Kako startup kompanije postaju uspješne

Piše: Esther Dyson

Najpopularnije priče često završavaju na početku – „… i tako su se Juan i Alice vjenčali.“

Jesu li zaista živjeli sretno do kraja života? „On je izabran za predsjednika.“ Ali kako je bilo državi tokom njegove vladavine? „Preduzetnica je dobila poticaj za svoju startup kompaniju.“ Ali je li kompanija bila uspješna?

Razmotrimo posljednje pitanje, odnosno, šta se dešava sa preduzetnicima kada dobiju novac? Gdje god idem, a bila sam u Moskvi, Librevilleu (Gabon) i Dublinu proteklih sedmica – pametni ljudi pitaju kako da njihove kompanije uđu u sljedeću fazu razvoja. Kako preduzetništvo može doći do tog nivoa da može zaista utjecati na ekonomiju?

Pravi učinak Microsofta i Googlea nije u dobiti njihovih dioničara niti zaposlenika, nego u milionima ljudi koje su učinili produktivnijima. To je argument za kompanije koje rješavaju stvarne probleme, a ne za samo još jednu aplikaciju za dijeljenje fotografija koju koriste bogati s mnogo slobodnog vremena.

Zapravo je novac rijetko dovoljan – ne samo da ga nema dovoljno nego preuzetnicima treba i nešto drugo. Potrebni su im savjeti, kontakti, klijenti i zaposlenici okruženi kulturom efikasnosti, koji teže ka uspjehu. Ali, također, trebaju stvoriti nešto od prave vrijednosti kako bi dugoročno ostvarili značajan ekonomski učinak.

Novi kontakti i klijenti

Jednostavan, sve popularniji odgovor su inkubatori, kampovi, vikendi – razne lokacije i događaji koji podstiču razvoj startupa. Ali ovo su samo zgrade i konferencije osim ako se tu ne nađu ljudi koji mogu pomoći sa ‘softverom’ – kontaktima, klijentima i kulturom. Lideri, od nevladinih organizacija do vladinih zvaničnika, imaju odlične ideje o strukturama – poreskoj politici, službenom finansiranju itd. – dok su sami preduzetnici prezaposleni vođenjem svojih kompanija da bi saznali o ovim stvarima.

Ali ove sedmice u Dublinu otkrila sam šta nam treba: ne politika ili teorije, nego pravi, živući primjeri. Nedaleko od ekskluzivnog hotela u kojem sam odsjela, nasuprot Googleovom modernom uredu u Irskoj, nalazi se prastaro skladište s novim znakom: Startupbootcamp. Ulazna vrata su sa strane, a unutra je špilja puna piljevine i jeftinog namještaja (plus stol za bilijar i bar).

Ono što ovo mjesto čini interesantnim jeste njegov sponzor: uvaženi, stari IBM. Misija Startupbootcamp Europe nije da slavi preduzetnike, niti da ih obrazuje, nego da im pomogne da od svojih malih preduzeća stvore značajne kompanije. Njihovi novi proizvodi mogu se plasirati kontaktima IBM-a i drugih mentora u širem svijetu, bilo da se radi o strateškim marketinškim ugovorima, korištenju moćne preporuke IBM-a, ili, konačno, akviciziji.

Imalo bi više smisla kada bi vlade koje žele izgraditi vlastitu zajednicu tehnoloških firmi razgovarale s velikim kompanijama, umjesto što pregovaraju s velikim bankama.

Bila sam gost Martina Kellyja, koji predstavlja IBM u Irskoj. Upoznao me sa menadžerom Eoghanom Jenningsom i drugim iskusnim direktorima.

Tu je bio i trostruki poduzetnik Conor Hanley, saosnivač kompanije BiancaMed (koju je nedavno kupio Resmed), a koji je upravo potpisao ugovor s jednom velikom kompanijom za distribuciju svog novog proizvoda; Jim Joyce, bivši komercijalista firme Schering Plough, a sadašnji direktor Point of Carea, te Johnny Walker, radiolog čije skenere koriste radiolozi širom svijeta. Trenutno se Walkerova firma, Global Diagnostics, bavi pretporođajnom njegom, ali dajte mu vremena.

Ovi ljudi nisu „startupi“. Oni su mentori, koje je Kelly brižno odabrao iz tijesno povezane poslovne zajednice. Znao je tačno šta traži.

„U Irskoj imamo ljude iz mnogih velikih kompanija. Joyce, naprimjer, može povezati startupa sa direktorima skoro svake farmaceutske kompanije u svijetu. Hanley poznaje partnere iz oblasti proizvodnje i tehnologije. Walker zna kako se radi u ruralnim područjima.“

Prema riječima Jenningsa, bivšeg finansijskog direktora Xinga, vodeće društvene mreže u Evropi, „mi smo godinama pokušavali ubijediti ljude da su imali problem koji možemo riješiti. Sada radim s kompanijama koje rješavaju probleme koje ljudi znaju da imaju.“

Obično je za to potrebno više od internetskog rješenja – potrebni su kanali za distribuciju, proizvodni pogoni, obrazovanje tržišta i slično.

Važnost iskustva

Sljedeća grupa startupa Startupbootcampa dolazi iz sektora zdravstva.

Svaki mentor može pomoći startup kompaniji da postane globalna. Baš zbog činjenice što je irsko tržište tako malo, dobro je mjesto za pronalaženje ljudi koji znaju kako će proširiti biznis u svijetu.

Kao i u mnogim drugim zemljama, brojne velike irske kompanije otpuštaju iskusne radnike. Nemaju svi oni osobine poduzetnika. Ali većina ih ima sposobnosti koje može podijeliti s drugima, bilo da se radi o vođenju prodajnog sastanka, nadziranju razvojnog projekta ili administriranju baze podataka klijenata.

Kelly dodaje da „sam IBM može biti veliki klijent za određene vrste softvera ili usluga. Za druge kompanije, sama podrška IBM-a je značajna. Klijenti nemaju uvijek vremena da provjere svaku kompaniju, ali mogu vjerovati IBM-ovoj preporuci“ više nego što bi možda vjerovali preporuci inkubatora koji finansira vlada.

Imalo bi više smisla kada bi vlade koje žele izgraditi vlastitu zajednicu tehnoloških firmi razgovarale s velikim kompanijama, umjesto što pregovaraju s velikim bankama. Najbolji novac nije toliko u pameti, nego u iskustvu.

Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera