Bolno odrastanje Twittera

Twitter je razljutio korisnike najavom da može cenzurirati sadržaj prema zemlji iz koje dolazi (EPA)

Prošle sedmice, Twitter je najavio promjene o načinu na koji će se odnositi prema skidanju sadržaja sa interneta. Bilo je to kao da je internet poludio. Odjednom, korisnici interneta tražili su bojkot Twittera 28. januara i proglasili smrt ove društvene mreže . . . naravno, na samom Twitteru.

Dok bojkot Twittera vjerovatno neće imati pravog efekta – a pobuna na Twitteru zbog smrti Twittera je humoristična, korisnici su bili u pravu: Ono što je kompanija proglasila je da je stvorila mogućnost da se, po službenom zahtjevu, cenzurira sadržaj prema državi iz koje on dolazi, iako ne bi znali da je to zapravo slučaj zbog cijele histerije.

Na Forbesu, Mark Gibbs je izjavio da je Twitter „počinio društveno samoubistvo“ prije nego što je objavio (sada skraćeno) objašnjenje kako će kompanija uvesti program filtriranja po ključnim riječima. Reporteri bez daha kontaktirali su organizacije poput moje, pitajući kako će to utjecati na demonstracije u Egiptu. Na Twitteru, dreka se nastavila.

Kao što sam napisala na svom blogu, ovo jeste cenzura, ali Twitter nije iznad zakona. Kada kompanija otvori urede i uposli osoblje u novim jurisdikcijama, mora poštovati nadležne zakone u tim zemljama.

Istina je da je Twitter zaista uveo metodu pomoću koje može – nakon što primi „važeći i primjenjljiv pravni zahtjev“ – izbrisati tweetove. Kompanija također tvrdi da će samo reagirati na sadržaj koji je već objavljen. Postoji i sigurnosna postavka: korisnici mogu promijeniti svoju lokaciju ako misle da je pogrešna ona koju je Twitter odredio prema njihovoj IP adresi.

Kao što sam napisala na svom blogu, ovo jeste cenzura, ali Twitter nije iznad zakona. Kada kompanija otvori urede i uposli osoblje u novim jurisdikcijama, mora poštovati nadležne zakone u tim zemljama. I dok Twitter vjerovatno neće uskoro otvoriti urede u Kini, što se tiče slobode govora, malo nacija ima pravni okvir poput prvog amandmana Ustava Sjedinjenih Američkih Država (bez obzira na činjenicu da je on trenutno ugrožen). Dakle, ako Twitter otvori ured u Njemačkoj – kako su najavili mediji – mora poštovati njemački zakon.

Međutim, nije vjerovatno da bi Twitter odgovorio na većinu zahtjeva van jurisdikcija čije zakone mora poštovati. Malo je vjerovatno, ali ne i nemoguće; i baš zato Twitter planira predati sav zadržani sadržaj bazi podataka Chilling Effects, gdje je moguće pretraživati pravne zahtjeve za obustavu aktivnosti upućene internetskim kompanijama.

Transparentnost korporacija

Twitterova stranica na Chilling Effectsu već sadrži 4.411 takav zahtjev, upućen zbog kršenja autorskih prava, prema američkom Zakonu digitalnog milenija o zaštiti autorskih prava. U sadašnjem okruženju, vjerovatno će se i budući Twitterovi zahtjevi odnositi na autorska prava.

Chilling Effects zapravo ne prikazuje nikakve međunarodne zahtjeve koje je Twitter ispoštovao. Dok to ne znači da Twitter nije primio takve zahtjeve, ne znači ni da ih ne poštuje  – pretpostavljajući, naravno, da je Twitter zaista transparentan.

Dakle, nema mnogo dokaza da se novi sistem uvodi iz drugih razloga osim predviđanja da će, jednog dana, Twitteru biti naređeno da nešto izbriše. A kada dođe to vrijeme, učinit će to na transparentan način.

Mi, korisnici, moramo početi razmišljati o tome kako se upravlja i kontrolira internetom.

Zaista, transparentnost je najvažniji element Twitterove nove politike. Kompanija uživa povjerenje korisnika jer je bila otvorena i iskrena o svojim pravilima. Isto vrijedi i za Google, koji je na službenom blogu, skoro izvinjavajući se, obrazložio svoju odluku da uđe u Kinu 2006. godine.
Postoji i mnogo kompanija koje nisu učinile ništa da dobiju povjerenje korisnika. Među njima je Netsweeper – kompanija koja prodaje pakete za cenzuru zemljama Bliskog istoka, kao i američkim bibliotekama, te smatra legitimne religijske običaje ‘okultnima’.

To povjerenje nije instinktivno, nego zasnovano na historiji kompanije, njenom odnosu prema ljudskim pravima, korporativnoj društvenoj odgovornosti, te (što je najvažnije u smislu cenzure) transparentnosti. Cisco je neproziran o svojim praksama koliko su Google i Twitter transparentni.

U svojoj novoj knjizi „Odobrenje umreženih“, Rebecca MacKinnon piše o „vladarima cyberspacea“, direktorima i liderima korporacija na čelu kompanija koje su postale sastavni dio naših života. Lekcija? Mi, korisnici, moramo početi razmišljati o tome kako se upravlja i kontrolira internetom.

Konačno, svaka kompanija može pogriješiti. Ali kako Twitter ide naprijed, moramo biti oprezni i držati kompaniju odgovornom za njena obećanja, kako ne bi krenula klizavim putem cenzure. Ili, kako je Zeynep Tufekci pogodno napisala na Twitteru, „Moramo  Twitter držali na oku kako bi oni zadržali svoje pravilo o transparentnosti i boriti se protiv vlada koje pokušavaju ograničiti slobodu govora“

Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i nužno ne predstavljaju uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera