Iz nestanka eura bi se rodila nova monetarna unija

Nestanak eura bi otvorio pitanje konverzije štednje, kredita i svih ekonomskih vrijednosti u neku drugu valutu (EPA)
Nestanak eura bi otvorio pitanje konverzije štednje, kredita i svih ekonomskih vrijednosti u neku drugu valutu (EPA)

Velika ponuda novca u proteklom desetljeću i stvaranje Europske monetarne unije s eurom kao zajedničkom valutom, velikom broju zemalja članica EU omogućilo je zaduživanje izvan okvira postavljenih sporazumom iz Maastrichta.

Dobro je poznato da je nedavno smijenjeni talijanski premijer Silvio Berlusconi s omalovažavanjem gledao na zajedničke kriterije dozvoljenog zaduživanja i javno govorio da ih nema namjeru poštivati.

Čelnici EU nisu imali političke volje suprotstaviti se takvom ponašanju talijanske vlade, ali i vlada drugih zemalja koje se danas nazivaju „pigs“ zemljama (Portugal, Italija,Grčka i Španjolska), nazivom koji u igri s engleskom riječju ima neugodnu konotaciju.

Veliki igrači

Investicijske banke, veliki institucionalni ulagači i rejting agencije, zajedno s političarima tih zemalja također su odigrale izrazito nečasnu ulogu. Financijska kriza, najveća nakon velike depresije 30-tih prošlog stoljeća, nije samo proizvela tektonske promjene u globalnoj ekonomiji već je razotkrila i velike probleme financiranja javnog sektora u tim zemljama.

Financijska tržišta, ona ista koja su obilato financirala političke projekte u (pre)zaduženim europskim zemljama, na krizu su reagirale povlačenjem svojih ulaganja i zaustavljanjem daljnjeg financiranja. To je dakako izazvalo lančanu reakciju privatnih banaka i stvorilo veliku krizu povjerenja u eurozonu u cjelini i euro kao jednu od najvažnijih svjetskih valuta.

Manjak povjerenja u euro, međutim, nije pogodio samo zemlje s visokim javnim dugovima (Italija, Španjolska) i zemljama sa slabim privredama (Grčka i Portugal).

Zemlje eurozone koje su se uredno držale kriterija iz Maastrichta i koje imaju vrlo vitalne ekonomije također su osjetile udare nepovjerenja u euro.

Do prije nekoliko dana se činilo da će se eurozona raspasti, a euro nestati s monetarne karte svijeta. Raspad eurozone bi snažno pogodio sve ekonomije iz „mediteranskog kruga“ ali i sve druge europske zemlje. Povlačenje eura bi značilo povratak na nacionalne valute, koje bi se razmjenjivale za euro po različitim tečajevima zavisno od snage ekonomija pojedinih zemalja.

Povratak Grčke na vlastitu nacionalnu valutu bi, s obzirom na stanje u toj ekonomiji, zasigurno bilo danas provedeno po neusporedivo nepovoljnijem tečaju nego što je to bilo kod zamjene grčke drahme za euro.

Kaos bez presedana

U jednom danu bi vrijednost grčke nacionalne valute, ali i kupovna moć tamošnjeg stanovništva, bila smanjena nekoliko puta u odnosu na druge svjetske valute. Slično bi prošle i valute drugih „pigs“ zemalja.

To bi naravno stvorilo kaos bez presedana u novijoj ekonomskoj povijesti, ugrozile milijune stanovnika i rezultiralo velikim socijalnim napetostima i nemirima.

U takvom se scenariju ne bi mogli isključiti niti oružani sukobi, kakve su zemlje bivše Jugoslavije prošle raspadom jedinstvene države ali prije svega raspadom jedinstvenog ekonomskog prostora u kojem su nerazvijeni krajevi uživali u obilatim ekonomskim pomoćima od strane razvijenih.

U zemljama jugoistočne Europe, osim naravno u Sloveniji, Crnoj Gori i Kosovu koje imaju euro kao svoju valutu, nacionalne valute su vrlo usko povezane s eurozonom. Građani tih zemalja štede u toj valuti, imaju u toj valuti kredite. Također i gotovo sve vrijednosti u ekonomskim aktivnostima se vežu za euro. Čak se i kazne za prometne prekršaje izražavaju u euru i preračunavaju u lokalne valute po tečaju na dan kada se plaćaju.

Hrvatska središnja banka ne vodi službenu politiku vezivanja kune za euro, kao što je to slučaj u BiH, ali u stvarnosti je tako. Slično je i u Srbiji i Makedoniji.  Nestanak te valute bi otvorio pitanje konverzije štednje, kredita i svih ekonomskih vrijednosti u neku drugu valutu, a može se postaviti pitanje koja bi to bila?

Odgovor je jednostavan: njemačka marka koja bi mogla kod takve promjene, zbog  jake ekonomije koja iz nje stoji, značajno povećati svoju vrijednost u odnosu druge valute. Proizvodi njemačke industrije su i dalje najtraženiji proizvodi na svijetu pa bi tako i potražnja za njemačkom nacionalnom valutom bila vrlo velika.

Stabilna regija

Uz tu valutu bi vezali švicarski franak, austrijski šiling, danska kruna, nizozemski gulden i  vrlo vjerojatno druge valute zemalja središnje i istočne Europe. Nastala bi jedna nova monetarna unija, kojoj bi se priključila i Francuska i druge „sjeverne“ zemlje EU.

Ova nova monetarna unija bi bila otvorena i za zemlje jugoistočne Europe koje nisu članice EU, ali bi vrata bila čvrsto zatvorena za Grčku, Španjolsku, Italiju i Portugal. Ovakva nova monetarna unija bi  bila jedna od najsnažnijih i najstabilnijih svjetskih ekonomskih regija, bez inflacije i nezaposlenosti, dok bi se „pigs“ zemlje desetljećima borile sa svojim problemima.

Ipak, takav scenarij nakon najnovijih političkih odluka čelnika eurozone  gotovo je isključen, pa se može očekivati smirivanje i vraćanje na ciklus novog ekonomskog rasta. Nedisciplinirani i neodgovorni političari međutim biti će izbrisani sa nove europske ekonomske slike.

Izvor: Al Jazeera



Više iz rubrike Piše
POPULARNO