduživanju za pokrivanje deficita iz prošle godine, proizvela je strah od moguće nove recesije u SAD koja bi mogla ugroziti oporavak svjetskog gospodarstva.

Tržišta kapitala su negativno reagirala, što je dakako utjecalo na rast špekulacija na tržištu valuta i pad povjerenja u američki dolar.

Iako je opozicijska Republikanska stranka namjeravala iskoristiti raspravu o budžetu za 2014. godinu i potrebi podizanja zakonskog ograničenja zaduživanja Vlade kao svojevrsnu polugu u jednom drugom političkom sukobu s predsjednikom Obamom – sukobu oko reforme sustava zdravstvenog osiguranja kojoj se republikanci oštro protive – to im ipak nije uspjelo i morali su pristati na kompromis.

Privremeno rješenje

Postizanje kompromisa između Vlade i opozicije predstavlja, međutim, privremeno rješenje kojim je omogućeno dodatno zaduživanje i financiranje javnih djelatnosti, ali trajno rješenje još uvijek nije na pomolu.

Pronalaženje dugoročnog rješenja predstavlja veliki izazov ne samo za ekonomsku vlast u SAD, već i za cijeli svijet.

Nestabilnosti u američkim javnim financijama i učestali politički sukobi oko upravljanja budžetskim deficitom doista mogu negativno utjecati na kretanja na financijskim tržištima i prijete novom, globalnom financijskom krizom, koja bi mogla biti neusporedivo dublja i teža nego kriza iz 2008. godine.

To je izazvalo Christine Lagarde, predsjednicu Međunarodnog monetarnog fonda, koja traži od Vlade SAD „sređivanje i stabiliziranje javnih financija“ kako bi se u budućnosti izbjegle ovakve krize.

Predsjednik Obama vjeruje da će Kongres ipak prihvatiti budžet središnje države za sljedeću godinu onako kako ga je njegova administracija i predložila.

Međutim, proračun Vlade SAD za iduću godinu ne može jamčiti stabiliziranje javnih financija kao konačnog cilja koji se želi postići.

Opasnost nije otklonjena

Opasnost od nove recesije u SAD, koja bi bila izazvana novim kongresnim diskusijama o budžetu i koja bi mogla ugroziti oporavak globalne ekonomije, još uvijek nije otklonjena. Radi se naime o vrlo dubokoj razlici u pristupu vođenju ekonomskih politika između vladajućih demokrata i opozicijskih republikanaca.

Obamina administracija je, naime, uvjerena da bi naglo smanjivanje javne potrošnje i deficita moglo dovesti do smanjivanja ekonomskih aktivnosti u SAD, ali i u onim zemljama koje ovise o američkom tržištu roba i financijskom tržištu.

Američki budžetski deficit dosegao je nevjerojatnu visinu od 18,7 milijardi američkih dolara, odnosno 143 posto jednogodišnjeg bruto domaćeg proizvoda SAD.

Bilo kakvo snižavanje potrošnje i unutrašnje potražnje na tom tržištu bi mogao također biti snažan signal financijskim tržištima. Ulagači bi mogli početi povlačiti svoje depozite iz američke valute i tamošnjih banaka što bi dramatično pogoršalo uvjete financiranja za veliku većinu zemalja koje ovise o međunarodnim financijskim tržištima. Takva opasnost uistinu postoji.

S druge strane, američki budžetski deficit, koji je dosegao nevjerojatnu visinu od 18,7 milijardi američkih dolara, odnosno 143 posto jednogodišnjeg bruto domaćeg proizvoda SAD,  predstavlja strukturni problem ne samo za ovu, najveću svjetsku ekonomiju, već i za cijeli svijet.

Zbog toga postoji potreba za zaustavljanjem njegovog daljnjeg rasta, što se narednim godinama može ostvariti smanjivanjem javne potrošnje uz istovremeno povećavanje poreznog opterećenja.

Protiv poreznog opterećenja

Povećavanje poreza u pravilu negativno utječe na ekonomski oporavak i perspektive dugoročno održivog rasta. Republikanska stranka je protivnik daljnjeg povećavanja poreznog opterećenja. Posebno  im je neprihvatljivo daljnje povećavanja stope poreza na dohodak bogatijih građana, kao mjere koje predlaže Obama za povećavanje budžetskih prihoda.

Republikanci, ali i mnogi zastupnici klasične liberalne ekonomske teorije, povećavanje poreznog opterećenja kućanstava vide kao veliku opasnost za ekonomski rast koji bi se morao temeljiti upravo na privatnom sektoru i punim ekonomskim slobodama.

Povećavanje poreznog opterećenja i javne potrošnje, prema viđenju klasičnih ekonomista koje zastupa američka opozicija, prije ili kasnije dovodi do novih ekonomskih neravnoteža.

Radi se, dakle, ne samo o dubokoj političkoj i ideološkoj razlici između Vlade i opozicije u američkom Kongresu, već prije svega o potrebi pronalaženja novih rješenja kojima bi se pomirili zahtjevi za održavanjem postojeće proračunske potrošnje, te zahtjevi za zaustavljanje rasta budžetskog deficita i javnog duga u SAD.

Ako se ne pronađu odgovarajuća rješenja, nastavak nestabilnosti američkih javnih financija može otežati ionako vrlo slab oporavak u Europskoj uniji od kojeg ovise mnoge zemlje u istočnoj i jugoistočnoj Europi.

Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera