‘Broj, a ne ime’: U Siriji se oslobođeni zatvorenici prisjećaju užasa prošlosti

Piše: Muadh al-Abbas

Idlib, Sirija – “Zovem se broj 1100”, rekla je Hala, još uvijek u strahu da se identificira pravim imenom.

Hala je jedna od više hiljada koji su oslobođeni iz zatvora režima svrgnutog sirijskog predsjednika Bashara al-Assada, nakon što se urušio u ofenzivi pobunjenika u manje od dvije sedmice.

Rekla je za Al Jazeeru da je odvedena s kontrolne tačke u Hami 2019, optužena za “terorizam” – optužba koja se u Siriji često koristila za one za koje se sumnjalo da se protive vladi. Odvedena je u Halep, gdje je zatvorena a zatim prebacivanja iz jednog zatvora u drugi.

Bila je zatvorena sve dok sirijske opozicione snage nisu stigle u Centralni zatvor u Halepu 29. novembra, oslobodivši nju i više drugih zatvorenika.

“Nismo mogli vjerovati da je to stvarno i da ćemo vidjeti svjetlo”, rekla je o otvaranju zatvora od strane pobunjeničkih snaga predvođenih Hayat Tahir al-Shamom (HTS) krajem novembra.

“Radost je bila velika; uzvikivali smo i klicali, željeli smo ih zagrliti i poljubiti”, rekla je Hala o svojim oslobodiocima. “Radost je bila još veća kada sam stigla do svoje porodice. Kao da sam se ponovno rodila.”

Zatvor u Halepu bio je u nizu objekata koje je otvorio HTS, čiji je munjeviti napredak od Halepa do Damaska ​​zaprepastio mnoge diljem svijeta i svrgnuo al-Assada.

Hala je bila samo jedna od više od 136.614 osoba koje su, prema Sirijskoj mreži za ljudska prava, bile zatvorene unutar sirijske brutalne mreže zatvora prije napredovanja pobunjenika.

Sirijski zatvori bili su ključni stup podrške al-Assadovom režimu. Fotografije, prokrijumčarene iz Sirije 2013, pokazale su ono što je Human Rights Watch opisao kao “neoboriv dokaz raširenog mučenja, izgladnjivanja, premlaćivanja i bolesti u pritvorskim objektima sirijske vlade”, što je predstavljalo zločin protiv čovječnosti, rekla je grupa za prava.

Hala se prisjetila hapšenja i mučenja još jedne djevojke, 16-godišnjakinje za koju kaže da je nakon toga umrla. Hapšenje djevojke uslijedilo je samo dva mjeseca nakon vjenčanja, rekao je Hala, kada ju je uhapsila policija zajedno sa drugom studenticom, starijom ženom i dva ljekara koje je policija optužila da su liječili revolucionare.

Sjećanja se ‘ne mogu izbrisati’

“Bilo je to kao na dan mog rođenja, kao da je bio prvi dan mog života”, rekao je 49-godišnji Safi al-Yassin o izlasku iz zatvora u Halepu.

“Sreća je neopisiva”, rekao je za Al Jazeeru.

Al-Yassin je opisao kako je s drugima slušao zvuk borbi koje su se približavale zatvoru prije 29. novembra, prije nego što je “zavladao mir a onda smo čuli pjesmu”, rekao je, misleći na slavlje pobunjenika.

“Bilo je oko 5000 zarobljenika”, prisjetio se. “Počeli smo razbijati prozore i razbijati vrata kako bismo izašli. Čak su i oficiri i stražari oblačili civilnu odjeću i izlazili s nama, koristeći priliku kako ih pobunjenici ne bi uhapsili.”

Al-Yassin je bio kovač koji je izrađivao ribarske brodove u Baniyasu, obalnom gradu na sjeverozapadu Sirije, prije nego što je pritvoren.

Prije puštanja na slobodu, kaže da je bio skoro na polovici kazne od 31 godine zatvora zbog sudjelovanja u jednim od demonstracija koje su zahvatile zemlju na početku sirijske revolucije 2011.

Tokom sljedećih 14 godina, rekao je, bio je podvrgnut “teškoj fizičkoj i višegodišnjoj psihičkoj torturi” na raznim lokacijama unutar opsežnog sirijskog zatvorskog sistema.

Premještajući se od zatvora do zatvora, od kojih je svaki provodio vlastitu brutalnu vrstu ispitivanja, al-Yassin je proveo godinu dana u ozloglašenom zatvoru u Saydnaya, objektu koji je Amnesty International 2017. opisao kao “ljudsku klaonicu”, prije nego što je premješten u Sweidu i na kraju u Halep.

Al-Yassin je rekao kako je njegov tretman u Saydnayi bio “neopisiv”.

“Scene koje sam vidio ne mogu se izbrisati iz sjećanja čak ni do smrti”, rekao je, prisjećajući se slike “starijeg čovjeka prekrivenog krvlju, koji je kasnije preminuo”.

‘Približavanje smrti’

Među oslobođenima je i Maher, koji također nije želio reći svoje puno ime.

Uhapšen zbog “finansiranja terorizma” 2017, proveo je posljednjih sedam godina u pritvoru bez suđenja unutar sirijskog zatvorskog sistema. Mislio je da su ga vlasti “zaboravile”. “Kao da nisam čovjek, jer sam samo broj”.

Opisao je užas onoga što je doživio i vidio u zatvoru.

“Svaka minuta se činila kao da se približava smrt zbog težine mučenja i brutalnih metoda, koje ni životinja ne bi mogla izdržati”, rekao je.

Njegov najšokantniji trenutak možda je bio kada je naišao na rođaka u ozloglašenom zatvoru Mezzeh u Damasku.

“Stigao je autobus i dovezao zatvorenike koji su prebačeni u moju ćeliju”, rekao je Maher. “Među njima je bio i jedan zatvorenik koji je ličio na mog šogora. Prvo sam oklijevao i pomislio u sebi: ‘Ovo ne može biti Ayman, ne može biti on – noge mu nisu amputirane?'”

Maher je opisao kako je prišao zatvoreniku kako bi potvrdio najgore sumnje. Taj zatvorenik je već bio “izgubio razum”.

Na kraju je Maher tek preko tetovaže shvatio da je to čovjek kojeg poznaje iz života izvan zatvora.

Mezzeh je bio samo jedan od objekata u kojima je Maher bio zatvoren. Nakon godina mučenja, rekao je da nije očekivao da će napustiti zatvor u Halepu.

Ali onda se dogodilo neočekivano.

“[Kako] se zvuk pucnjave približavao zatvoru, svi smo počeli uzvikivati ‘Allahu Ekber’ [Bog je velik], i nikada nismo mogli vjerovati da je ovaj san postao stvarnost,” rekao je. “Napustili smo zatvor nakon što smo razbili vrata, zagrlili smo revolucionare, poklonili se Bogu u znak zahvalnosti. Otišao sam do kuće moje sestre, koja živi u Idlibu sa svojom porodicom.”